Današnja prijetnja ne sastoji se u pasivnosti nego u pseudo-aktivnosti, potrebi da se bude „aktivan”, da se „sudjeluje”, da bi se prikrilo ništavilo onog što se zbiva. (Slavoj Žižek)
Za Antenu M piše: Milan Marković
U novim naletima da se uguše i nadjačaju glasovi onih koji još uvijek imaju hrabrosti da se bez partijske pozadine i zaštite obraćaju u svoje lično ime, crnogorska javnost ponovo svjedoči medijskim harangama, targetiranju i najprizemnijim ličnim i profesionalnim difamacijama javnih djelatnika, i to od strane političkoga subjekta u sastavu izvršne vlasti koji skrivanjem iza populističkih floskula o demokratiji i pomirenju pokušava da zamaskira nagli civilacijski sunovrat u koji sprovodi cjelokupno građanskogo društvo.
U crnogorskoj stvarnosti, granica razočaranja i nužde je, međutim, odavno prelomljena, pa su se na paranoidnom udaru vrlih pelcera poražene ideologije koja nam je u nasljeđe ostavila ratne zločince, kolektivne traume, devastirani region i sistem vrijednosti, našli slobodni intelektualci, poput novinara, analitičara, publicista, pisaca, prosvjetnih radnika, naučnih istraživača itd.
Takva (post)politika opet se po navici oslanja na strategije medijske manipulacije i javnoga zastrašivanja i linča, iza kojih se naziru panični vapaji za očuvanjem (neočekivano) stečenih javnih funkcija i opštega statusa quo. Stoga je, valjda, sasvim jasno da se iza populističkih parola o inkluziji i pomirenju ne kriju pokušaji da se nađe širi društveno-politički balans, već da se s pozicije totalitarističkoga autoriteta postavi zabrana na bilo kakav oblik nezavisnoga mišljenja i kritike.
Medijski napadi na Andreja Nikolaidisa i na desetine slobodnih intelektualaca koji su mu stali u zaštitu, svakako da više govore o autorima harangi negoli o objektima njihove grafomanije.
Ubijeđeni u svoj režim istine u kojem polaze od unutar-političke negacije progona koji spovode, oni obrnutom logikom dolaze do „svjedočenja” o vlastitoj viktimizaciji. Takav „populistički razum” sasvim sigurno nema svijest da činjenične istine isključuju sve laži koje su svojstvene subjektivnim i pristrasnim pozicijama s kojih kao politički akteri iznose svoje stavove.
Potraga za dubljim smislom ili porukom koja se tobože krije u podtekstu potonjih saopštenja Demokrata jednako je jalova kao i njihov pokušaj interpretacije, učitavanja i (ne)opreznog domišljanja popularne američke žanr-literature. Upravo potpuna besmislenost njihovih analogija i tumačenja otkriva nepodnošljivu težinu ideoloških frustracija i diletantsku narav njihove programske politike.
Na kraju, ako navedeni stav Demokrata prema crnogorskim intelektualcima po principu pars pro toto predstavlja stav aktuelne vlasti u Crnoj Gori, neka im to svima služi na čast.
Petar
Sasvim jasno, g. Markoviću. Ali stropoštaće se ta kula od karata istom brzinom kojom je sagrađena.