Krah "carstva" patrijarha Kirila

Piše: Vlado Vurušić (jutarnji.hr)

Agresija Rusije na Ukrajinu nije samo dovela do izolacije Rusije kao države i društva, nego je prouzrokovala i ozbiljan religiozno-politički, identifikacijski i svjetonazorski sukob unutar "pravoslavnog svijeta" te dovela do spora, svađa i raskola unutar Ruske pravoslavne crkve (RPC) te preispitivanja autoriteta i samog patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila.

Naime, "institucionalna i kanonska teritorija" RPC-a prostire se na području bivšeg SSSR-a, ali zbog sviranja u ratne trube, i njima prijeti sužavanje crkveno-administrativnog područja na koje su pretendirali.

RPC se uspentrala na Putinove tenkove koji su krenuli na Ukrajinu, podržavajući njegovu kolonijalno-osvajačku politiku. Zbog toga se suočila s pobunom i raskolom u "vlastitim redovima" i "podružnicama" u Ukrajini, Moldaviji, Litvaniji, Letoniji i Estoniji koje nose "nacionalno" crkveno ime, ali imaju status "crkvene samouprave u okviru moskovskog patrijarhata", odnosno RPC-a.

Te Crkve uprkos nacionalnim imenima nemaju svoje patrijarhe, nego su na njihovo čelo postavljeni mitropoliti iz Moskve. Patrijarh je i njima ruski.

Jedina "ekspozitura" koja se nije pobunila je ona u Bjelorusiji (doduše postoji autokefalna Bjeloruska pravoslavna crkva, ali ona djeluje u izgnanstvu ili "u katakombama" jer je Lukašenko zabranio njeno djelovanje). Tamošnji mitropolit Venjamin otvoreno je podržao rat i pruža podršku patrijarhu Kirilu.

No, zbog krize koja je zahvatila RPC na područjima koje obuhvaća, nije u mogućnosti sazvati Arhijerejski sinod, jer dio mitropolita iz protesta ne želi doći u Moskvu, a to znači da nema "kvoruma" pa je i samo funkcionisanje RPC-a dovedeno u pitanje. Zbog ovakvog pristajanja uz Putina, RPC je dovela u nelagodnu situaciju sveštenike i vjernike iz svojih "podružnica", koji su se našli u situaciji da podrže "invazionističku politiku" svojih nadređenih i time dođu u sukob s državnom politikom i vjernicima u svojim zemljama, koji rat ne podržavaju. Stoga, kako jača ratnohuškačka retorika vrha RPC-a, tako su sve snažnije "decentralističke" tendencije unutar struktura RPC-a koje djeluju izvan državne teritorije Rusije, ali pod kanonskom jurisdikcijom RPC-a. Tako RPC u drugim državama bivšeg SSSR-a za sebe traži novi status i način djelovanja.

Blagoslov ratu

Svojom podrškom i blagoslovom ratu (recimo, Kiril je odriješio grijeha sve ruske vojnike koji su poginuli "pri izvršavanju svoje vojničke obaveze", a ruski sveštenici blagosiljaju oružje i jedinice koje idu na front u Ukrajinu) RPC se doveo o situaciju da joj se upravo taj kanonski prostor na koji polaže pravo sužava i odmiče.

Tromo crkveno sveštenstvo se pobunilo, raskolilo i traži odvajanje od Moskovskog patrijarhata te crkvenu samostalnost, a žele pod "kapu" carigradske patrijaršije s kojom je RPC u otvorenom ratu, zbog njihovog priznanja autokefalnosti Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Kijevskog patrijarhata (UPC KP).

Ruska sociološkinja iz moskovskog Carnegie centra Ksenija Lučenko kaže da se patrijarh Kiril svojom podrškom Putinovoj ratnoj avanturi igra sudbinom RPC-a.

Patrijarh Kiril nada se da će mu Putinovi tenkovi sačuvati crkveni uticaj u okvirima "propale imperije", a Lučenko kaže kako je "paradoks da se RPC pretvorio u glavnog čuvara aveti SSSR-a".

Nakon raspada SSSR-a, RPC je ostala jedina institucija koja je još djelovala u tim granicama, nametala volju Moskve, ignorišući, kaže ona, "političku realnost" koja se stvorila nakon 1990. godine. Sada je sve to dovedeno u pitanje stavljajući se u službu Putinove ratne politike.

RPC je bio i ostao važan mehanizam u pokušajima da Rusija zadrži političko-kulturnu dominaciju nad tim prostorom pa i Lučenko navodi da je RPC nametala "ruskost" ostalim narodima svojim djelovanjem. Patrijarh Kiril podržao je rat kao "odbrambeni i zaštitnički" i rekao kako je žalosno da ratuju "dva bratska naroda, odnosno da je to sukob unutar ruskog naroda". Kako je istakao poznati švajcarski teolog Stefan Kube u nedavnom razgovoru za Swissinfo, Kril zapravo poručuje da "Rusija u Ukrajini štiti sebe od agresivnih vrijednosti i svjetonazora Zapada" u prvom redu protiv sekularizma, pluralizma i prijetnji tradicionalnim konzervativnim vrijednostima.      

Osim što je UPC KP dobila autokefalnost, a nju ne prizna ni Srpska pravoslavna crkva i Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata (UPC MP), dakle, RPC u Ukrajini, objavila je svoje odvajanje od ruske "središnjice" i proglasila veću samostalnost i nezavisnost od Moskve.

Na Arhijerejskom saboru sredinom 2022. godine u ženskom manastiru svetog Pantelejmona u Kijevu potvrđena je odluka o punoj samostalnosti UPC MP-a. Sabor UPC MP-a osudio je rat u Ukrajini jer je time, kažu, narušena Božja zapovijed "ne ubij", a izrazili su neslaganje s pozicijom patrijarha Kirila prema ratu u Ukrajini. Mitropolit proruske ukrajinske crkve Onufrij (Berezovski) osudio je rusku intervenciju na Ukrajinu i pozvao na "molitvu za Ukrajinu, naš narod i našu vojsku", a na liturgijama u crkvama pod njegovim vođstvom više se ne moli i ne spominje patrijarh Kiril, kako je to bilo uobičajeno, što su osudili iz Moskve. Patrijarh Kiril njihov je postupak nazvao "slabošću i kukavičlukom". No, nisu svi mitropoliti stali iza Onufrija i dogodio se raskol među raskolnicima. Naime, krimski mitropolit Lazar nije podržao odluke iz manastira svetog Pantelejmona te on ostaje vjeran Moskvi, a iz Donjecke eparhije tada su poručili da "crkveni život neće doživjeti promjene".

Ruski prorežimski mediji gotovo svakodnevno donose "izvještaje" iz Ukrajine o tome kako se otimaju i uzurpiraju hramovi koji pripadaju RPC-u te da se nastavlja progon "vjernika i sveštenika ruske crkve". Za razliku od Ukrajine, gdje je većina vjernika ukrajinske nacionalne pripadnosti, u baltičkim republikama vjernici su uglavnom etnički Rusi koji tamo žive, ali bez obzira na tu činjenicu, kao i to da tamošnje vladike imenuje Moskva, i u tim je Crkvama došlo do raskola i otpadništva zbog agresije na Ukrajinu i neslaganja s pozicijom RPC-a i patrijarha Kirila. Došlo je do raskola u ruskom nacionalnom i vjerskom korpusu u tim zemljama zbog odnosa prema ratu u Ukrajini. Da bi umanjili uticaj na vjernike upravo u vezi s ratom, baltičke države predlažu uvođenje sankcija protiv patrijarha Kirila i još nekih visokih klerika RPC-a, a sami ukidaju ili ne izdaju vize i boravišne dozvole za ruske sveštenike.

U Litvaniji se već stvara, piše Lučenko, pravoslavna struktura koja se stavlja pod "upravu" carigradskog patrijarha Vartolomeja. Iz toga razloga u Vilnius je dolazio i mitropolit Halskidonski Emanuil (Adamakis), a vlada Litvanije uputila je pismo Vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju da se Litvanskoj pravoslavnoj crkvi izda Tomos, odnosno prizna autokefalnost.

Litvanski mitropolit Inokentije (Vasiljev) postavio se prilično kontroverzno. Prvo je osudio rat, potom je "raščinio" nekoliko sveštenika litvanske crkve koji su u svojim propovijedima i na liturgijama osuđivali rat, da bi u maju 2022. godine ipak zatražio da se Litvanskoj eparhiji dodijeli status "autonomne crkve", a ovi "prognani i raščinjeni" sveštenici postali su jezgra za osnivanje nove autokefalne Litvanske pravoslavne crkve u sastavu Carigradskog patrijarhata.

U Letoniji je takođe na pomolu raskol. Riški mitropolit Aleksandar (Kudrjašov) osudio je rusku agresiju i podržao zahtjev letonskih vlasti da se Letonska pravoslavna crkva odvoji od Moskovskog patrijarhata, jer prema tamošnjim zakonima svaka konfesija može imati samo jednu Crkvu. Krajem 2022. godine na Sabru LPC-a MK prihvaćen je zahtjev da se od patrijarha Kirila zatraži dobijanje "kanonske autokefalnosti".

Pritisak iz Moskve

U Estoniji postoje dvije pravoslavne crkve - EPC koja je pod Moskovskim patrijarhatom te puno manja, jer ima šest puta manje vjernika, ali sve uticajnija, Estonska apostolska pravoslavna crkva (EAPC) koja je pod crkvenom jurisdikcijom Carigrada, a podržava je i država. Na početku rata talinski mitropolit Jevgenij (Rešetnjikov) iz EPC-a MK prvo je s ostalim crkvama koje djeluju u Estoniji potpisao povelju kojom se osuđuje agresija na Ukrajinu.

No, pod pritiskom Moskve, sada izjavljuje "da mi nikada nismo govorili da podržavamo tu operaciju, ali nismo ni govorili da je ne podržavamo". - Mi jednostavno ne znamo - kaže talinski mitropolit. U oktobru 2022. godine Sinod EPC-a MK ipak je izdao saopštenje u kojem su naveli da su "protiv svakog rata i podržavaju mirno rješenje konflikata".