Ludo raslo manito staralo

 Za Antenu M piše: Aldin Metanović

Poslije svih „kvaziintelektualaca“ koji su se oglasili da bi odbranili svoje dostojanstvo, onako kako to crnogorski nepisani, ali prepoznatljivi kodeks nalaže, i ja bih kazao koju riječ, naravno jer sam jedan od potpisnika podrške intelektualnome bardu Crne Gore.

Te prema tome i ja sam prozvan kao „graktač“ i zastupnik DPS (čitaj Milove) politike. Neću reći da sam „kvaziintelektualac“ niti da sam intelektualac, to će procijeniti neko relevantniji od mene i od ove rulje koja je onim galimatijas saopštenjem pokušala nešto kazati.

Toliko smo se naslušali priča o poštenju đetića i đevojaka u sakoima i crvenim kravatama, da je svakome iole pametnome jasno da je riječ o pukoj demagogiji i blefiranju. I njima samima je jasno da su za pojam poštenje čuli neđe usput, sviđala im se riječ, potražili u rječniku što znači i krenuli o tome da pričaju narodu, jer će im to poslužiti kao paravan za bezočne laži koje nose pod svojim bijelim košuljama. Samo nijesu znali da je bar dio ovoga naroda sve to prozreo i da im ne pada na pamet da im u demagogiju povjeruju.

Ciničnost ovih „poštenjačina“ krije se skoro u svakom njihovom postupku. Na primjer: propagatori su pobjeda, a borci protiv podjela. Kad je tako, što njihov nadređeni, a onomad u SNP-u podređeni, u govoru održanom na komemoraciji u Srebrenici podijeli boga i Alaha? Koliko se ja razumijem u monoteističke religije u koje se ubraja i hrišćanstvo, bog je jedan, samo se, eto, ponekad drugačije zove. Ako se śetimo malo bolje borci su oni i protiv nacionalizma i šovinizma koji hara mozgovima i dušama po Crnoj Gori i regionu. Ali to nije smetalo jednoga od njihovih glasnogovornika da dočeka „vojvodu“ Šešelja koji se pobjedonosno vraćao iz Haga, pa da kasnije izjavi kako se tu zatekao kao turista.

U glavama građana još odzvanja njihova priča o nepotizmu, a oni su klasični predstavnici političkog nepotizma. Svaki od njih, da je Bog htio da ih do kraja otkrije, imali bi bar po pet glava da iz svake pričaju što im u datome momentu odgovara. Ovako im je licemjerje smješteno u jednu glavu nateklu od mozganja đe će što, kako i koga slagat. Da ih pitate: „Ko ste vi?“ rekli bi samo: „Jesmo“. Nije im ni za zamjeriti, jer među kakvima su rasli, ne mogu bez maniti ostarati.

No, moram reći nešto i o sebi kao DPS jurišniku i primaocu njihovih apanaža. Koliki sam DPS jurišnik svjedoče žuljevi na mojim rukama, jer ako katkad pročitam koju knjigu, ne zaboravljam ni na svoje obaveze koje su mi posađene na njivama predaka, a koje prirodno sada pripadaju meni i mojoj porodici. Dakle, naslijeđene su, a ne dobijene od DPS-a, osim ako ne iskopaju da su mi đedovi bili članovi DPS-a.

Naravno, nijesam ni zapošljen, što nije baš odlika DPS-ovaca, niti imam bilo kakva stalna primanja. Jednako tako u stalnom radnom odnosu nijesu ni moji bližnji. Ako ne vjeruju u moje navode neka pošalju Moma i Dritana s njim da lično provjere istinitost ovih navoda. Istinu pošten hoće, a fukara od nje bježi. A pošto ustvrdite da od DPS-a nemam ni za uvarje, možda shvatite da je patriotizam i čojstvo jedino iz čega proizilaze svi moji postupci, pa i potpis podrške Andreju Nikolaidisu.

Činjenica je samo jedna: do 30. avgusta sam mislio da je DPS jedno od zala u Crnoj Gori, a nakon 30. avgusta shvatam da i od zla ima gore. Jer vi se najbolje opisujete onom kultnom rečenicom iz drame Dušana Kovačevića „Maratonci trče počasni krug“: „Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti“.

A, da. Kad smo već kod (anti)fašizma moram kazati i ovo: nama nijesu puna usta antifašizma, već puna srca, a čega su vama puna srca to ste u više navrata pokazali. Jer, pošto pominjete i knjige, zanima me što bi o vama kazao i Tomas Man da je kojim slučajem živ. Sigurno biste i vi bili dio inspiracije za knjigu „Doktor Faustus“ i našli mjesto u Kridvisovom krugu. Jer sve više ličite na društvo Tule, kojemu je pripadao Adolf Hitler. Pa, boga mi, ne bih bio iznenađen ni kad bi bili glavni protagonisti „Životinjske farme“ Džordža Orvela. Eto, i ovi „kvaziintelektualci“ ponešto pročitaju.