Muke po jeziku

Za Antenu M piše: Jakov Daković

Sve je stvar percepcije, cijenjeni čitaoče. "Dva zatvorenika pogledaše kroz rešetke: jedan vidje blato,drugi vidje zvijezde". Kad vidim rijeku, mene to odmah ubaci u izvjesni modus kontemplacije vremena, asocijacije na Heraklita, "Sidartu" i začaranog Hansa Kastorpa. Neko drugi pogleda u istu rijeku i vidi - eksploatatore šljunka.

No šta da se radi -nismo svi isti, i dobro je što je tako. Kad si jak individualac, često imaš problem da te ne razumiju ni naši ni njihovi, ni lijevi ni desni. Opažam to kod sebe dosta u zadnje vrijeme. Aktuelna kampanja "Piši,misli i zbori crnogorski" na primjer. Sve je meni jasno - i da žele da nas potru, i da je, kako bi Kundera rekao, najefikasniji način da porobite jedan narod taj da mu uzmete jezik, istoriju i kulturu. Ipak želim nešto da kažem. Duhovno sam se formirao u Jugoslaviji, i iako ću na popisu reći da govorim crnogorski, i dalje nekako osjećam da je moj jezik srpskohrvatski ili hrvatskosrpski. I znam da nisam usamljen u tome.

Po mom sudu, griješe i oni koji zabranjuju jotovanu verziju crnogorskoga na Javnom servisu ali i oni koji je forsiraju preplašeni mogućnošću da bez nje jezik neće biti dovoljno prepoznatljiv.

Njima želim da kažem sljedeće: Aleksandar Leso Ivanović je po svoj prilici bio jezički i nacionalno neosviješten i bilo bi krajnje vrijeme da ga neko prevede - na crnogorski. Leso, naime, piše, zamislite:

"Sjećanje me lakom tugom ovi". Da je imao sreću da živi u naše doba napisao bi onako kako ovi nacionalni mudraci drže da valja pisati:

"Śećanje me lakom tugom ovi". Uočavate li koliko je druga varijanta bolja, sadržajnija, poetskija? Prosto vam ne mogu dovoljno dočarati koliko je pjesma time dobila na leksičkom bogatstvu. ( za čitaoce manje bistre - ovo je ironija) Ali tako zaista misle neki koji se oduševljavaju tekstovima koji vrve od arhaizama kao nekadašnja saopštenja Federalističkog pokreta (ako se neko toga sjeća).

Odavno ovdje ništa nije stvar struke već gole i brutalne politike pa tako i jezik. Srbi iz Crne Gore tako po direktivi sa Andrićevog venca, govore ekavski kako niko njihov nikad govorio nije. Crnogorski Ultrasi idu u drugu krajnost i vade iz đedove škrinje što starije i rogobatnije izraze. Takav je naš usud i takva je crnogorska logika: ona priznaje samo jedan modalitet suda - apodiktički. "Tvrdim da je za sve kriv DPS što je dao mandat Abaziviću"."Tvrdim da suverenisti više nikad neće imati većinu"etc. Naslušasmo se vala toga. Kad sa takvom bezočnom sigurnošću nešto tvrdíš, ili si zlonamjeran ili naprosto nedovoljno promišljaš.

Za mene je lična sloboda stvar od najvećeg značaja. Mogu reći da sam liberal ne u cetinjskom pa čak ne ni u evropskom već telemitskom smislu. Ergo: svako ima pravo da radi šta hoće, da spava s kim hoće i da uzima droge kakve hoće sve dok to ne ograničava slobodu drugoga. U aktuelnoj kampanji "Piši, misli i zbori crnogorski" opažam jedan momenat propagande, atakovanja na moju slobodu. Ko god želi da govori i piše arhaično, ja mu to braniti neću, ali odista ni učestvovati u tome.