JJ, Demokrate I SDT u specijalnoj operaciji

Za Antenu M piše: Nevena Kovačević

Vladimir Putin specijalnom operacijom naziva bezobzirnu i neljudsku agresiju. Aleksandar Vučić junacima naziva one koji studentkinjama lome vilice. A njihova agentura, crkvena, politička i nadasve medijska, ima sasvim druge zadatke. Ali je u njima, sve, ali baš sve specijalno, do nivoa da su za rubriku vjerovali ili ne. Krenimo redom. Vazda kad otpadne i neki od posljednjih komadića nesrećnog nam bezbjednosnog sektora, tužilaštvo pritiče u pomoć. Jer to je jedina svrha proevropskih pravosudnih imenovanja čiji mi hvalospjevi podižu dijafragmu do neizdržljivosti. No, SDT je, ipak, samo egzekutor. Planeri su na većim i ozbiljnijim funkcijama, u državi i izvan nje.

Jedno je jasno – JJ žarko želi da bude detektivka, da otkriva uljeze i državne neprijatelje. Nijesu je sputale ni silne optužnice, ni presude na njenu štetu. Traženje ekstremista joj je, izgleda, novinarski fetiš. Mada, svako ko iole drži do sopstvenog integriteta, shvatio bi da nema tu vrstu istraživačkog kapaciteta, već svoje pamflete samo prilagođava željama političkih naredbodavaca.

Analizom BIRN-ove mape, bavila sam se politikološki, što mi je i profesija. A da budem do kraja iskrena, nepostojeću metodologiju nije ni bilo teško razobličiti. Jer – šta istraživati, kad nemate materiju, osim ukazivanja na neznanje o premisama, istraživačkoj terminologiji, kompleksnosti procesa i slično.

Analizom uratka objavljenog u ponedjeljak neću se detaljno baviti, jer su jj podatke koji već tada nijesu bili tajni, a da mi za to nijesmo ni znali, dostavili njeni saborci. Biću principijelna i poštovati kodekse, moralne i ljudske, ono što JJ prečesto ne čini.

Elem, nakon saopštenja SDT-a- slagalica je sklopljena. Da JJ samo dan kasnije nakon skidanja objave tajnosti postupka nije objavila tekst, možda bismo se i mogli ponadati da specijalni izvori i doušnici nijesu baš iz tužilaštva. I još pride Demokrate, kojima je ovaj pamflet bliži autokratskim nego ikakvim novinarskim standardima, od toga dana omiljena knjižica. Dobro, možda jedino od partijske nije važnija.

I tako, reče nam SDT, nemaju oni pojma šta je potkopavanje i gušenje medijskih sloboda. Ne sprovode oni hajke, samo profesionalni lov na nepodobne i nevaljale. A to smo mi, mediji i intelektualci, koji se njihovom ropstvu nikada predati nećemo, jer nam je naša sloboda milija, pa makar nas i danonoćno progonili. Koncern Vijesti je, zamislite, prekršio pretpostavku nevinosti, ali taj segment kršenja tužilaštvo sasvim namjerno ne spominje. Nadalje, bez ikakvih dokaza, koncern Vijesti, osokoljen specijalnim informacijama specijalnog tužilaštva i nadasve migom specijalaca iz bezbjednosnog sektora, eksplicitno crta mete čitavim redakcijama, njihovim novinarima i novinarkama, kolumnistima i kolumnistkinjama, pa čak i sagovornicima, jer nam ih je, kako napisa JJ određivao isti biznismen koji nam je određivao šta ćemo objaviti i koliko klikova, kako znamo i umijemo, moramo dobiti. Jednostavno se piše i bez zadrške – laž.

Ali, zapravo, nema ništa čudno u tome što sluge beščašća napadaju časne i hrabre novinare, intelektualce, građanske aktiviste, mimere... Brutalnom zamjenom teza, udruženim snagama, istim formulacijama, od nas koje sramotnim  optužbama pokušavaju da diskredituju, Brane crkvu i političke ešalone koji nas vraćaju u '90e,, kad su vodeća medijska Pera bili Emilo Labudović i Perica Đaković  koji vaskrsavaju upravo zahvaljujući perjanicama koji su se politički kalili na idolopoklonstvu tome zlom vremenu. Smeta im što smo prozreli njihov političko-prevarantski brlog. Smeta im što znamo da ih nije briga za bezbjednost građana i građanki ove zemlje. Smeta im što znamo da ne strahuju od novih leševa i tragedija, jer osim prljavim poslovima stečenih privilegija za njih ništa nema vrijednost. Jesu li, možda, pomislili kako su se osjećale porodice koje su svoje najmilije izgubile u dva masakra na Cetinju, dok je jedina tužiteljka koja se borila za njihovu pravdu filmski privođena. Nijesu – već su nam, kao i u slučaju hapšenja Jelene Perović, visokomoralni borci protiv nasilja iznova pokazali kako se oni koji bi to najmanje trebali i smjeli, lako i bez zere stida iživljavaju nad ženama. Toliko o Spajićevim obećanjima, pardon, kukavičluku. Krivica se, gospodo, dokazuje pred sudom, a rijaliti privođenja zarad marketinga Demokrata, bruka su za svakog policajca koji je na to pristao pod krinkom unapređenja po završetku procesa odmilošte nazvanog veting.

Nadalje, bizarni razlozi za hapšenje i saslušavanje nekadašnjih funkcionera, otkrivaju nam stvarnu pozadinu – riješiti se politički nepodobnih po svaku cijenu. Ne ide to tako lako, združena specijalizovana ekipo.

Dok Duško Stjepović maše uratkom JJ, za autokrate unaprijed napisanom optužnicom u kojoj se, kako reče ne pjeva a Boris Bogdanović objavljuje klipove skupštinskih monologa u kojima proziva medije, jer mu je prozivanje kritičara najveća politička strast – ipak, sačekajmo malo.

Previše ste se zaigrali glumeći nekakve balkanske Čaušeske i služeći se metodama staljinističke diktature. Probali ste jednom, sa prisluškivanjem komunikacija i analizom novinarskih razgovora sa Milivojem Katnićem. Šta ste dobili – ništa. Katnić je i dalje politički zatvorenik po diktatu DF-a.

Sjećamo se i kad ste progonili kolumniste zbog vaših velikodostojnika i vaših akademika, rektorovih izdanaka. Kako ništa nije uspjelo, a da upotrijebim rimu „strahovlada pada“, krenuli ste u konačni obračun sa, kako reče tužilaštvo, sredstvima javnog informisanja. Kad smo već kod javnog informisanja, moglo bi se skoknuti do Javnog servisa, ali ozbiljno, bez cirkuzantskih predstava, jer tu medijsku skalameriju pretvorenu u crkveno-agenturni satelit plaćaju građani ove države.

Analizom morbidnih marketinških objava Demokrata, porast svih oblika nasilja, zaista, nije za čuđenje.

Na kraju, JJ se ponovo zalud trudi da bude specijalna agentica. Ne ide, pa ne ide. A ako bezbjednosni sektor i njihovi poslušnici misle da će nas tako lako ućutkati, grdno su se prevarili. Kafkijanski procesi, protiv svih nas, vode se bez suđenja i presuđivanja. Ali će slobodna riječ živjeti, jer se njome brane čast i dostojanstvo. Jer se slobodom čuva obraz, ono čega žvrljači meta nemaju. Mi živimo za istinu, a oni za popeke, koljenice, do vrha napunjena službena vozila i luksuzna putovanja o trošku građana. Tu je razlika civilizacijska.

Nije nas se ticao Katnić, nije nas se ticala Jelena Perović. Uđimo u borbu koja nas se svih podjednako tiče. Jer drugog izbora nema. Mi smo mete danas, sjutra je neko drugi, a samo nezaustavljivim otporom možemo zaustaviti ovu nacifašističku lavinu koja bi da nas proždere, doslovno, ne birajući sredstva. I neka bude borba neprestana, jer je to jedini ispravan odgovor na nepravdu a u skladu sa ustavno zagarantovanim pravima i pravdom. Evropo, čujemo li se? Ako ovo nije vrijedno ne samo diplomatsko-retoričke, već ozbiljne reakcije, svjesno ili nesvjesno priznajete – Crna Gora je tek trofej za preživljavanje unije, a vrijednosna osnova na kojoj je građena u potpunosti obesmišljena.