Primitivizam u Podgorici: Znaju li uopšte ti hrvatski „navijači“ ko su najveće žrtve četnika!?

Piše: Vlado Vurušić

Najradosniji pobjednici rezultatski nebitne utakmice Crna Gora - Hrvatska su tamošnji promotori politike "srpskog sveta". Em je Crna Gora, koju vide tek kao srpsku regiju na moru, izgubila, em su hrvatski tzv. navijači potvrdili njihovu tezu o (svim) Hrvatima kao ustašama.

Dakle, da su našim "navijačima" instrukcije kako se ponašati dali osvjedočeni promicatelji velikosrpskih ideja Milan Knežević i četnički vojvoda Andrija Mandić (kojima je zabranjen ulazak u Hrvatsku) ne bi ispalo bolje po njih. Hrvatski "navijači" u Podgorici potvrdili su ustašoidni primitivizam te da su slika i prilika porasta radikalno desne atmosfere u Hrvatskoj. Vikali su "Ubij Srbina" te "Za dom spremni" i izveli su koloplet ustaških krvoločnih napjeva, a vrhunac je bio transparent Torcide - koja je inače sve ove godine bojkotirala utakmice reprezentacije, pa čak i poručivala "Sve izgubili dabogda"- kojom je Crnogorcima poručila da "popuše k..." sa svojom isprikom za ratne strahote, onom kada su na Maksimiru Crnogorci izvjesili plakat "Oprosti nam, Dubrovniče". I još su ktome one koji su se ispričali nazvali - četnicima!

A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručiti: "Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče." Uvrijedili su i ponizili ljude koji se bore za vlastiti državotvorni, kulturološki i nacionalni opstanak od stalne velikosrpske agresije kojoj su izloženi, vičući im da su četnici, a te su naše bajne navijače napali pravi četnici, koji i Crnogorcima i nama rade o glavi.

Oni koje su nazivali "četnicima", a vidimo da to nisu, pružili su im gostoprimstvo, dobrodošlicu i zaštitu (nakon napada na hrvatske navijače javio se i gradonačelnik Cetinja) te pokazali prijateljstvo. Zbilja, kao da su to napravili namjerno, prema nečijim uputama, jer sada baš četnici najviše uživaju ili, kako kaže moj crnogorski prijatelj: "Napunili su ‘puške‘ i entuzijazam četnicima i otišli, a oni sada likuju i nad nama i nad vama.". Jednom riječju razočaranje.I s pravom su zapjevali "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali", jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima. Mi Hrvati nemamo baš puno prijatelja, pogotovo u okruženju, a i one koji nam to jesu, kao Crnogorci, oni pravi crnogorski Crnogorci, želimo izgubiti, a to najviše odgovara zna se kome - Aleksandru Vučiću i njegovim poltronima u Crnoj Gori. On je želi podjarmiti i od nje napraviti svoju ispostavu na moru, pa se nameće pitanje - zašto i u čijem interesu je ovo u Podgorici bilo!?

Ti naši "navijači" vole se hvaliti svojim kršćanstvom, ali oprost ne žele dati ni u studenom, mjesecu koji samo vole nazivati vremenom pijeteta, komemoracije i tuge, koja je postala previše politikantska i ideologizirana, a sve manje iskrena. Konačno, pogledajte oko sebe pa prebrojte hrvatske zastave po prozorima i balkonima u svojem susjedstvu. Ti naši razbijači i zabranitelji u crnim kapuljačama, da im se lice ne vidi (jer ipak podsvjesno znaju da to što rade nije baš za hvaliti se), stalno govore o "hrvatskom zajedništvu", ali će zdušno na stadionima vikati "Ubij Purgera", "Ubij Tovara", "Mrzim te, Rijeko" i slično, i rado će se zakrviti i potući na odmorištima i pumpama "autoceste koja nas spaja".

Ova sramota i zloupotreba crnogorskog gostoprimstva zaslužuju da se i naš nogometni savez kršćanski, sportski i ljudski oglase i ispričaju Crnogorcima. Sve ovo što se dogodilo u Crnoj Gori ide na ruku samo jednoj politici, onoj koja ugrožava i nas i cijelu regiju - "srpskom svetu".