Crna Gora – izbjeglička nafaka

Piše: Marko Marković

Godina je 2021. dan četvrtak,  8. april. Jedan je sat iza ponoći, a ja sam odlučio da napišem svoj prvi i nadam se posljednji tekst. Novinarstvo mi nije struka, student sam diplomatije. Dok ovo pišem uz kafu, razmišljam da li je ona posljednja koju ću popiti u mojoj Crnoj Gori. Neću ja iz moje Crne Gore niđe, neće ni Crna Gora niđe, ali osjećam da se nešto mijenja.

Večeras ću u svoj krevet leći zabrinut kao što će to učiniti i moje sestre i moja braća širom države. Večeras ću zaspati možda i posljednji put u mojoj Crnoj Gori. Moja je i Vaša, bila bi i njihova da je ljube, al ne ljube nego kude i pljuju gdje god stignu. Posljednjih par godina me muči jedno pitanje, zašto ljudi žmure? Zar ne vide pored očiju? Mnogima će biti žao kada postanu svjesni činjenice da su majku svoju izgubili, a prstom nijesu mrdnuli da joj pomognu. Kada Vi budete čitali ovaj tekst, a nadam se da ćete ga pročitati u toku dana istog datuma koji se nalazi na početku teksta, Crnogorci će biti najbrojnija nacionalna manjina u Crnoj Gori. Nećete mi zamjeriti, želim da se vratim nekoliko godina unazad...

24. mart 1999. godina, prve izbjeglice sa teritorije tada još uvijek Autnomne pokrajine Kosova i Metohije pristižu u Crnu Goru, sklanjajući se od NATO bombi. Do 10. juna iste godine u Crnu Goru je ušlo oko 100.000 izbjeglica. Dobro došli, bila je poruka moje države. Crna Gora u tom trenutku jedva da je mogla izdržavati svoje stanovnike, ali nije zatvorila vrata ni onima koji su ni krivi ni dužni ostali bez krova nad glavom, svojih najbližih, prijatelja....

U prilog tome govori činjenica da je u proljeće 1999. godine u Crnoj Gori svaki šesti stanovnik bio izbjeglica. Ponosan sam na svoju državu u ime onih koji to ne umiju da izgovore ili ne žele, ja ću joj reći: HVALA. Većina izbjeglica nastavila je svoj put dalje što bi rekao naš narod „u neznan“ , ali bilo je i onih koji su odlučili da svoju sreću potraže u Crnoj Gori.  U ovom tekstu, ako mi dozvoljavate da ga tako nazovem jer mi pisanje nije jača strana pokušaću da objasnim kako su ratovi devedesetih godina odredili sudbinu Crne Gore koju će tokom današnjeg dana zapečatiti prof.dr Zdravko Krivokapić premijer Vlade Crne Gore. Pokušaću da objasnim, ali u nadi da neću biti u pravu, volio bih da se ništa od ovoga u tekstu ne dogodi.

Tokom devedesetih godina Crna Gora je primila preko 100.000 hiljada izbjeglica iz zemalja regiona, najviše ih je primila sa Kosova. Nikome ko za sebe smatra da je normalan to ne smeta, ali šta se nalazi iza svega? Da li je Crna Gora ispala „tuđa nafaka“? Apsolutno jeste! Srbi koji su izbjegli sa Kosova sa sobom možda nijesu stigli da ponesu najpotrebnije stvari, ali sigurno su sa sobom ponijeli njihovo čuveno srpstvo. Najpodmukliju politiku prema Crnoj Gori godinama unazad vodi isključivo Srbija, sa ciljem da je jednom za svagda stavi pod svoje skute. Ne trebaju Srbiji ovce i koze crnogorske, njima su potrebnaa ova brda i doline, njima treba more, njima treba istorija. Njima je uvijek trebao prostor jer sebe doživljavaju imperijalistima, godinama pokušavaju napraviti veliku Srbiju, a ta politika je dokazano uzaludna politika.

Izbjeglice sa Kosova, a poznajem ih mnogo, konstantno o sebi govore kao nebeskom i jednom od najhrabrijih naroda. O tome koliko su zaista hrabri ne mogu govoriti ja, ja ne želim da ih time vrijeđam, o hrabrosti ljudi sa Kosova najbolje govore podaci koliko su debelo naplatili svoja imanja i trk put Crne Gore ili u unutrašnjost Srbije. Za to vrijeme mladost Srbije protestovala je protiv svega što nije srpsko i obijala butike po Beogradu.

Svih ovih godina, Kosovari, kako ih od milošti zovem, u Crnoj Gori konstatno srbuju, a Crnogorce koji su im ukazali gostoprimstvo diskvalifikuju u svakom smislu te riječi. Ratovi devedesetih godina odredili su sudbinu Crne Gore time što su u njoj ostavili desetine hiljada izbjeglica, većinom ljudi bez zahvalnosti, kojima će anti-crnogorska vlada u toku ovog dana omogućiti da dobiju crnogorska državljanstva. Ni to ne bi bilo problem da ih ne znamo kako dišu i dan danas mrze sve što nije srpsko, a na gostoprimstvu koje im je ukazala Crna Gora, zahvaliće tako što će čim im se ukaže prilika glasati protiv Crne Gore.

Sve ovo dešava se u susret popisu stanovništva i to je ono što me kao mladog čovjeka i studenta najviše muči. Premijer prof.dr Zrdavko Krivokapić kojeg kao profesora poštujem, a kao političara s razlogom prezirem omogućiće planski razrađeno da na popisu u Crnoj Gori preovladaju Srbi. Gospodine profesore, ja želim da se bavim politikom i o njoj još uvijek učim, pa ne mogu dati sebi za pravo da Vas tek tako savjetujem o bilo čemu, ali ću Vam iz najbolje namjere sugerisati da se ni u kom slučaju ne igrate sa DRŽAVOTVORNIM SNAGAMA u Crnoj Gori! Ako želite, izvolite, samo na kraju neće dobro završiti po Vašu političku karijeru, nećemo morati da godinu dana maltretiramo poštene stanovnike Podgorice blokirajući ulice. Nećemo morati da pravimo OPANAK revolucije, popovske i seljačke bune po Crnoj Gori. Jednog dana ćemo samo doći do Vlade Crne Gore i Vi ćete završiti na smetlištu istorije, jer na podmukao i zao način kujete zavjeru protiv Crne Gore.

Jer, takvi su projekti već na smetlištu istorije. Pružate nam „ruku pomirenja“, a ispod radara radite sve što je u Vašoj moći da na popisu Srba bude više od 50%. Prelaskom granice od 50% stvaraju se legitimni i legalni uslovi za promjenu himne i zastave Crne Gore, vjerujte mi da mi to ne da nećemo dozvoliti, nego nećemo ni čekati da Vam se ukaže prilika za to. Zbog toga se dragi čitaoci, pa makar čitali samo Vi u redakciji donosi Odluka o izmjeni odluke o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva prijemom, kao i Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registrima prebivališta i boravišta. 

Vi predsjedniče Vlade ispod radara pripremate ETNIČKI INŽINJERING. Da li su ratovi devedesetih odlučili sudbinu Crne Gore? Da li znate koja je najveća moć đavola i na koju kartu isti igra? Da Vas ubijedi da ne postoji. Tako i premijer Krivokapić uzaludno govori da je pro-crnogorski, a svim silama pokušava da Srbe digne preko 50%, ako to uspije šta će mu biti izgovor za promjenu zastave i himne? Većinska volja? Čija? Volja lažnih Crnogoraca, onih čiji se grobovi đedova, čukun-đedova i prađedova nalaze izvan Crne Gore? Oni odlučuju? Jesu li to isti Crnogorci kao što je „crnogorka“ Bratićeva?

Neće moći i neće proći! Odbranićemo građansku, sekularnu i ne stidim se reći GRAĐANSKU I CRNOGORSKU CRNU GORU i što da ne bude CRNOGORSKA kad se zove CRNA GORA takva je bila, biva i BIĆE!!!

NEKA JE VJEČNA CRNA GORA!