Politički oksi-moron

Piše: Darko Šuković

Oksimoron (oxis-oštar, moros-tup) je, znate to, spajanje nespojivog: gvozdeno drvo, rasna raga, crna plavuša... (Ne baš i vatrena voda, Indijanci su tako zvali viski.) Ukratko: ono što biti ne može. A, šta znači sa pridjevom politički i srednjom crtom saznaćete prije kraja teksta. Rodno mjesto i neophodan kontekst za razumijevanje ove inačice je tzv. nova Crna Gora. Primjera(ka) toga fenomena imamo ko Rusija gasa. Za ovu priliku biramo najbolji.

U uvodu još natuknica da bi i sama ekspertska vlada, stvorena da služi srpsko-ruskim interesima dok se kune u euroatlantsku agendu, mogla imati prigodan iskaz - Zapadni Istok! Takvom konceptu čak ni premijer koji ne priznaje nekretnine (znate ono sa planinama..) ne može dati smisao, pa nam eto još jednoga primjera političkoga djelovanja oksi-morona .

Ali, neka sada premijera, od njega su ionako svi digli ruke i pretvorili ga u metaforu antisabornosti.

Ovdje nas zanima onaj politički oksi-moron koji propovijeda da se u partnerstvu sa mrziteljima zapadnih vrijednosti može do članstva u Evropskoj uniji. Da je ekspertska vlada posuda u kojoj će se spojiti nespojivo, a septembarski (2020) Sporazum čarobni svitak koji će sve milune zogoviće preobratiti u europejce i domoljube.

Onaj što o vladi koja ni četvrtkom ne može sakupi ekipu za mali fudbal, a kamo li da održi sjednicu, i dalje priča kao o najboljoj opciji za državu i građane. Kome su i nakon posljednjih, usmenih i pisanih, (pre)poruka Vašingtona i Brisela, usta puna i Zapada i očuvanja saveza sa klerofašistima.

Samo geopolitički oksi-moron ne vidi reakcije SAD i EU na Dodikovo verbalno divljanje, pa o evropskoj budućnosti priča u kontekstu koalicije sa nepreglednom masom jovana vučurovića! I hvala Briselu i slava Ratku Mladiću!I genocid i strašan zločin!

Samo bez 1918-te, molim!

Pa pohvala i peškeš policiji i izvinjenje Cetinjanima! Pa afirmisanje slobode govora i prijetnja gašenjem medija. Prvo grčki scenario za Javni servis, pa oduševljenje tom kućom kad je postala nalik In4s! Na riječima za nezavisno pravosuđe, na djelu zakon koji olakšava politički uticaj na sudije i tužioce! I Berija sa špijunom iz Bara i Poaro sa osuđenikom iz Budve...

Istorija ne bilježi da je iko napravio političku karijeru spajanjem nespojivog. Bilo je, doduše, grotesknih projekata koji inicijalno podsjećaju na neke koje danas smatramo uspješnim. Hitlerov ministar ekonomije Valter Funk imao je ideju Evrope bez granica.

Nema sumnje, protok robe i kapitala bio bi savršen, ali bi kretanje većine ljudi bilo limitirano žicom konc-logora.

Ipak, ni nakon jednogodišnjeg iskustva sa ovo-onostranom apostolskom vlašću, demokratska, građanska i sekularna Crna Gora na Zapadu nije - oksimoron. Jedino što je i iskustveno jasno da je takvom ne mogu učiniti, ni do cilja dovesti politički oksi-moroni.

Okolnosti se, međutim, često Crnoj Gori „nasmiju grohotom“, pa nije isključeno da bi mogle i ovoga puta učiniti da izvor problema postane dio njegovoga rješenja. Dritan Abazović više ne maše i ne skače, ali još uvijek priča o sebi i svojoj politici iz pozicije „game changera“. Pravi se ili je zaista slijep za činjenice i svoj komad odgovornosti što je država u klerofašističkom blatu, ekonomija u rasulu, institucije prepunjene nosiocima litijaških spomenica, što uvozimo popove, dok investitori odlaze? Upinje se da povuče znak jednakosti između sebe i borbe protiv kriminala i korupcije, ne bi li dao smisla svome političkome postojanju u posljednjih godinu i kusur. Hoće po svaku cijenu da ostane na stazi iscrtanoj po uzoru na Vučićevu, ne shvatajući da reprize može gledati samo na televiziji. A, one su, liše jedne, sve srpske.

Osim ako je potpredsjedniku Vlade neko pomogao u razmišljanju, pa iznenađenje koje najavljuje iz Vašingtona krije namjeru da se skine s puta na kojem je „prebrojao“ svaku rupu i toliko se pohabao da godišnjicu Vlade ne može dočekati u voznom stanju? Možda mu je tamo neko pomogao da shvati kako se preko zemlje Srbije ne ide prema Briselu, nego put majčice Rusije. I da Crkva Srbije nije formirala vladu da bi Crnu Goru odvela u „Četvrti rajh“, kako je Amfilohije tepao Evropskoj uniji, nego da bi je vratila u Srednji vijek i pod ruski skut.

No, i bez pomoći prijatelja, samo politički oksi-moron nije u stanju da shvati tri, za ovaj crnogorski trenutak fundamentalna rezona:

1. nakon neumitne propasti ekspertske vlade i koalicije sa onima od kojih te programski sve razdvaja, nadaj se spasu u političkoj vladi i partnerstvu sa programski bližnjima;

2. budi svjestan poniženja i štete što si ih nanio svojoj državi i građanima i budi skroman i zahvalan ako ti se ponudi prst da se izvučeš iz blata u koje si zagazio i srećan što ti se daje prilika da popraviš barem dio štete koju si počinio;

3. za tvoje partnere ti si politički mrtav, za opoziciju još imaš određenu upotrebnu vrijednost... i bolje ti je da o sebi pregovaraš sam, nego da tobom trguju stare medijske varalice.

Ovo, dakako, nije pojedinačna poruka, nego samo malo otklizavanje prema biblijskom stilu, izazvano notornom temom: šta se desi kad čovjek pomisli da je Bog. U našem slučaju desilo se da, zahvaljujući jednoj maloj partiji, njenom nedoraslom lideru i njihovim pokvarenim pokroviteljima, umjesto vlasti koja je bila zrela za popravku, dobijemo namjesništvo za čiji je učinak opisna ocjena: sveobuhvatna kataklizma - eufemizam.

Nešto sačinjeno od 100% loše namjere i 90% neznanja drugačije plodove nije moglo dati. Ako vam ovi procenti djeluju poznato, u pravu ste: upravo je oca osnivača Krvokapićeve vlade, vladika Grigorije opisao kao 90% Srbina i 100% Crnogorca.

A, kad se nešto grbo rodi, poput ekspertske vlade, samo politički oksi-moron vjeruje da će vrijeme samo od sebe to da ispravi.