Demokrate, u crnogorskom svijetu služimo se istinom, ne mitovima i lažima

Za Antenu M piše: Stefan Todorović

Otkad se u crnogorskom parlamentu izglasala rezolucija o genocidu u Srebrenici, prisustvujemo svojevrsnom tabloidnom ratu saopštenjima između Demokrata i Demokratskog fronta u omiljenoj disciplini „Srpskoga sveta“ – ko je veći Srbin, ko jeste a ko nije izdao srpstvo i srpski rod. DF optužuje Demokrate da su izdali srpstvo glasanjem za rezoluciju dok im Demokrate odgovaraju da su upravo oni svojom ingenioznošću, tj. prijedlogom koji je prihvaćen – da nijedan narod, odnosno nacija ne može biti genocidna – zaštitili srpstvo i srpski rod.

Tokom bujanja sukoba u „Srpskome svetu“ lider Demokrata Aleksa Bečić morao je iskočiti iz rijalitija, vratiti se u stvarnost i održati govor u Srebrenici đe je ponovio novu mantru „Srpskoga sveta“ da „zločinci nemaju ni nacionalnost ni vjeru.“ Kako u realnome svijetu ne važe uzusi „Srpskoga sveta“, đe zločinačka velikosrpska ideologija nije problem, nego vrhovno božanstvo beatifikovano od strane Crkve Srbije, Demokrate su se suočile s istinom i stvarnošću u kolumni Andreja Nikolaidisa Džek Trbosjek u Srebrenici.

Plitkoumna izjava tako pretenciozno iznesena na mjestu u kojem je izvršen genocid nad ljudima čiji je jedini grijeh bio upravo to što pripadaju drugačijoj naciji i vjeri, dok su zločinci ubijali u ime svoje, upravo nacije i vjere, zaslužuje osudu ne samo u crnogorskome društvu, nego regionu, Evropi i svijetu. Tvrditi kako zločini iz etničke i vjerske mržnje nemaju ništa s nacijom i religijom svojevrstan je idiotizam. Ali, kako u svijetu politike važe drugačija pravila od ljudskosti, moralnosti, naučnosti i istine, Bečićeva izjava do kolumne Andreja Nikolaidisa gradila je svoj put opšteprihvaćenosti i apsolutne istine.

Nakon Nikolaidisova raskrinkavanja i lekcije da „zločin dimenzija genocida nije moguć bez ideologije. Ona, ideologija, ono je što razlikuje genocid od pljačke zlatare, Trbosjekovih ubistava i drugih zločina. Pljačkaše zlatara vodi pohlepa. Serijske ubice vodi patološka žudnja. A počinitelje genocida – ideologija. Za genocid je potrebno koordinisano djelovanje mnoštva ljudi, ozbiljna koordinacija. Zato se genocid ne može svesti na čin pojedinca.

Nije Mladiću u trenu došlo da počini genocid, nije on jednoga jutra takoreći ustao na lijevu nogu pa odlučio da pobije ljude, nego je Mladić sproveo do detalja promišljen i razrađen plan. Taj plan je savršeno dokumentovan (između ostalog i stenogramima ratnih zasijedanja Skupštine republike Srpske) i javan, dostupan dakle i Bečiću… stoga osuda zločinca bez osude ideologije koja je vodila njihovu krvavu ruku nije osuda, nego prikrivanje.“ Između ostaloga, Nikolaidis naglašava da „krivicu za zločin u Srebrenici ne snose Srbi, niti im krivicu za to bilo ko smije naturati. Narod ne može biti kriv za genocid. Tačka.

Ali krivicu (neko krivičnu, neko političku, neko moralnu a neko metafizičku) snose realizatori i pristalice velikosrpske ideologije – Srebrenica je njen zločin… problem je što se ni vjerski ni intelektualni lideri nisu potrudili da Karadžiću i Mladiću oduzmu pravo da predstavljaju naciju i religiju. Naprotiv. Političari su, da bi sačuvali velikosrpsku ideologiju, čitavu naciju pretvorili u zatočenike njihovih zločina; pjesnici su ih opjevali; akademici njihove zločine relativizovali a vjerske vođe ih, umjesto da njihove zločine osude, podigli u metafizičke visine.“

Na Nikolaidisove više nego jasne i argumentovane stavove i kritike Bečićeve izjave oglasile su se Demokrate tabloidnim nepotpisanim saopštenjem u oskudnom stilu i površnosti koje im krasi poslanika Bogdanovića. Umjesto argumentovana odgovora, uslijedile su uvrede na ličnoj ravni, u stilu Vučićevih tabloida, izvrtanje činjenica i Nikolaidisovih riječi, optužujući ga da će „za svaki zločin koji je počinio Srbin prvo kazati kako to nije kolektivna krivica, a onda, sebi svojstvenom logičkom nedosljednošću, utvrditi da ipak stoji znak jednakosti između nacije i velikodržavne ideologije, ali čak i tada samo u slučaju Srba.“

Iz gore citiranih djelova Nikolaidisove kolumne jasno se vidi da pravi razliku između nacije i velikodržavne ideologije, Srba i velikosrpske ideologije, krivicu svodeći na političke, vjerske i intelektualne lidere Srba koji ih drže u zatočeništvu zločinačke velikosrpske ideologije.

Međutim, Demokrate kao politički siročići očeva velikosrpske ideologije, prije svega blaženopočivšega im mitropolita Amfilohija, teško se nose s istinom i realnošću neminovnoga raskida s velikospskom ideologijom i raskidom s njenim protagonistima ukoliko žele i dalje obnašati vlast u Crnoj Gori. Tako u saopštenju pokušavaju braniti Amfilohijevu relativizaciju genocida u Srebrenici, njegovo slavljenje i veličanje ratnih zločinaca, time braneći i samu velikosrpsku ideologiju, saopštavajući da Nikolaidis „iz konteksta izvlači izjave blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, ali ni u tom pogledu nije dosljedan, pa previđa i poruke mira koje je slao isti taj Amfilohije.“

Zaista je Nikolaidis nedosljedan, jer dok govori o zločinima Ratka Mladića, previđa kako je isti taj Ratko Mladić dijelio bombone đeci, istoj onoj đeci, ujutro, istoga onog dana, kad će ih u popodnevnim ili večernjim satima mučki strijeljati. „Veća moralna i intelektualna diskvalifikacija svakog narednog pokušaja ozbiljne riječi istog autora – osim iskrenog i dubokog izvinjenja koje nikada nijesmo čuli – nije potrebna“ – završne su riječi sramotnoga saopštenja Demokrata, riječi koje upravo sebi trebaju uputiti Demokrate i iskreno i duboko se izviniti zbog monstruoznoga licemjerstva.

Naravno, to se neće dogoditi! U „Srpskom svetu“, u kojem obitavaju Demokrate, Amfilohije je svetac, a Ratko Mladić heroj! U njemu vladaju tabloidne polemike bez argumenata, s velikom dozom besprizornih neistina na ličnoj ravni s ciljem diskreditacije sagovornika. Vučić to radi preko svojih tabloida, a Demokrate – u nedostatku istih – preko svojih saopštenja. Zajedno su ostali dosljedni propagadnoj politici svojih političkih očeva, Miloševića i Šešelja.

Još jedno takvo saopštenje Demokrata uslijedilo je nakon podrške grupe intelektualaca Andreju Nikolaidisu. Ono što u tome saopštenju Demokrate žestoko „svrbi“ je da ta grupa intelektualaca podrškom Andreju Nikolaidisu navodno pokušava optužiti cjelokupni srpski narod za zločine: „Ovakva, vaša zajednička, u suštini i manifestno kultur-rasistička interpretacija srpskog nacionalnog identiteta počiva na etabliranom mitu o ekskluzivnoj srpskoj krivici za minule ratove i krvavi raspad SFRJ, gdje bi se đavolskom podmuklošću individualna krivica po tom scenariju imala inputirati cijelom jednom narodu.“

Da ponovimo, Nikolaidis u kolumni piše: „krivicu za zločin u Srebrenici ne snose Srbi, niti im krivicu za to bilo ko smije naturati. Narod ne može biti kriv za genocid. Tačka. Ali krivicu (neko krivičnu, neko političku, neko moralnu a neko metafizičku) snose realizatori i pristalice velikosrpske ideologije – Srebrenica je njen zločin.“

Zaboravljaju Demokrate da ovo ipak nije „Srpski svet“, đe vladaju mitovi, da se u realnom crnogorskom svijetu služimo istinom, a istina je da se oni služe lažima u najgorem pljuvačkom maniru bez imalo dostojanstva. Potpisnike podrške Nikolaidisu, kao i samog pisca, a i uzore nas mlađih, u crnogorskome javnom životu nijesu uplašile devedesetih godina ni vojne, ni paravojne formacije, ni Amfilohijev Željko Ražnatović Arkan na Cetinju, ni Milivoje Čeko-Dačević u Pljevljima, a ni balvani na ulicama Zete koje su postavljali vaši osnivači i sadašnji visoki funkcioneri govoreći da u „neovisnoj“ Crnoj Gori neće živjeti.

Zato, batalite vučićevsku praksu zastrašivanja i difamiranja neistomišljnika. Ušli ste u proces koji su već neki prošli od '97. do danas, koji morate proći ukoliko želite dalje nastaviti obnašati vlast u Crnoj Gori, a mi ćemo vazda biti na strani istine. Na strani nezavisne, suverene, građanske i antifašističke Crne Gore. Za početak, da se dokažete, uputite poruku ministarki Vesni Bratić da nećete dozvoliti da se na čelo Doma učenika u Beranama postavi četnik koji je htio imenovati jednu ulicu po zlikovcu Ratku Mladiću. Kažite glasno da nećete podržavati direktore četnike, čak ni onda kad dolaze iz redova proevropske i proNato partije Demokrata.