Dragan Bursać: Četnik Stanivuković negira postojanje Crnogoraca

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

"Crnogorac kao nacija, ja mislim da je to izmišljeno", kazuje Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, nova "mlada demokratska snaga", kako su ga zazivale strane diplomate i kojekakvi nesposobnjakovići, koji su dolazili u Bosnu i Hercegovinu, a bez da su se makar malo informisali o sveprisutnom ogromnom neočetničkom pokretu, koji je vaskrsao i multiplicirao se do neviđenih razmjera.

Srba i ameba, 300 ziliona

I nije, zaista nije čudno što Stanivuković, prateći Milorada Dodika ide dalje pa, negira Crnogorce i crnogorstvo, igrajući se paklenih igara srpskog sveta po kojima slabo ko i slabo šta postoji u univerzumu, a da nije srpsko.

Evo gledajte:

Za Slovence se zna, oni su podalpski konjušari, sa velikim udjelom Srba u populaciji. Hrvati? Pokatoličeni Srbi, koji pišu latinicom. Bošnjaci - prodali vjeru za večeru, potomci Srba, islamizirana srpska braća. Makedonci, pa to svi znaju - južni Srbi. Albanci? O, to su najobičniji Šiptari, sa kojima se ili ratuje ili pregovara, ne bi li se porazili svi ostali.

I na koncu, ostali su Crnogorci.

Sa Crnogorcima je nezgodno, to što ih Srbi stotinama godina svojataju, to što su im zavojevački oduzeli i preuzeli više puta državnost, a opet ih nisu pokorili, niti istrijebili. Pa je narativ srpskog sveta, kada je Crna Gora u pitanju, da su Crnogorci najsrpskiji od svih Srba, samo su sad "izdali srpstvo" i sčlanili se iz "drugog oka u glavi".

Sve ovo vam zvuči poznato?

I za Makedoniju, i za Sloveniju, i za Bosnu i Hercegovinu, i za Hrvatsku? I sve ovo je, pogađate, prethodilo krvavim srpskim zavojevačkim ratovima krajem devedestih. Prvo ide ništenje naroda i nacije u retoričkom-pljuvajućem paketu, onda nipodaštavanje, pa ratnohuškački marketing, e da bi na koncu došao i sam rat. Strašno zvuči, ali je bilo tako.

Dijete srpskog sveta

Draško Stanivuković je dijete srpskog sveta. Najtipičnije. Odrastao, uzrastao i odgajan u duhu radikalnog pravoslavlja, sa ogromnim rupama u ionako krhkom obrazovanju, na četničkoj ideologiji, među ljudima, koji ne priznaju svoju zemlju - Bosnu u Hercegovinu, među lokalnim negatorima genocida i afirmatorima ratnih zločinaca. Samo, nije Stanivuković, tek tako, baš juče pao sa srpskog Marsa, pa pored Dajkovića i ekipe zanijekao Crnogorce i crnogorsku naciju.

A ne!

To je brižljivo osmišljen medijski projekat u kome se prvo od mladog neočetnika pravi neki dobrodušni braco sa omota čokolade, pa se isti vodi na protivustavne litije, kojima je izvedena pravoslavna kontrarevolucija u Crnoj Gori, e da bi se sa sviom tim benefitima četničkim mlađahni Stanivuković, ustoličio za gradonačelnika Banjaluke - čitaj, zapadne prestonice srpskog sveta. Draško će moći u tom srpskom svetu dobiti i kakvu spomenicu četničku za učešće na litijama u Crnoj Gori.

I eto tako taj, ko zna koji po redu promašaj međunarodne zajednice i intencionalna volja pročetnička, ne doživljava ne samo Crnogorce kao naciju, on to ne krije - Stanivuković ne doživljava ni Crnu Goru kao zemlju. Za sve njih, ali kad kažem sve, mislim na doslovno sve - od Vučića, od ogromnog dijela srbijanske opozicije, do Dodika, pa na koncu i za cijelu opoziciju u RS-u, Crna Gora je tek južna srpska pokrajina, istog tog srpskog sveta, ništa više. Važno je bilo samo instalirati, na svaki položaj moći ljude koji isto tako misle.

Vučić, na čelu Srbije, sa svojom nomenklaturom vlasti, Dodik u RS-u, evo mladi Stranivuković u Banjaluci, pa i njegovi klonovi politički kad pobjede Dodika, sve je to grupa neočetnika, koji na okolne narode i teritorije gledaju kao na plijen i na lovinu. Ništa više i ništa manje od toga. I na koncu, zaboli njih donji dio leđa za Crnogorcima, nepohodan je izlazak srpskog sveta na toplo, lijepo i nikad neprežaljeno Jadransko more!

Moji nepostojeći crnogorski prijatelji

Samo, ako ne postoji crnogorska nacija, šta ćemo sa svim dobrim ljudima Crne Gore, šta ću ja sa svojim prijateljem Darkom Šukovićem, koji je Crnogorac i koji itekako postoji sa svojih preko 190 centimetara visine? Kako ću mu, kukavan, reći da ne postoji? Šta ćemo sa Cetinjem, šta ćemo sa Lovćenom, šta ćemo sa Durmitorom, šta ćemo sa Žabljakom, šta ćemo sa Adom Bojanom, šta ćemo sa duhom, junaštvom i čojstvom nepokorenim???

Pa logično, ako pitate ideologe srpskog sveta, sve gore pobrojane će pretvoriti u srpske toponime i srpska lična imena ili makar će to pokušati. A pokušaće izvesti pakleni plan sve zajedno sa Porfirijem, Joanikijem i ostalom klikom. Pokušaće zapišati najsvetije crngorske simbole, crnogorsku naciju, vjeru i državu, koja bješe stara preko deset vijekova. I to zapišati tako da taj urin peče što žešće. Kako? Recimo dovođenjem SPC-ovog namjesnika i prokuratora na Cetinje.

Pa se onda u toj konstalaciji snaga, nipošto ne treba čuditi Stanivukoviću, kad sramno negira crnogorsku naciju, jer on može da govori i dela ono što većina srpskog sveta misli i ono što misle izdajnici crnogorski, koji su doveli na vlast neočetnike u toj istoj Crnoj Gori, a onda ugostili Stanivukovića da umjesto njih progovara.

Neko će na koncu reći, nebitan je Stanivuković, on je ništavan, a njegove riječi, osim gadosti nemaju neku težinu. Ali, nije baš tako - on je gradonačelnik tog zapadnog bastiona srpskog sveta, da se poslužim njihovim rječnikom. On je isprojektovani novi Milorad Dodik, on je ta notorna i motorna snaga, koja će u narednim decenijama odmjeniti premorene i pokradenim novcem bremenite stare srpske nacionaliste, koji su se divili ratnim zločincima, a mnogi od njih su i sami počinili zločine ratne.

Pa tako u pasrtanom spletu okolnosti, čovjek koji je odrastao na četničkom mlijeku, kao gradonačelnik u entitetu, koji je iznjedrio more ratnih zločinaca, uz negiranje genocida, negira i crngorsku nacionalnost i državu.

Strašno i očekivano!

Samo, teško će nesrećni Stanivuković dokazati narodu herojskom, antifašističkom, ponosnom, crnogroskom da ne postoji. Ili u prevodu, ako ih ubijedi u svoje nebulozne riječi, možda stvarno ne zaslužuju da postoje.