Crnogorska partija šaha NATO-Rusija

Piše: Gordana Knežević

Da li crnogorski prozapadni lideri, uključujući bivšeg premijera Mila Đukanovića pokušavaju da “uvuku” ovu Balkansku zemlju u NATO, nasuprot javnom mnjenju, kao što Moskva tvrdi?

Crna Gora i Srbija su Putinova “crvena linija” u Evropi, ako je suditi po naslovnicama beogradskih tabloida krajem godine.

Oslanjajući se na neimenovane diplomatske izvire, u ovim se pričama iz glavnog grada Srbije tvrdi da Putin ima plan za “novi svjetski poredak” u kojem bi Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina – projektovane kao “vojno neutralne zemlje” - služile kao tampon zone između NATO-a i Rusije i njihovih saveznika. Isti ti izvori tvrde da je, u skladu sa sopstvenom vizijom, Putin savjetovao novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trampa da “ne sili” crnogorsko članstvo u Alijansu.

Detalji Putinovog velikog strateškog plana mogu i ne moraju biti u potpunosti tačni, ali obim odbojnosti Moskve prema crnogorskim NATO-ambicijama je jasan već neko vrijeme. Podgorica je pod intenzivnim pritiskom Moskve da odbaci ponude za članstvo u EU i NATO.

Kada je posrijedi buduća politika SAD prema Rusiji, rastu brige sa čvrsti pro-zapadni stav Crne Gore može proći nenagrađeno.

U tom kontekstu, potencijalna posjeta trojice američkih senatora viđena je kao više nego dobrodošao pokazatelj podrške. Očekivalo se da će Džon Mekejn (republikanac iz Arizone), Lindzi Graham (republikanka iz Južne Karoline) i Ejmi Klobučer (demokrata iz Minesote) svratiti u Crnu Goru 3. januara, na povratku sa njihove “ture” iz Pribaltika, Gruzije i Ukrajine. Kako se ispostavilo, posjeta je odgođena u posljednjem trenutku, mada se Mekejn zahvalio Crnoj Gori zbog pomoći u borbi protiv terorizma, te ponovio podršku atlantskom putu Crne Gore.

Za neke u Crnoj Gori, članstvo u Alijansi sve više poprima oblik pitanja o političkom životu i smrti, pošto se ta mala Balkanska država nalazi u prvim redovima nečeg što bi moglo prerasti u novi Hladni rat. Najnoviji izvještaji ukazuju na to da Rusija ulaže velike napore kako bi “izbacila iz šina” crnogorski voz za EU.

Godinama, Ruski tajkuni su investirali i kupovali imanja u Crnoj Gori. U popularnim gradovima crnogorske rivijere poput Budve, ruski je drugi jezik - stoji rame uz rame sa crnogorskim.
Ali odnosi su počeli da se pogoršavaju. Najreprezentativniji je slučaj ruskog tajkuna Olega Deripaske, nekadašnjeg potencijalnog spasioca Crne Gore sa investicijama u lokalnu proizvodnju aluminijuma, koji sada tuži crnogorsku državu zbog navodnih gubitaka. Mnogi Rusi su, izgleda, vjerovali da će njihova investicija biti otplaćena političkim uticajem.

Ipak, Podgorica ostaje tvrdoglavo posvećena kovanju veza sa Zapadom. Ove godine, Crna Gora bi mogla da postane 29. Članica NATO-a, što je proces koji se može zaključiti ratifikacijom u crnogorskom Parlamentu na proljeće (Do sada 19 od 28 NATO članica su odobrile crnogorsko članstvo, koje je usvojeno u Varšavi u julu, a američki Senat bi mogao da o ratifikaciji glasa u toku ovog mjeseca).

Moskva odgovara podižući pritisak.

Sergej Željeznjak, visoki zvaničnik u vladajućoj ruskoj partiji “Ujedinjena Rusija”, poslao je upozorenje crnogorskoj Vladi 26. decembra, za vrijeme najnovije posjete Beogradu.

“Crnogorske vlasti griješe time što pokušavaju da ubrzaju članstvo Crne Gore u NATO, znajući pritom da je većina stanovništva protiv. Taj pokušaj nije ni u interesu Crne Gore, ni u interesu Alijanse, a lako može da dovede do nestabilnosti u zemlji, na Balkanu i u samom NATO-u”, poručio je Željeznjak nakon razgovora sa zvaničnicima iz vladajuće stranke Srbije.

Ta je izjava imala odjeka u zvaničnom stavu Moskve. Ministar spoljnjih poslova Sergej Lavrov nedavno je izjavio da su u toku “pomamni pokušaji da se Crna Gora uvuče u NATO”. Ipak, izvještaji o neuspjelom državnom udaru u Crnoj Gori bacaju novo svjetlo na izjavu Lavrova.

Crnogorske vlasti izdale su međunarodne potjernice za srpskim i ruskim državljanima, koje sumnjiče da su umiješani u navodnu zavjeru, koja bi na kraju dovela do ubistva tadašnjeg crnogorskog premijera i preuzimanja Parlamenta na izborni dan.

Zvanična Podgorica tvrdi kako nema dokaza da su visokorangirani ruski zvaničnici imali veze sa državnim udarom, a i Kremlj je odbacio tvrdnje o umiješanosti. Čak ni činjenica da je jedan od osumnjičenih za puč slikan kako stoji uz Lavrova (praktično dodirujući ga laktom), nije pokolebala crnogorske zvaničnike.

Ruska teza da ne postoji dovoljno podrške za članstvo Crne Gore u NATO - najvjerovatnije nije realistična.

“Zvanična pozivnica za NATO i potpisivanje Pristupnog protokola, najbolje su stvari koje su se dogodile Crnoj Gori u 2016.”, poručio je istaknuti crnogorski novinar Darko Šuković.

Bivši ministar spoljnih poslova Miodrag Vlahović je u međuvremenu kazao da je zabrinut za svoju zemlju, te da će pronaći način da osigura NATO članstvo istovremeno sprječavajući pogoršanje odnosa sa Rusijom.

“Ulazimo u diplomatsko finale. Da iskoristim šahovsku terminologiju, Crnoj Gori samo treba remi u ovom istorijskom meču sa Rusijom”, istakao je.

“Glavna stvar je da se ne izgubi ovaj momenat i da se konačno postigne dogovor (NATO članstvo) a da se izbjegne direktni konflikt sa Kremljom – uz malu pomoć naših (Zapadnih) saveznika, naravno”.

Edvard P. Jozef iz Džon Hopkins škole naprednih međunarodnih studija, u članku ko-autorisanom sa Sinišom Vukovićem, tvrdi da je Crna Gora lakmus test za Trampovu politiku prema Rusiji.

“Zapadnoj sigurnosti se najbolje doprinosi štiteći demokratske vlade od bilo kakvog oblika pritiska regionalnih siledžija (orig. - bullies). Alternativa je da se baci još jedna zemlja u Moskvin stisak, kako bi se zadovoljio njen apetit”.

Izvor: RSE

Prevod: Antena M