Za Antenu M piše: Nikola Popović
Džaba što se u kritičkoj literaturi nedovoljno isticalo, džaba čak i broju na spomeniku mu, istina je da upravo ove ‒ dvaezdruge ‒ pada veliki jubilej: dvjesta godina od rođenja Stefana Mitrova Ljubiše.
Podatak iz njegove autobiografije (pisane u trećem licu) toliko se bio utvrdio međ’ kritičkom i laičkom javnošću da su tek 70-ih godina prošlog vijeka prvo Jelisaveta Subotić a onda i Radoslav Rotković ustanovili da godina rođenja znamenitog Paštrovića i Budvanina nije 1824 – kako se dotad vjerovalo – već 1822.
Po tome zbilja ispada da Crnoj Gori predstoji veliki jubilej.
Da li će gradski oci prijestonice crnogorskog turizma i njihova prva glava (domaćin Bato) alarmirati svekoliko naše pučanstvo pa crnogorsku kulturu „spuštit“ u Budvu ili će se sve svršiti beśedom kakvog avizanijeg popa u pratnji nezaobilaznog teoretičara književnosti (bez teorije) i friškog akademika CANU, uvaženog prof. dr Siniše Jelušića – ne možemo znati. Ono što pak znamo i što jeste činjenica – šta god se zbilo – dvaezdruga je Ljubišina godina.
Stoga ovo podśećanje posvećujem Stefanu Mitrovu Ljubiši, njegovu Kanjošu Macedonoviću, popu Radu Androviću (Gregoviću) Paštroviću, Vuku Dojčeviću, Stevanu Štiljanoviću, Vukcu Ha, starom Radunu, tencu Mijatu, poborskim i lješanskim „prekradljivcima“ zvona crkovnog, kučkim Arbanasima, odivi drobnjačkoj, skočiđevojci iz Šestana, Gordi Crnogorki, Austrijancu Šenpflugu, gospodi kotorskoj, „lažicaru“ latinske vjere, prevlačkom manastiru, Blatu vladike zetskog, lijepoj našoj Ivanbegovini a prije i iznad svega – pitomoj župi Bečićima!
P. S. Svima koji slave – nek je srećna Ljubišina godina!
Branka
Žalosno je g. Popoviću da niko nema komentar na Vaš tekst o Ljubiši. Žalosno je da se u Budvi ne slave Ljubišini dani nego četnici i antivakseri koji nikad ništa dobro ni pametno nijesu učinjeli ili napisali. Žalosno je da brat i sestra koji bi trebali da organizuju ovu proslavu slave mrzitelje CG.