I trava raste iako nema cilja

Piše: Zoran Piperović

Nama ostaje da se čuvamo nečije sujete. I pridavanja sebi velike značajnosti. To su vrlo skupe radosti.

Pitao sam u sudnici na suđenju policijskim službenicima u predmetu "deportacija muslimana", Momira Bulatovića - da li je prisilno odvođenje Bošnjaka nazad u BiH, bila greška države?

Odgovorio je - jeste.

Ta izjava je u javnom diskursu vrlo često citirana.

Sa tih pretresa, sjećam se iz publike, mirnog, neprimjetnog, skromnog momka koji je bio tu da prati suđenje u kojem je, između ostalih, bio optužen i njegov otac.

Danas je izabran za Vrhovnog državnog tužioca.

U međuvremenu, niko se nije bavio Momirovom izjavom, pa je skorašnje dobacivanje jedne NVO aktivistkinje, da je Markovićev otac procesuiran povodom tog nespornog zločina-sam zločin.

Prvo, što su svi optuženi pravosnažno oslobođeni, drugo, što se prebacivanjem za krivično djelo - čini krivično djelo.

Ali, u redu.

I trava raste iako nema cilja.

Nama ostaje da se čuvamo nečije sujete. I pridavanja sebi velike značajnosti.

To su vrlo skupe radosti.

Crnogorska Skupština izabrala je znavenog, smjernog, skromnog i poštenog čovjeka. 

Sretno, Markoviću.

P.S: Izbor mi je ovolicno pokvario poslanik Bogdanović, pominjući tigriće, tigrice, tigrić bagere.
Nista bolje ne usavršava tigrasti politički talenat od ludačkog povjerenja u njega.

P.S.2: Teško građanima o kojima se politički tigrići pretjerano brinu.