Crna Srbija i Gora Srpska

Priredio: Dragan Bursać

Postoje neke riječi koje zalede krv u žilama normalnom čovjeku, a koje u vremenu zla budu gotovo nevidljive ili skrivene i zamagljene od očiju pojavnosti. 

Konkurs za srpskog Krivokapića

Tako je primjerice vladika diseldorfski i njemački Grigorije, u narodu poznat kao Grigorinjo zbog vještine baratanja loptom u futsal balonu, kazao za Newsmax Adria:

“Ako nešto mogu da učinim za moj narod i ako to narod očekuje, ja želim da skupim 30, ako je moguće i 300 ljudi, između 30 i 60 godina, koji su spremni da se žrtvuju za Srbiju. Jedan divan primjer ovih dana među nekim mladim ministrima koji su se vratili u Crnu Goru iz Japana, Amerike, Evrope i koji se prosto žrtvuju za svoju otadžbinu.”

Dakle, vladika Grigorije će selektovati budući politički i ekonomski personalni krem srpstva, ako se to sad tako kaže, i poput dirigenta će isto to ultranacionalističko političko tijelo u ime izmaštanog sprstva implementirati na vlast u Srbiji?! Naravski, oni će morati da se žrtvuju za srpstvo, jer jebo sve bez žrtvovanja. 

Najjednostavnije rečeno, raspisan je konkurs za politički rijaliti – Krivokapić možeš biti ti! A ako imaš malo “egzotičnije“ da ne kažem nesrpsko ime i prezime, nema problema – bićeš Dritan Abazović!

Ova nazadnjačka nakana po kojoj će crkveno lice donijeti svjetlost, zapravo uopšte nije nova, nit usamljena i vidimo je na djelu u BiH entitetu Republika Srpska, kao i u Crnoj Gori. Ovu vezu Grigorije nimalo ne skriva. Njemu je, kao Amfilohijevom štićeniku, posrbljena Crna Gora postala svjetlost i neka vrsta pravoslavnog Pijemonta na popločanom putu srednjevjekovnom, kojim ima da kroči i Srbija. 

Eh, da je samo njemu!

Dobro, nije rijedak slučaj da se neko crkveno lice zarad sukoba sa vlastelom (čitaj Vučićem) oko podjele plijena (čitaj pokretnosti i nekrentina u Srbiji i RS-u) okrene politici. Isto tako, po pravilu, demos, onaj ljudski kapacitet iz koga se crpi snaga demokratije, procjenjuje ovakve klerikalne postupke kao opskurne i oni završe u ropotarnici prošlosti. Ako nema demosa, ako nema tog kapaciteta, e onda učimo iz istorije o npr. Iranskoj vjerskoj kontrarevoluciji sa ajatolahom Homeinijem ili makar o Crnogorskoj klerikalnoj kontrarevoluciji sa Krivokapićem i Abazovićem na čelu i selektorom u liku pokojnog Amfilohija. 

Rđa za rđu i tačka!

A najveći problem u srbijanskom društvu 21. vijeka je što je njegov demokratski kapacitet spao na desetak imena – slovom i brojem – doslovno, dok je sa druge strane isprazna osiromašena svjetina, koja bi jednu rđu mijenjala drugom rđom i u tome vidi sav smisao demokratskog postojanja. 

Zato nikoga ne treba da čudi što televiziji N1 nije bilo dozvoljeno da uđe u portu crkve u Srbobranu gdje je obeležena 79. godišnjice Racije u Bačkoj, kada su 1942 godine su mađarski fašisti ubili oko 4.500 ljudi – Srba, Jevreja i Roma. 

„TV N1 nema šta da traži u portama SPC na teritoriji Eparhije Bačke, tačka“, rekao je prije par dana samouvjereno sekretar Eparhije bačke Vladan Simić. I vrlo dobro je znao šta govori, jer iza njega i njegove zabrane, stoji ne samo najmoćnija NGO u Srbiji a to je SPC, nego i dobar dio vlasti, koji poučeni iskustvom Crne Gore i RS-a, sad odmjeravaju svaki događaj. 

I što je najvažnije, iza ovakvih nastranih klerikalnih odluka stoji svojim odobravanjem i svjetina!

A kakva svjetina takva i logika. Logika svjetine i kleirkalnih konjovodaca je sljedaća – Ako nisi sa nama, onda si protiv nas. 

Dakle, ako ne podržavaš Grigorija, koji je i zvanično otvorio kasting za srpskog Krivokapića, onda podržavaš nakupce diploma, nepismene Vučićeve kabadahije i gaulajtere, jer jebi ga, takva je to logika?! Nema trećeg puta u toj logici.

Naravski, svako onaj ko se usudi reći da je car go, jednako kao što je i carević prestolonasljednik go, postaje meta cipelarenja i razvlačenja i nacionalista i mentalno uškopljenih građanista u ovakvoj Srbiji digitalnog srednjovjekovlja. 

Na svojoj koži to je najbolje osjetila novinaraka “Vremena“ Jovana Gligoijević, koja se usudila, molim vas lijepo, tvitati istinu. 

A sva istina glasi:

“Razočaraćete se u Grigorija. Biću tu ako vam treba rame za plakanje!”

Kako će izgledati osvježena Srbija?

Naravski, Jovana nije računala da se makar 90% srpskog tvitera našlo uvrijeđeno jer su upravo svi – od pomenutih građansita, do nacionalista na strani Grigorija, četničkog štovatelja, što će izgleda u doglednoj budućnosti osvježavati po Srbiji. Jovana je trebala znati, a zna vjerovatno, da je svrgavanje tiranina Vučića,u ovakvoj konstelaciji snaga zapravo priprema za novočetničko zilotsko carstvo. 

Isto ono carstvo koje već postoji u entitetu Republika Srpska u kome su pedofili u odori poput Kačavende notornog, a u savezu sa ratnim zločincima na vlasti još onomad napravili i održali klerikalnu kmetiju, koja se odaziva na nomenu nepostojeće republike. I onda, kad im nije bila dovoljna snaga Dodikove naci-retorike, stvorili su upakovan prozivod, koji je na krilima crnogorskih litija uz blagoslov pokojnog Amfilohija Radovića, a odaziva se na ime Draško Stanivuković, preuzeo Banjaluku. 

Vidite razlika, između Stanivukovića i Dodika je u tome što je Dodik prevarant, lažov i konvertit, a Stanivuković istinski vjerujući zilot, neočetnik i maza ruske šape na Balkanu. Identična je situacija u Crnoj Gori, u kojoj su za samo sedam dana ukinute vrijednosti multietničke, građanske i antifašističke zemlje, na račun pravoslavnog osvježavanja.  

E takva će vam biti Srbija u bliskoj budućnosti, Srbija Draže Mihailovića, Srbija Ljotića i Nedića, Srbija sa đedinim muralima, koji će odistinski vizuelno sjediniti Beograd i Teheran, Srbija u kojoj će antifašizam i definitivno postati neka vrsta ne samo avangarde, nego i tabua. Biće to Srbija, sigurna kuća za izbjegle trampiste, a što da ne i Trampa samog. 

Biće to vajni novi srpski svijet – od Republike Srpske, preko Srbije do Crne Gore. Svijet zasnovan na religiji i ideologiji krvi i tla. 

Jeste li spremni za takav svijet? Svijet Crne Srpske i Gore Srbije!

Ja nisam!