Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Moskva i Minsk dogovorili su postavljanje taktičkog nuklearnog oružja na teritoriji Bjelorusije. Putin tvrdi da će oružje rasporediti bez kršenja obaveza iz Ugovora START. Razlog za takav korak navodno je bila najava Velike Britanije o opskrbi Ukrajine municijom s osiromašenim uranom, makar ona nikako ne spada u okvire nekakve vrste nuklearnog naoružanja.
Moskva to dobro zna ali je krenula u kampanju dezinformacija. Putin je rekao da je Bjelorusija (u frazeologiji Kremlja Lukašenko je Bjelorusija) dugo tražila da na svooj teritoriji smjesti rusko nuklearno oružje. Tako Moskva „radi ono što Sjedinjene Države rade već cijelu deceniju. Oni imaju saveznike u određenim zemljama i njihovi nosači su obučeni, njihove posade su uvježbane. I mi ćemo učiniti isto“, - izjavio je šef Kremlja. Rusija je već stacionirala 10 borbenih aviona u Bjelorusiji sposobnih za nošenje taktičkog nuklearnog oružja.
Taktičko nuklearno oružje, koje se ponekad naziva nestrateško nuklearno oružje, dizajnirano je za upotrebu na bojnom polju radi suzbijanje nadmoćnih konvencionalnih snaga poput velikih formacija pješadije i oklopnih jedinica. Pravljeno tako da uništi neprijateljske mete u konkretnoj oblasti bez širenja masovnog radioaktivnog otpada.
Taktičko nuklearno oružje može biti od jedne kilotone ili višee. Najveće može biti od čak 100 kilotona. Strateško nuklearno oružje je veće (i do 1.000 kilotona) i lansira se sa veće udaljenosti. Za uporedbu, atomska bomba koju su SAD bacile na Hirošimu 1945. godine bila je od 15 kilotona.
Sistemi isporuke za taktičko nuklearno oružje takođe imaju kraći domet, obično ispod 500 kilometara u uporedbi sa strateškim nuklearnim oružjem, koje je obično dizajnirano za prijenos preko kontinenata.
Budući da eksplozivna moć nuklearnog oružja male snage nije puno veća od one sve moćnijeg konvencionalnog oružja, američka vojska smanjila je svoje oslanjanje na njega. Većina preostalih zaliha, oko 150 gravitacijskih bombi B61, raspoređeno je u Evropi. Velika Britanija i Francuska potpuno su eliminisale svoje taktičke zalihe. Pakistan, Kina, Indija, Izrael i Sjeverna Koreja imaju nekoliko vrsta taktičkog nuklearnog oružja. Rusija je zadržala više taktičkog nuklearnog oružja, procjenjuje se na oko 2 hiljade bojevih glava te se više oslanjala na njega u svojoj nuklearnoj strategiji, uglavnom zbog manje naprednog konvencionalnog naoružanja i sposobnosti. Rusko taktičko nuklearno oružje može se rasporediti po brodovima, avionima i u kopnenim snagama. Većina je postavljena na projektile vazduh-zemlja, balističke rakete kratkog dometa, gravitacijske i dubinske bombe koje nose taktički bombarderi srednjeg dometa ili na mornarička protivbrodska i protivpodmornička torpeda.
Rusija je ažurirala svoje sisteme lansiranja kako bi mogli nositi ili nuklearne ili konvencionalne bombe. Postoji povećana zabrinutost zbog ovih sistema s dvostrukom sposobnošću jer je Rusija koristila mnoge od tih raketnih sistema kratkog dometa za bombardovanje Ukrajine. Za razliku od strateškog nuklearnog oružja, taktičko oružje nije usredotočeno na uzajamno uništenje kroz nadmoćnu odmazdu ili nuklearni kišobran odvraćanja radi zaštite saveznika. Dok taktičko nuklearno oružje nije uključeno u sporazume o kontroli naoružanja, oružje srednjeg dometa bilo je uključeno u sada nepostojeći sporazum o nuklearnim bojevim glavama srednjeg dometa (bio je na snazi od 1987. do 2018.), koji je smanjio broj nuklearnog oružja u Evropi.
Rusija ima najveću zalihu nuklearnih bojevih glava na svijetu - 5.977, SAD ima 5.428. Kina - 350, Francuska - 290, Velika Britanija -225, Pakistan- 165, Indija-160 i Izrael -90. Moskva i Vašiington mogu uništiti svijet više puta. Tokom Hladnog rata, arsenal Sovjetskog Saveza dosegao je vrhunac od oko 40 hiljada nuklearnih bojevih glava, dok su SAD-a tad imale oko 30 hiljada. Ključ, međutim, leži u načinu isporuke oružja – raketama, podmornicama i bombarderima koji nose bojeve glave. Rusija ima oko 400 nuklearnih interkontinentalnih balističkih raketa koje mogu nositi do 1.185 bojnih glava. Rusija upravlja sa 10 nuklearnih podmornica s nuklearnim naoružanjem, koje bi mogle nositi 800 bojevih glava. Ima i od 60 do 70 nuklearnih bombardera. Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, samo je nekoliko zemalja testiralo nuklearno oružje: SAD posljednji put 1992. godine, Kina i Francuska 1996. Indija i Pakistan 1998, a Sjeverna Koreja - 2017. Sovjetski Savez je posljednji put testirao nuklearno oružje 1990.
Prema nuklearnoj doktrini Rusije, ruski predsjednik je krajnji donosilac odluka o upotrebi ruskog nuklearnog oružja, kako strateškog, tako i taktičkog.
Takozvana nuklearna aktovka “Čeget” (planina na Kavkazu) uvijek je uz predsjednika. Ruski ministar odbrane i načelnik Glavnog štaba takođe imaju takve aktovke. U osnovi, aktovka je komunikacijski alat koji povezuje predsjednika s njegovim najvišim vojnim zvaničnicima i odatle s raketnim snagama putem visoko tajne elektroničke mreže komande i kontrole poznate kao “Kazbek” (isto planina na Kavkazu). „Kazbek“ podržava još jedan sistem poznat kao “Kavkaz“.
Rusija obustavlja učešće u Novom početku - sporazumu o smanjenju strateškog nuklearnog naoružanja sa SAD. Novi početak je posljednji preostali sporazum o nuklearnom oružju Rusije i SAD i 2021. je produžen na pet godina. Prvobitno potpisan 2010. godine, ugovor ograničava svaku stranu na 1.550 nuklearnih bojnih glava dugog dometa, što je manji broj nego prema prethodnom sporazumu START. Putin je takođe najavio da je Rusija spremna da obnovi nuklearne testiranja.
Iako je američko Ministarstvo odbrane saopšptilo je da nema naznaka da se Rusija sprema upotrijebiti nuklearno oružje nakon što je Moskva najavila raspoređivanje taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiji, ovaj potez Kremlja samo zaoštrava situaciju. Ukrajina je predala sve svoje taktičko nuklearno naoružanje Ruskoj Federaciji još 1992. uz uslov potpunog poštivanja njezinog državnog suvereniteta. Sada će ovo oružje biti raspoređeno u Bjelorusiji i stvara opasnost za Ukrajinu na koju je Putin krenuo vojskom, umjesto da poštuje međunarodne obaveze prema Budimpeštanskom memorandumu (1994.) i 200 bilateralnih sporazuma, koje Rusiju obavezuju da štiti ukrajinski teritorijalni integritet. Tamo gdje je Putin, tamo su uvijek provokacije i širenje Zla. On je, jednostavno, ogroman uteg za čitavu međunarodnu zajednicu. To je počeo da shvata i dio ruske elite.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR