Naoštrite tastature

Za Antenu M piše: Nemanja Batrićević

Nijesam imao namjeru odgovarati Nikoli Đuraškoviću, budućem gradonačelniku Cetinja, zabrinutom za „raspisane nezavisne intelektualce“. Ne zato što rečeno nije sramotno. Ne ni zato što ga je Adnan Čirgić već istog dana otrijeznio od daljih literarnih ambicija. Ne ni zato što mu je šef partije, u živom programu, sugerisao da bude „zahvalan na kritičkim osvrtima“. Nijesam namjeravao odgovoriti jer je, prosto - nebitan.

Bitno je, međutim, to što su hajku nastavili drugi. Tako smo Andrej Nikolaidis, Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman, Boban Batrićević, FCJK u cjelosti, i ja, preko noći postali plaćenici jedne partije. Tu hajku ne sprovodi samo armija bezimenih internet ratnika, već i pojedinci na SDP-ovoj izbornoj listi. Od jedne kandidatkinje za odbornicu mogli smo čuti kako lažemo za novac, jer se „od istine ne zarađuje“. Priključio joj se kolega „građanin“, tvrdeći da „se nijesmo čuli kad se Cetinjanima branilo da uđu u manastir“ i da bi, ako ništa drugo, DPS trebalo vratiti „rad Andreja i Nemanje“. Nijesmo stigli ni zapitati se odakle se uvaženi kandidat informiše, a on je već dokaz o našoj iskvarenosti našao u činjenici da u našim reagovanjima nijesmo pomenuli Zorana Lazovića!? No duhovitiji dio tek slijedi. Ne mogaše objasniti kako oni koje optužuju da su plaćenici DPS-a zbirno imaju više javnih kritika upućenih DPS-u, nego što oni zajedno imaju političkog straža. Kako se dosad nijednom nijesu požalili, bijeg su našli u vrhunskoj ideji – „skoro su se prodali“.

No, da vam ne ostanem dužan odgovor na pitanje. Đe smo bili? Pisali smo, govorili na skupovima, mirili vas posvađane, bodrili one razočarane, slali depeše strancima da znaju ko čereči Crnu Goru, gubili poslove i „prijatelje“.  Jednom riječju, radili sve što je bilo u našoj moći da sačuvamo jedinstvo. Malena je to moć, priznajemo. No to što smo imali, rado smo dali. Pokušali smo, zajedno sa još velikim brojem ljudi izvan partija, održati energiju otpora i protesta dovoljno dugo, da je političke partije, kad se konačno probude iz zimskog sna, mogu na izborima „pokupiti“. Tako je i bilo. Ponajviše u slučaju vaše liste na Cetinju. Problem je „samo“ što ste pokupljenu energiju krijući odnijeli Demokratama i Uri. I ne, nije nas zanimalo koja će partija upravljati Cetinjem. Ne zanima nas ni danas. SDP, SGLSCG, DPS, SD, LP, svi zajedno, ili pojedinačno, stranačke ili nestranačke ličnosti, s rotacijom ili bez nje, poslije starih ili poslije novih izbora. Dovoljno je bilo da se ne udružujete i ne slavite sa onima koje smo, do skora, zajedno smatrali poslušnicima tuđe države.

Istina, predśednik SDP-a osudio je reakciju Đuraškovića kao ishitrenu i nepotrebnu, i osudio napad na slobodnu riječ. Vjerujem da je gospodin Konjević to iskreno i mislio. I hvala mu na tome. No, dok on smiruje strasti i preusmjerava oštrice svojih odbornika s pogrešne mete, nastavila se internetska onanija partijskih poslušnika. Oni, tužni što su nekad branili FCJK, Adnana Čirgića i Bobana Batrićevića od Vesne Bratić i Dragana Koprivice, neka znaju da profesorima FCJK-a nikad neće bit žao što su branili njih, što su branili naš jezik i zajedničko pravo da ga zovemo crnogorskim. Nije im žao što su napisali i objavili na desetine knjiga i publikacija koje će crnogorsku kulturu, jezik i naciju za njihovo potomstvo sačuvati od zaborava i nasrtaja njihovih novih, dobrovoljnih, saveznika.

Mučkim napadima na integritet javnih djelatnika, iako zasad samo polu-privatno, juče su se pridružili i visoki funkcioneri SDP-a koji se naokolo posprdno „raspituju“ planiramo li osnivati političku partiju i koliko nas plaćaju. Javite ljudima da ne brinu. Da smo šćeli, partiju bismo već napravili. No, s njom sigurno ne bismo činjeli ono što vi činite sa svojom. Javite im i to da nas ne mogu da plate, ni da pišemo ni da prestanemo da pišemo. U to se sad i lično mogu uvjeriti. A što se tiče toga na čijoj smo strani, mi na onoj istoj na kojoj smo bili cijelo vrijeme. A oni neka se osvrnu oko sebe. Samo da se ne prepanu kad vide s kim danas tikve sade.

Za razliku od vas, mi nemamo partijskog šefa da nas nauči što smijemo, a što ne smijemo da kažemo. Mi pišemo ono u što vjerujemo, svjesni mogućih posljedica. Štogod vi o nama mislili, istina ostaje: nijesmo ćutali DPS-u, nijesmo ćutali ni „ravnogorskoj fukari“, pa sigurno nećemo ćutati ni SDP-u. Zato od danas, hajmo ovako: dok vaši budu pisali o nama, mi ćemo pisati o vama. Dosad ste bili „povlašćeni“. Za to nije bilo nekog posebnog razloga, osim što kritiku nije red počinjati sa tanjega kraja. No s tim je sad završeno. Ako vi ne brinete o jedinstvu, zašto bismo mi? Ako vi ne brinete o našim reputacijama, zašto bismo mi mislili o vašim? Mi nit imamo funkcije, nit imamo političke ambicije, nit imamo putera na glavi, nit mandat da mirimo…

Ako je to ono što želite, nikakav problem. Javite „botovima“ da naoštre tastature.