Izvinite, gospodo iz URA, malo ste se preračunali i zaigrali demokratije

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

Tridesetoavgustovski oslobodioci oslobodili su nas i nacionalne avio kompanije, Montenegro airlinesa, uz slobodarski poklič kojem pogoduje replika iz filma Poslednji krug u Monci – „a koji će ti k…. ptica, ionako si sutra na slobodi.“ Svjedočimo śutrašnjoj slobodi, u kojoj nam nijesu potrebne dvije nacionalne avio kompanije, u kojoj nam pored Air Srbije, nije potreban Montenegro airlines, pored srpskog, nije potreban crnogorski orao, pored Srpske pravoslavne crkve, nije potrebna Crnogorska pravoslavna crkva ili da se poslužimo replikom Veselina Gajovića, inspektora Mačeka iz Slučajeva pravde – „što će dva goriva u jedno auto.“

Ovaj slobodarski usklik ministra Bojanića horski su na društvenim mrežama pratili dojučerašnji građanski sužnji i đedova đeca opijena iznenadnom slobodom. Građanski stradalnici su se zajedno sa svojim apostolima iz nove vlade snebivali i zgražavali nad lijepim gestom kapetana Pavlićevića. Zaboravili su nesretni sužnji što znači ljubav prema Crnoj Gori. Zaboravili su da se može voljeti nacionalna avio kompanija isto onako kako se voli i nacionalni dres; da se voli i poštuje nacionalna avio kompanija i kad ona ne ostvaruje željene rezultate, s istom ljubavlju, kao i onda kad dovozi svoje građane u vrijeme pojave korona virusa; isto onako kao što se voli i navija za reprezentaciju i kad izgubi od Luksemburga i kad osvaja evropsko zlato ili olimpijsko srebro.

Pridružili su se građanski sužnji onima koji nikad nijesu ni voljeli, ni poštovali državu Crnu Goru i njene slobodarske simbole. Razvijenim profiterskim, a otupljenim nacionalnim čulima uzeli su učešće u zločinu koji sprovodi ekspertska vlada nad Crnom Gorom.

Tako je od velike ekspertske pameti apostolima i građanskim sužnjima promaklo da je Montenegro airlines žrtva kojoj je potrebna terapija, a ne nasilnik kojeg treba kazniti, da se ovim postupkom kažnjava i ismijava žrtva zbog postupanja nasilnika. Ali, ova naopaka logika nije izolovan slučaj što nam potvrđuje dosadašnje djelovanje apostolskih eksperata i građanskih stradalnika. Počev od samog naziva ekspertske vlade koja je vrlo nevješta obmana, ako uzmemo za polazište da je riječ ekspert nastala od latinske riječi expertus – iskusan, vješt. Niti je sam premijer iskusan i vješt političar niti su mu resorni ministri iskusni i vješti u oblastima koje pokrivaju, što se potvrđuje njihovim svakodnevnim gafovima i skandalima. Ali, zato su uspješni i vješti u sprovođenju SPC politike.

Njihovo naopako djelovanje je i legalizacija nasilja u porodici (Crnoj Gori) postavljanjem Vesne Bratić za ministricu prosvjete, kulture, nauke i sporta, osobu koja je javno uvrijedila i ponizila 45% građana Crne Gore ili postavljanjem Jovana Vučurovića za predśednika skupštinskog odbora za ljudska prava i slobode, čovjeka koji slavi i propagira zločinačke pokrete i targetira kao nepoželjne određene grupe ljudi.

Vrijeđajući inteligenciju građana Crne Gore GP Ura i dalje uvjerava sve da se radi o ekspertskoj vladi koja će da demontira partitokratski sistem prethodne vlasti, a ne državu Crnu Goru. Uvjerava nas da nova zapošljavanja nijesu partitokratska, da je ministar Leposavić, dojučerašnji zastupnik SPC u sporu sa državom, nezavisni ekspert koji radi u interesu države Crne Gore, da je Dejan Vukšić koji je naimenovan na najvažnije mjesto za bezbjednost zemlje, na čelo Agencije za nacionalnu bezbjednost, imenovan kao nezavisan stručnjak, iako je bio zastupnik SPC i nosilac izborne liste DF-a u Kotoru. Pored svih pomenutih činjenica, koje su samo vrh ledenog brijega, građani Crne Gore treba i dalje da vjeruju Uri, da ona čvrsto u svojim rukama drži bezbjednosni sektor, a da nova vlada radi samo na demontiranju partitokratskog sistema i pripremi prvih fer i slobodnih izbora.

Treba da vjerujemo ljudima koji se igraju demokratije po pitanjima nacionalnih interesa Crne Gore. Treba da povjerujemo da je demokratija sloboda da se na glavnom odboru Ure odlučuje da li će se izdati nacionalni interesi Crne Gore ili ne. Da prihvatimo kao demokratsko načelo njihovo izglasavanje na glavnom odboru partije, verifikaciju izdaje nacionalnih interesa Crne Gore. Da nije izdaja, nego demokratski princip, predati pravoslavnu kulturnu baštinu Crne Gore u ruke crkve koja je eksponent druge države.

Izvinite, gospodo iz Ure, malo ste se preračunali i zaigrali demokratije tamo đe je ne može biti. Ne može se postavljati pitanje da li treba ili ne treba izdati Crnu Goru i njeno pravoslavno nasljeđe. Zato, vjerujte vi gospodo iz Ure, da će se građani Crne Gore boriti i protiv vas i protiv svakoga ko poželi da otuđi ili ponizi Crnu Goru. Vjerujte da nas je mnogo više nego onih 12,04% s početka devedesetih godina, a vjerujem da će nas biti i mnogo više nego onih 55,5% iz 2006. godine.