Jutrošnje obaranje dronova nad poljskim vazdušnim prostorom ponovo je skrenulo globalnu pažnju na obaveze NATO-a, pokazujući kako čak i ograničeni incidenti na granici mogu da pokrenu konsultacije među 32 članicama Alijanse.
Premijer Donald Tusk je događaj opisao kao „veliku provokaciju“ od strane Rusije, što je navelo Poljsku da zatraži formalne razgovore po Članu 4 Sjevernoatlantskog ugovora.
„Najbliže smo bili otvorenom sukobu od Drugog svjetskog rata“, rekao je Tusk, ističući da ne vidi neposrednu prijetnju rata.
Član 4 omogućava svakoj članici NATO-a da zatraži konsultacije ako smatra da je njen teritorijalni integritet, politička nezavisnost ili sigurnost ugrožena. Ove konsultacije se sprovode kroz Sjevernoatlantski savjet (NAC), glavno tijelo za donošenje odluka u alijansi.
Iako Član 4 ne nalaže vojnu akciju, funkcioniše kao mehanizam ranog upozorenja, omogućavajući članicama koordinaciju odgovora i signaliziranje zajedničke zabrinutosti. Od osnivanja NATO-a 1949. godine, ova odredba je pozivana samo sedam puta, najnovije u februaru 2022. kada su više istočnoevropskih članica, uključujući Poljsku, baltičke države i Slovačku, zatražile konsultacije nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Član 4 je više o razgovoru nego o borbi, ali ti razgovori su važni. Vanredni sastanci po Članu 4 takođe su uslijedili nakon raketnog napada u Poljskoj u novembru 2022, u kojem su poginula dva civila. Takvi incidenti pokazuju ulogu ove odredbe u upravljanju krizama koje prijete da se prošire na teritoriju članica.
Suprotno tome, Član 5 kodifikuje kolektivnu odbrambenu obavezu NATO-a, utvrđujući da je oružani napad na jednu članicu napad na sve. Odredba obavezuje članice da preduzmu akciju „kako smatraju potrebnim“, uključujući vojne mjere, radi obnove i održavanja sigurnosti Sjevernoatlantskog područja.
U pitanju je temelj kredibiliteta NATO-a, obećanje podrške uz diskreciju članica.
Na Član 5 se pozivalo samo jednom, nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. u Sjedinjenim Državama. Namjerna fleksibilnost Člana 5 omogućava svakoj članici da odredi obim i prirodu svog odgovora, uz očuvanje principa međusobne odbrane.
Ruska invazija na Ukrajinu, koja nije članica, nije pokrenula Član 5, ali je testirala istočnu granicu NATO-a. Vojni stručnjaci su više puta upozoravali da slučajni ili namjerni prelivi u teritoriju NATO-a mogu prisiliti alijansu na vojni odgovor. Nedavni susret Poljske sa dronovima koji prelaze njenu granicu pokazuje koliko NATO može biti blizu direktnog sukoba, decenijama nakon završetka Hladnog rata.
Konsultacije po Članu 4 često služe kao priprema za neku akciju po Članu 5, omogućavajući članicama NATO-a da kolektivno procijene situaciju i prilagode svoj odgovor, pa ovakav postepeni pristup balansira odvraćanje i rizik od eskalacije.
Članovi 4 i 5 zajedno odražavaju dvostruki pristup NATO-a koji prvo diplomatija, zatim kolektivna odbrana. Član 4 pruža strukturisan forum za procjenu prijetnji i koordinaciju, dok član 5 kodifikuje krajnju garanciju bezbjednosti. Snaga alijanse leži u jedinstvu, ali jedinstvo nije automatsko, već zahtijeva stalne konsultacije i političku procjenu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR