Groblja turska - kosti bošnjačke

Za Antenu M piše: Ahmed Avlijani

Kada pomenete prekopavanje i premještanje kostiju, zatrpana mezarja nad kojima su izgrađene zgrade, trgovi ili kakvi drugi javni objekti i površine te porušene džamije, skoro nepogrješivo će vam svako reći da se radi o Bošnjacima i ex jugoslavenskim prostorima.

Jedino povodom čega će ostati dilema je - ko je i kada rušio i kojoj je ideologiji, makar oficijelno i zvanično, pripadao: komunističkoj, četničkoj, ustaškoj, građansko - demokratskoj ...

Rušilo se i palilo, ubijalo, zatrpavalo i premještalo i u ratu i u miru, uvijek potaknuto istom nakaradnom idejom - da nestane sa lica zemlje sve "tursko", da se zatre i zaboravi i uvijek motivisano osvetom zbog "turske krivnje" i "neoprostive prađedovske prevjere".

Zatiranje, neznanje i zaborav kao ispunjenje misije

Nema naroda u bivšoj Jugoslaviji prema čijem je nacionalnom i religijskom identitetu, kulturnoj baštini i zavjetnoj ostavštini (vakufima) komunistička vlast bila tako drsko ohola i beskrupulozna, bestidno pohlepna i civilizacijski nepravedna kao prema Bošnjacima - muslimanima.

Nakon Drugog svjetskog rata na teritoriji Bosne i Sandžaka ali i na drugim prostorima bivše Jugoslavije nestale su stotine džamija i mezarja na čijim su temeljima iznikle državne institucije, privredni i stambeni objekti, parkovi, saobraćajnice, spomenici, ...

Od građvinskog materijala porušenih džamija građene su prodanvice, zadruge i domovi a od nadgrobnih spomenika - nišana, ivičnjaci i zidovi.

Crna Gora je prepuna takvih primjera o kojima se ili ne priča ili šapuće.

Piše se slabo i rijetko po društvenim mrežama i manje čitanim portalima; diskutuje na margini i na posjedcima, a nikako ne pokušava riješiti makar ni da bi se sanirala kulturno-istorijska greška i civilizacijska nepravda i poslao signal da se to više ne radi.

I baš se zato čak ni o najdrastičnijim primjerima ili ne zna ili malo zna.

Ono, do duše, ako već govorimo o ideji zatiranja, neznanje i zaborav mu dođu kao uspjeh, stizanje na cilj, ispunjenje misije.

Ako bih htio adresirati krivnju za potonje, za šutnju i učestvovanje u zavjeri šutnje, mogao bih i trebao početi od sebe, tako je valjda najpoštenije, pa preko mojih sunarodnika i nacionalne intelektualne i političke elite mog naroda doći do mojih religijskih prvaka.

E tek onda bih trebao početi da za krivcima tragam izvan mog nacionalnog i religijskog kruga.

Helem.

Sa beranskog ramusovskog mezarja juče su na mezarje Jasikovac premještene kosti šesnaest beranskih Bošnjaka koji su svojom posthumnom sudbinom nastavili da svjedoče nesrećnu bošnjačku tradiciju zakopavanja, zatiranja, prekopavanja i premještanja kostiju.

Odmah nakon Drugog svjetakog rata na ovom mezarju sagrađena je ulica, benzinska pumpa, autobuska stanica i velika raskrsnica više ulica.

Tada je porodicama dat kratak rok da premjeste kosti svojih bližnjih u kojem mnogi nisu uspjeli da to urade već im je ostalo samo da sa užasom i nevjericom ćutke i nemoćno posmatraju nepravdu kojoj su od oslobodioca izloženi oni i kosti njihovih predaka.

Odmah na početku nedavne rekonstrukcije i proširenja benzinske pumpe sa prvim kubicima zemlje iskopane su kosti juče ponovo sahranjenih beranskih Bošnjaka, ljudi čija su djeca i unučad još uvijek živi.

Pored ovog beranskog valja se sjetiti i bjelopoljskog mezarja oko, također porušene i zatrte Hadži Danuš-hanumine džamije i medrese, u najstrožijem centru grada.

Na tom prostoru danas se nalaze gradski park, gradski trg i spomenik učesnicima NOR-a.

Prilikom nedavne rekonstrukcije gradskog trga i ovdje su iskopavane bošnjačke kosti.

I tako će redom isplivavati na površinu turska (čitaj bošnjačka) mezarja da nas opomenu za ono što radimo - bilo da smo od onih što ih zatrpavaju ili na zatrpavanje ćute.

Izgleda da ona već uvriježena za nebrigu i nehaj - "prođe kao pored turskog groblja" - zaista ima jako uporište u realnosti.

Samo što u ovim turskim grobljima nisu kosti nekih tamo dalekih Turaka - okupatora, već Bošnjaka, ovdašnjih ljudi, utemeljenih ovdje makar jednako dugo kao i svi drugi.

Test za novu vladu izraslu na sloganu "Ne damo svetinje"

Ne mogu a da ne pomenem i one koji su se, boreći se za očuvanje svojih svetinja, po društvenim mrežama, na portalima, tv emisijama i u privatnim razgovorima busali u principijelna prsa govoreći da bi jednakom žestinom, iz principa, branili i tuđe svetinje.

Da tema nije neopisivo tužna slatko bih se nasmijao, ovako ću samo reći - malo sjutra.

Podsjetiću i da je na krilima tog protesta smijenjena vlast u Crnoj Gori, a da je premijer nove Vlade na tu poziciju došao iz NVO "Ne damo Crnu Goru" osnovane sa ciljem očuvanja svetinja SPC.

Beransko ramusovsko mezarje moglo bi biti test za njegovu Vladu, njenu i njegovu principijelnost i iskrenu privrženost pomirenju, suživotu i jednakosti te civilizacijski odnos prema svetinjama drugih naroda. Jer, bez obzira što se sa teološkog aspekta svetinje u Hrišćanstvu i Islamu razlikuju, mezarja su zaista nešto prema čemu se i svim religijama i narodima ima poseban odnos i čije se skrnjavljenje u svim religijama i kulturama smatra nedopustivim, anticivilizacijskim i grešnim.

I ne samo povodom beranskog mezarja.

Posvećenost vraćanju oduzete vakufske imovine, makar i simbolično obilježavanje mjesta na kojima su se donedavno (do Drugog svjetskog rata a u nekim slučajevima i kasnije) nalazila mezarja i džamije i afirmacija bošnjačke kulturno istorijske zaostavštine moglo bi značiti da je vrijeme za stvarni zaokret ka iskrenom suživotu iz ispraznih programskih redova političkih partija iscurelo u stvarni život.

Hoće li Aleksa, Albin, Štjefan, Dženan, Vilson, Marija, Zdenka... poći u Berane da štite bošnjačke svetinje

I, na samom kraju, kako pomenuti malo sjutra i principijelnu zaštitu svetinja u kontekstu beranskog mezarja, a ne sjetiti se i ne pomenuti Albina Ćemana, petnjičkog i, u istorijsko-administrativnom smislu beranskog, ljekara i političara.

On je, ako se sjećate, aktivno i na nivou principa podržavao protest koji je pod sloganom "Ne damo svetinje" protiv Zakona o vjerskim zajednicama vodila SPC a kojima su se od pravoslavnih Crnogoraca i države Crne Gore branile pravoslavne crkve i manastiri u Crnoj Gori.

Tada smo imali priliku da gledamo snimak njegove izjave kojim se pokazivalo da je politika okupljena oko protesta "Ne damo svetinje" nacionalno i religiozno inkluzivna, a civilizacijski i ljudski principijelna, te da vodi pomirenju.

Očekujem već malo sjutra da Aleksa, Albin, Štjefan, Dženan, Vilson, Marija, Zdenka i mnogi drugi pođu u Berane i zaustave radove na proširenju benzinske pumpe a na tom mjestu inicira uredjivanje mezarja i podizanje spomen obilježja ljudima čije su kosti skrnavljene i neljudskom odnosu prema njima.

Vjerujem i da će on, već malo sjutra ako ne malo danas, sa medijskim timom Demokrata snimiti video poruku u kojoj će stati u zaštitu ovog mezarja u kojem, skoro sam siguran, ima i njegovih predaka i da će u toj video poruci najaviti podršku onih koje je on podržavao u zaštiti njihovih(?) svetinja.

Princip je princip.

Ostalo su nijanse.

Sve van principa bilo bi licemjerje.