Maligni sistem

Za Antenu M piše: Boris Đurović

Dobro, fakat je da ova i ovakva Crna Gora liči na nacionalistički san onih koji su je podržali, odnosno pogurali stranputicom. Napokon su uspjeli da „legitimišu” svoju fašisoidnu histeriju koja se iz prostačkih, nacionalističkih, i naravno, huškačkih grafita – manifestovala u nekakvu kvazićudnu kilu, koju svaki rendgen prepoznaje i očitava kao malignu.

Dobar komad te kile predstavlja Crkva Srbije koja na, sebi svojstven, lisičji način, pokušava da prodre u sve pore sekularnog sistema, te tako da obesmisli crnogorske institucije, razarajući ih iznutra svojim pionima. A odakle započeti nego od Univerziteta Crne Gore, koji kako se ispostavilo, i kako je Crkva Srbije uviđela, ima više zamorčića nego studenata, pa im tako neće biti teško da ih nadišu svetosavskog tamjana i zauvijek obrlate.

Drugi dio maligne kile, ne manje štetan, jeste sistem zasnovan na temeljima prekrajanja volje većine, i na omalovažavanju crnogorskog identiteta i crnogorske kulturne baštine. Naravno, taj sistem projektuje Vlada Crne Gore, na čelu s apostolskom garniturom, koja je poturila zlatnu udicu, za koju, kad se zakačimo, biće kasno, i naravno, bićemo oslobođeni, ali plivaćemo srpskim Jadranom. Čini se da Crnoj Gori preostaje da sve svoje nade položi u njihovu nesposobnost i sačeka da se kila sama od sebe raspadne, međutim – i ćorava kokoška nabode zrno, pa moramo biti na oprezu, jer došlo je doba mutacije štetnih ćelija, a nameće se pitanje – da li je zdravo tkivo toga svjesno. Ova maligna kila koja je i ujedno manifestacija svetosavlja, nema oči, uši, i nikad ne utoljava glad.

Za njene alave, nadasve bezbožne ambicije tijesan je cio region, a njena (ne)činjenja nose militaristički i makijavelistički predznak kao čitanje između redova od kojeg bismo trebali da uzmaknemo. No, uzmicanja nema. Poraz je očigledan onog trenutka kad se naslađuješ pobjedi od koje te dijeli korak.

Taj korak valjanja po Crnoj Gori, ova svetosavskomaligna kila neće uspjeti da napravi, i nećemo mi, koji jesmo dio zdravog tkiva doprinijeti tome, koliko će doprinijeti opšta karma koja nikad ne zaboravlja da se vrati, a njima je za petama. Evropke vrijednosti su vjekovima dominantan model koji slijede civilizovana društva, i takvom društvu pripada Crna Gora, što u startu obesmišljava ideju sunovrata, čiju smo kreativnost doživjeli devedesetih godina prošlog vijeka, a čiji kreatori danas ordiniraju našom državom.

A posebno je interesantna kuražnost, poput Golubovićeve, koja nagovještava i ukazuje na to, da su među nama suverenisti koji to nijesu, i biće zanimljivo da vidimo ko je sljedeći (ako je neko pomislio na CANU, za njih znamo, oni su preduhitrili svakoga) koji crnogorskom multinacionalnom i multikulturalnom kodeksu okreće leđa, zarad nekih zadnjih namjera, a sve pod plaštom navodne dobrobiti i prosperiteta crnogorske države.

Da je Vječna!