Zvona, praporci i kritika moći suđenja

Za Antenu M piše: Jakov Daković 

Nikad nije  zahvalno objašnjavati očigledne stvari ali, kako bih vam rekao, postoji razlog zašto djeca ne glasaju na izborima i zašto je seks sa maloljetnim licem krivično djelo. 

James Hetfield je u jednom intervjuu, objašnjavajući kako je nastala pjesma "Enter Sandman", koja govori o dječjim košmarima, rekao da je imao izvjesne moralne dileme da li da je stavi na album. Jer iako je Metallica rušila sve tabue, ulazak u dječju sobu koja je, kako lijepo Hetfild reče, "place of ultimate inocence" činilo mu se malo pretjeranim. Na kraju je odlučio da stvar ipak ide, jer, najzad, dijelom govori i o njegovim noćnim  morama iz djetinjstva.

E sad da se posvetimo nečemu što je izazvalo zgražanje svih, ali iz mog, malo drugačijeg ugla. Radi se o bizarnoj manifestaciji "Pravoslavni dječji sabor" koja je, tu skoro za vikend, održana u Baru.

Tu smo vidjeli da ono što zna frontmen Metallice, arhijereji Crkve Srbije, tobože stručnjaci za ljudsku dušu, ili ne znaju ili ih nije briga. U stvari, prije bih rekao da oni odlično znaju da je dječja duša podatna, laka za oblikovanje i da rado usvaja bez kriticizma sve što joj se pruži. Od njih me, rekoh, ništa ne čudi. Ali skoro kompletan nevladin sektor, koji dobije epileptični napad kad Lidija Đukanović obuče skupu haljinu, ostao je nijem na blasfemiju koja se dogodila.

Nego, i ja sam naivan. Očekujem valjda reakciju institucija kojih nema, u jednom društvu koje je skoro do temelja moralno razoreno. Najzad, da institucija ima, ili bi Petar Lazović bio pušten na slobodu ili bi Dritan Abazović išao u zatvor. Ali, pustimo to. Najzad, GST je smjenjiv. 

Vjerujem da je većini čitalaca to nepoznato, ali hrišćanstvo je u biti esenizam koji je imao više uspjeha. Već sam pisao nešto o tome. Učenje esena nije bilo za mase, već je  podrazumijevalo duge pripreme, iskušenja, inicijacije. Najveća greška u tumačenju Novog zavjeta je da je on namijenjen prostima i neukima, kako je mislio, na primjer, Tolstoj. Naprotiv, NZ  je "najokultnija knjiga na svijetu". Pogledajte samo Apokalipsu. Tu je toliko skrivenih referenci i analogija koje, usuđujem se reći, mogu razumjeti samo inicijanti izvjesnih tajnih društava. 

Sad će neko kazati: Pa dobro, a zar nije bolje djecu učiti vjeri, umjesto što bulje u ekrane i igraju bizarne, a često i smrtonosne izazove na Tik Toku? Ne, nije, jer ona to ne mogu da shvate. Tvrdim, manje više ex cathedra, da nijednom pravoslavnom svešteniku, uključujući najvišim arhijerejima, nije jasna doktrina o Trojstvu (ili Trojici). I sad očekujete da nešto toliko teološki zapetljano bude jasno djetetu? Nego, oni i ne računaju na to nego se nadaju  da će ta djeca prosto emocionalno upiti to što im se servira.

Uzgred da dodam, hrišćanstvu se i ne može drugačije pristupiti nego emocionalno. Monah koji na YouTubeu govori protiv Yoge upražnjava bhakti yogu a da to i ne zna. Crkva ratuje protiv okultizma a sama se bavi ceremonijalnom magijom. Jer, vjerovali vi meni ili Branku Tapuškoviću, liturgija je upravo to - okultni ritual.  Štaviše, ko god je sposoban da misli, da osjeća i da jasno formuluše svoju želju primjenjuje magiju u svom životu, znao to on ili ne.

Za kraj ovog kratkog teksta evo vam jedna mala anegdota iz mog života. Samo jednom sam pustio Jehovine Svjedoke u svoju kuću. Obično ih ljubazno otjeram pokazavši im  Satanističku Bibliju ili im pomenem Kroulija. Jednom, žena koja je "išla ispred" glavnog baje nije se uplašiIa moje provokacije, i zato sam im dozvolio da dođu opet. Ispostavilo  se da je taj propovjednik profesor engleskog jezika na fakultetu u Nikšiću, obrazovana i kulturna osoba. Možda ne znate, ali Jehovini Svjedoci, slično Zdravku Krivokapiću, smatraju da se Biblija može naučno dokazati i vazda su naoružani citatima koji, jelte, tu "istinu" potvrđuju. Počeli smo razgovor, kako i priliči, od Knjige Postanja i ja sam samo izgovorio "Berašit bera Elohim", na šta se čovjek prilično zapanjio. Nije očekivao da neko zna hebrejski izvornik. Uglavnom, vodili smo vrlo pristojan dijalog, i na kraju je svako ostao pri svom stanovištu.

Ovo pomenuh jer je taj Alister Krouli, koji je, zbog nerazumijevanja svjetine, postao neka vrsta univerzalnog strašila za hrišćane, odrastao u vrlo strogoj religioznoj atmosferi. Pri svakom objedu u njihovoj kući u Lemingtonu čitala se Biblija. Emili Bišop, njegova majka znala je reći da je njen zločesti dječarac podsjeća na Zvijer iz Otkrivenja. Bilo je tu, slutim, i batina dosta. Sve to je u mladoj duši Aleksandra Edvarda proizvelo strahoviti kontraefekt. Čim se malo otrgao od rigidne protestantske atmosfere roditeljskog doma mijenja svoje kršteno ime Edvard Aleksandar u škotsku verziju Alister i posvećuje se neumornom izučavanju mistike i magije. 

Eto vidite, vjerska indoktrinacija djece može nekad imati paradoksalne efekte. Cijenjena gospodo arhijereji, želim da vaš "dječji sabor" izrodi mnogo budućih agnostika, a, daće Bog, i sljedbenika Wicce, Theleme i luciferijanstva. 

So mote it be!