14 °

max 14 ° / min 6 °

Subota

20.04.

14° / 6°

Nedjelja

21.04.

9° / 6°

Ponedjeljak

22.04.

16° / 6°

Utorak

23.04.

12° / 10°

Srijeda

24.04.

13° / 8°

Četvrtak

25.04.

13° / 8°

Petak

26.04.

15° / 9°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Srbija sa 'dva premijera'

Izvor: Foto: Blic

Stav

Comments 0

Srbija sa 'dva premijera'

Izvor: Al Jazeera

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Božidar Andrejić

Poverenje koje je predsednik Srbije Aleksandar Vučić ukazao Ani Brnabić, trenutno tehničkoj ministarki državne uprave i lokalne samouprave, da baš ona bude mandatarka za preuzimanje / obrazovanje staro-nove vlade dovedeno je (?!) u pitanje dok nastaju ovi redovi.

Na stranu što je otpor poslanika za poverenje Brnabićevoj možda u tom trenutku bio isfingiran ili možda prenaduvan – to kao jedan od trendova ove neobične Vučićeve odluke i inače je (bilo) na "popisu" pitanja koje ova "mandatura" postavlja.

Ova mandatura bila je više nego legitimna tema (umal' ne stavismo "meta") sama po sebi čim je kandidatkinja postala "viđena" za to mesto, a posebno otkad je formalno ("kao") po Ustavu predložena.

Protivljenja iz Vučićevog SNS-a, ali i u delu vladajuće koalicije da ona bude premijer(ka) koja su, bar kao vest, iskrsla i pre parlamentarne rasprave samo su pojačala optiku javnosti i stručnjaka da se ta tema raspravi. I to bilo da predlog u Skupštini dobije potrebnu ili željenu većinu, bilo da propadne.

Glavna tema, a pod 'B'

Ali – paradoksalno, a paradoks je u Srbiji već institucija – senku nepoverenja na radikalan predlog iza koga je odlučno stao bacio je već sam predsednik Vučić već u momentu saopštenja svoje odluke.

Jer, bez obzira na sve pohvalne reči za svoju premijersku izabranicu, razumnom svetu nije promaklo da je u tom činu obnarodovanja tema mandatarke bila sasvim pod B.

U prvom planu i po žestini govora i po visokim tonovima i po minutaži i po odgovorima na "sparing"-pitanja poltronskog žurnalizmićka bio je – Nije Valjda Da Ne Pogađate Ko – sa svojom samohvalom. A posebno sa mučnim rečima protiv opozicije i protivnika mitinga podrške njemu na dan njegove zakletve.

Predlaganjem Ane Brnabić za mandatara vlade (koju ipak više bira predsednik no ona) postigao se snažan medijski i simbolički efekat.

Objektivno potiskivanje "glavne teme" u drugi plan, pa donekle stavljanje u isti plan i same predložene mandatarke Vučić je više nego nagovestio dvama pojašnjenjima svoje odluke: prvim da će pomagati premijerki u njenom radu i drugim da će joj zadatak biti ekonomsko-reformski "deo" vladinih poslova, dok će po mnogima važniji, "politički", voditi iskusni maher u tome – sadašnji tehnički premijer i donedavno prvi potpredsednik Vlade Ivica Dačić.

O tome je posle neko zaključio da će nova-stara vlada imati – dva premijera. Gde je opet ovaj drugi – važniji.

Već u trenutku vesti o osporavanju mandatarstva Brnabićeve i "mukama sa većinom" pokazalo se da je taj prvi olakšao javljanje još jednog paradoksa.

Mandatar(ka), a nema većinu

Kao što se u proteklih pet godina toliko toga u Srbijici po ubeđenju vodećih esenesovaca događa "prvi put u novijoj (pa i sveukupnoj) istoriji", tako je i sada na pomolu nešto neviđeno.

Mandataru/-ki zapretila je situacija da nema većinu iako se po svetskim pravilima mandatarom za sastav vlade uvek "proizvede" onaj koji garantuje većinu glasačkih ruku u asambleji.

Ta nelogičnost je logična jer potrebnu većinu ovde zapravo ima samo Vučić, a ne i svako kome on "podari" odgovornost za obavljanje nekog posla, pa makar i premijerskog. Svi ostali interesi i eventualna suprotstavljena mišljenja i unutarpartijske i interkoalicione razlike dosad su bila pokrivana njegovim autoritetom.

Ovoga puta znak blage korozije u tome pojavio se već u činjenici da je tokom konsultacija sa parlamentarnim strankama njegova SNS javno saopštila, a on potvrdio, da je "sukobila mišljenje", ehej, baš s njim. Naime, stranka je "smatrala" da njena većinskost mora da bude nagrađena premijerstvom.

Ali je, ipak, na predsedništvu stranka priznala da je "plašila mečku rešetom" i "ovlastila" je predsednika – da odluči kako on hoće. "Hoćanje" Brnabićeve, a ne nekog ili neke iz SNS-a on je potom, ne jednom, veoma "skromno" objasnio. Veli da ima prava na "šta god 'oće", jer je valjda i on sam bar "malo doprineo" dobrim rezultatima stranke na nedavnim od više skorijih parlamentarnih izbora.

Međutim, i to kuburenje sa većinom mnogi su skloni da smatraju spinovanjem i marketingom. Liči na stvaranje prilike da se kasnije može reći "Bilo je mnogo teško", čak je i sednica Skupštine odložena, ali je opet pobedio onaj ko u poslednje vreme nikad ne gubi.

Međutim, kako god bilo, ovaj novi, makar i fingirani obrt uz nefingirano odlaganje izbora vlade za sledeći vikend s jedne strane još je više zatrpao onu "glavnu priču iz B plana", ali i pokazao realno mogućim sve ono što je njome nagovešteno kad ju je Vučić "po Ustavu i u zakonskom roku" lansirao.

'Zbunjivanje protivnika'

Predlaganjem Ane Brnabić za mandatara vlade (koju ipak više bira predsednik no ona) postigao se snažan medijski i simbolički efekat. Izbor vlade u tamo nekom "Srbistanu ili Sibirovakiji" ne bi bio zapažen, ali ovoga puta "vest su preneli svi najznačajniji svetski mediji i agencije": Srbija treba da dobije prvu ženu u istoriji na čelu vlade, pritom mladu, a uz to i "gej autovanu", a povrh svega i – Hrvaticu.

Taj deo medijske atraktivnosti pomalo je zatomio i one stvarne i nemale Brnabićkine kvalitete koji mogu da se sažmu u "stručan i dobar birokrata (birokratkinja), liberalne, proevropske i prozapadne orijentacije"...

Mada, ta novost je novost samo za zaboravne i neobaveštene: u vreme socijalizma, kad se tražilo da u politiku, pa i sasvim visoke forume ulazi što više radnika, žena, omladinaca i pripadnika nacionalnih manjina, ideal je bio ubijanje svih muva odjednom: da je omladinka, radnica i pritom "manjinka". Guranje Ane Brnabić u mandatarstvo podsetilo je i na to!

Vučićev liberalizam i modernost u činu predlaganja baš ove "manjinke" mnogi su ocenili korisnim za ugled zemlje i popravljanje klime sloboda i ljudskih prava u njoj.

Tome je, pak, suprotstavljena lucidna teza – to može biti i izgovor i alibi. Kad god neko pomene ugrožavanje ljudskih prava u Srbiji, mogu mu se začepiti usta – "Šta vi nama, a vidite koga smo izabrali za premijerku?"

Nažalost, sadržaj ove teze ne iscrpljuje se samo u sferi ljudskih prava – to Vučiću može biti idealan totem i u drugim sferama – od ekonomije do spoljne i unutrašnje politike, ne uprkos tome, već baš zato što će one biti Dačićeve. Idealna šikara za "zbunjivanje protivnika"!

Isticanje pripadništva LGBT zajednici, što mnogima ovde bode oči, bagatelisala je sama Brnabićeva: to će da "padne u zaborav za tri-četiri dana" kad počne da se radi u vladi, dok je klatno na drugu stranu otišlo do izjave SPS-u koalicionog Dragana Markovića Palme, koji je deklamovao "Brnabić nije moj premijer". Jerbo nije domaćin i nema decu.

Ta Palmina budalaština, međutim, jeste izraz antipodnog gledišta, ali i signal koji vidimo, ima i jaku korespondenciju sa "zatezanjima" u vezi sa većinom koja odlažu parlamentarnu sednicu. I još traže horsko ponavljanje mantri o Vučićevoj upornosti u stavu koju mora da podrži i koalicija.

Dobro je ako nije marketing

Rezime, pak, svih "vanseksualnih" pogleda u javnosti opet se može svesti na relativizovan zaključak – ako nije marketing, potez je dobar, popravlja imidž Srbije, promoviše liberalna i moderna opredeljenja.

Naravno, pod uslovom da premijerka uspe da "izdrži Vučića". I obrnuto! Po najradikalnijima – izdržati znači pristajati, a pristala je još kad je ušla u vladu. I rekla da joj se kod Vučića dopada i to što – ume da podvikne, jer i to ponekad treba.

Vučić je svojevremeno (...) rekao da će 'kontrolisati vladu'. Kod predlaganja mandatara malo se umekšao; rekao je – 'pomagaće'.
U ovom setu mišljenja mogla su se čuti i tako slična, a tako različita: (tepamo): "Ana je takva da, čim dođe u sukob s Vučićem, ona će dati ostavku"; i (dalje tepamo): "Ana je takva da, čim dođe u sukob sa Vučićem, on će je oterati."

Ali, oba se ova gledišta slivaju u jedno – Vučiću u ovoj fazi treba "privremeni premijer" za premošćavanje situacije. Do nekih novih izbora, za koje je rekao da ih sigurno uskoro neće biti.

I ta je tvrdnja trajala samo dan-dva dok se u "zategnutosti" sa većinom potpredsednik SNS-a, "tehnički" prvi policajac, Nebojša Stefanović nije izjasnio da u krajnjem slučaju i toga može biti.

Sličan, "okrugao pa na ćoše" najmanji zajednički sadržalac reakcija na ovaj predlog važi i za odnose sa Zapadom, Evropom, Rusijom i u regionu. Tu se podvlači otvorenost nesuđene mandatarke, uz gledišta poput zahteva LDP-a-Čede Jovanovića za njeno izjašnjavanje: Brisel ili Moskva, pa sve dok reči komentara ne zapnu u grlu pominjanjem izričite odluke da će Dačić biti "politički premijer".

Sledeća tačka ispitivanja otpornosti ponuđenog "materijala" ticala se odnosa mandatarke sa strankama u vladajućoj koaliciji, gde je izrazito "štrčao" stav JS-a-Palme i nešto manje onaj da SNS, tako veliki i jak, zaslužuje predsednika.

Kako su, međutim, dani i sati zategnutosti išli ka "detantu", tako se pokazivalo da će i to biti prevladano "namirivanjem" i daljnjim "kvarenjem političkog sistema".

Socijalisti su održali partijski forum i poručili mandatarki da je podržavaju i da hoće (nisu izgovorili reč zauzvrat) još dva ministarstva i Branka Ružića, svog visokog funkcionera na čelu njenog dosadašnjeg državnolokalnoupravnog.

A koalicioni Palma? "Razgovaraćemo i s njim još", reče Dačić, jer – nije važna Brnabić nego Vučićeva odluka.

Dakle, nije u pitanju Brnabićeva već još jedan korak u promeni političkog sistema. I oni vrapci (opozicija pogotovo), čije sveznanje prosečniji novinari, a eto i ovaj, i sad skidaju sa grana, ponavljaju da će centar odlučivanja biti u Predsedništvu, a Vlada – forma.

Sve što se desilo potvrda je koraka u tom pravcu. Vučić je svojevremeno – da l' za pomenutim Stefanovićem, il' ovaj za njim – rekao da će "kontrolisati vladu". Kod predlaganja mandatara malo se umekšao; rekao je – "pomagaće".

A inače je branik Srbije, naročito od "mrziteljske opozicije", i to ne bilo kakav branik već "branik širokih leđa". Tom prilikom je pobrojao ko će od koalicionih partnera (svi, svi!) podržati njegov predlog (Palmu ne spomenuvši).

'Odlučan u svom predlogu'

Pre predlaganja mandatara održao je mini ekspoze o uspesima svoje vlade, krunisanim suficitom od 50 milijardi dinara, dao rok mandatarki da od zacrtanog sastava formira vladu za svega nedelju dana... Dao joj i (potonjih dana malo više usporenu nego osporenu) većinu, promovisao joj još jednog političkog šefa.

A Brnabić, kojoj je već podarena (malo usporena) većina u danima osporavanja, kaže da razgovara sa predsednikom Vučićem o obezbeđenju većine. Ne, dakle, sa parlamentarnim strankama – one drže svoja predsedništva i isporučuju zahteve da bi podržale ono što je "Vučić tako odlučio"... A, iako će još jednom razgovarati sa svojom strankom, biće "odlučan u svom predlogu", reče Stefanović.

Jedan promućurni i mudri kolega, pred pisanje ovog teksta, ali i pred "zatezanje s većinom" o svemu reče: "Vučić, nema spora, razume moderni svet i ovo sa mandatarkom je potez u tom pravcu. Nadajmo se da neće ponovo u njemu prevagnuti ono narodnjačko, i podleganje nazadnjačkom!"

"Slažem se potpuno s tobom i dodajem da i u ekonomiji ima dobrih poteza, ali se i ne razabiru od nedržavničkog besa i budalaština. A, veruj, on ne samo da mu podleže već i širi nazadnjaštvo i u njemu uvek prevaže ono drugo!", reče kolegi ovaj autor.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR