Ursula fon der Lajen najavila je akcioni plan za obezbjeđivanje snabdijevanja, ali bez ozbiljnog novca rizikuje da postane samo vježba prepakivanja.
Usred geopolitičke oluje, Brisel žuri da do kraja ove godine sastavi novi plan za diverzifikaciju evropskog snabdijevanja tzv. ključnim sirovinama, kao što su litijum i bakar, udaljavajući se od Kine.
Stvar je u tome: već smo bili ovdje. Do sada je Evropska komisija pružila malo detalja o svom novom planu, osim da će se baviti zajedničkom kupovinom, stvaranjem zaliha, reciklažom resursa i novim partnerstvima. Time se zapravo pozabavila već prije dvije godine u prvoj inicijativi po tom pitanju, Zakonu o ključnim sirovinama.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen bila je primorana da reaguje nakon što je Peking proširio i pooštrio kontrolu izvoza rijetkih ruda i drugih ključnih minerala ovog mjeseca, dok se trgovinske tenzije sa Vašingtonom raspiruju. Evropa se našla u unakrsnoj vatri, Kina obezbjeđuje 99 odsto snabdijevanja EU sa 17 elemenata rijetkih ruda i 98 odsto trajnih magneta od tih minerala.
Očekuje se da novi plan „RESourceEU“ prati sličan model kao REPowerEU, prema kojem je Komisija 2022. predložila ulaganje 225 milijardi eura kako bi diverzifikovala energetske rute snabdijevanja nakon ilegalne ruske invazije na Ukrajinu.
To je ohrabrilo evropsku industriju da se nada da Brisel neće samo reciklirati staru inicijativu, već i da će se pozabaviti glavnim preprekama za diverzifikaciju lanaca snabdijevanja rudama koje su potrebni za sve, od obnovljive energije do odbrambenih tehnologija. Najveća prepreka? Nedostatak novca za podršku novim rudarskim, preradnim i proizvodnim projektima, u EU i izvan nje.
„Sve je to još u povoju“, kaže Florian Anderhuber, zamjenik generalnog direktora lobističke grupe Euromines.
„Nadamo se većem zamahu koji će ići dalje od sprovođenja Zakona o ključnim sirovinama. Nikome ne pomaže ako je ovo samo etiketa za stvari koje su već u toku“.
Suživot zavisnosti
EU ne bi trebalo da računa na bilo kakvo trgovinsko primirje koje bi moglo proizaći iz sastanka američkog predsjednika Donalda Trampa sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom danas. Uostalom, Peking je više puta pokazao da nema problem da ekonomske zavisnosti pretvori u oružje.
Ključno pitanje je da li će, ovoga puta, pritisak ostati dovoljno jak da EU mobiliše um i resurse u razmjeri u kojoj je to učinila kada je pokušala da prekine višedecenijsku zavisnost od ruske nafte i gasa.
„Evropa više ne može da radi stvari na isti način“, rekla je Fon der Lajen kada je najavila inicijativu prošlog vikenda.
„To smo bolno naučili sa energijom; nećemo ponoviti tu grešku sa ključnim materijalima. Vrijeme je da ubrzamo i preduzmemo potrebne korake“.
Sada i ovdje, EU želi da ubijedi kinesku delegaciju u posjeti Briselu u petak da ubrza odobrenja izvoza za najveće evropske uvoznike sirovina. Paralelno, ministri energetike i zaštite životne sredine G7 država sastaju se u Torontu, Kanada, danas i sjutra da isplaniraju kako da umanje rizike u svojim lancima snabdijevanja rudama.
Novac, novac i još novca
Kada je Komisija 2023. predstavila svoj prvi veliki plan za smanjenje zavisnosti od Kine, Zakon o ključnim sirovinama (CRMA), industrija i analitičari žalili su se uglavnom na jedno: nedovoljno obezbijeđenih sredstava.
„Novac je bio pravi usko grlo evropske agende o sirovinama“, kaže Tobias Gerke, viši istraživač u Evropskom savjetu za spoljne odnose. „Rudarstvu, preradi, reciklaži i stvaranju zaliha potrebna je ozbiljna finansijska podrška“.
Ako EU ne uspije da oslobodi više resursa, stručnjaci upozoravaju da će sigurno podbaciti u cilju postavljenom CRMA uredbom, da do kraja decenije obezbijedi najmanje 10 odsto svoje godišnje potrošnje odabranih minerala iz sopstvenih izvora, te da ne više od 65 odsto bilo kog ključnog minerala dolazi iz samo jedne zemlje.
To je ambiciozan cilj, posebno za elemente rijetkih ruda, gdje je Peking tokom decenija izgradio faktički monopol. Iako je EU odabrala strateške projekte u EU i izvan nje kako bi ubrzala procedure dobijanja dozvola (umjesto uobičajenih 10 do 15 godina do proizvodnje), ti napori tek treba da daju rezultate.
„Da bi se ovakvi projekti finansirali, naredni budžet EU mora obezbijediti značajna, namjenska sredstva za ključne sirovine, a finansijske institucije treba da primijene inovativne alate za smanjenje rizika i finansiranje“, ističe se u novom izvještaju Evropske inicijative za energetsku bezbjednost, koja poziva na stvaranje „stalne Evropske mreže za investicije u minerale“.
Plan REPowerEU, paket dokumenata, uključujući zakone, preporuke, smjernice i strategije, uglavnom je finansiran iz viška sredstava iz programa oporavka od pandemije.
Slično tome, RESourceEU mora postati „strategija resursa potkrijepljena stvarnim sredstvima“, kaže Hildegard Bentele, poslanica Evropskog parlamenta koja godinama radi na pitanjima ključnih minerala.
„To zahtijeva Evropski fond za sirovine, po uzoru na uspješne mehanizme u nekim državama članicama, kako bi se podržali strateški projekti kroz cijeli lanac vrijednosti, od eksploatacije do reciklaže“, kaže poslanica iz redova njemačkih demohrišćana.
To će vas koštati
Ali ne radi se samo o „bacanju para“ na problem: Žurba Komisije da predstavi svoj plan izaziva sumnje da će on zaista odgovoriti na potrebe izuzetno kompleksnog tržišta, kao i bojazni da će biti zanemarene ekološke zaštite.
„Sve dok evropske industrije mogu jeftinije da kupuju materijale iz Kine, drugi proizvođači nemaju nikakve šanse“, upozorava Gerke.
U Torontu će ministri G7 pokrenuti novu Alijansu za proizvodnju ključnih minerala (CMPA), inicijativu koju predvodi Kanada, a koja ima za cilj da obezbijedi „transparentne, demokratske i ekološki odgovorne ključne minerale“ i da se suprotstavi manipulacijama tržišta i lanaca snabdijevanja, kaže visoki zvaničnik kanadske vlade.
To bi podrazumijevalo formiranje tzv. tržišta zasnovanih na standardima, zaštićenih zona koje garantuju da su rude proizvedene po dogovorenim ekološkim i socijalnim pravilima. U takvom tržištu bi se postavila minimalna cijena, dok bi rude proizvedene van tih standarda, jeftiniji, ali i s nižim standardima, bili opterećeni carinama.
Osim finansijskih prepreka, povećanje rudarskih aktivnosti u EU i susjedstvu donosi i visoke društvene troškove. Lokalni otpor novim rudnicima, obično zbog ekoloških i socijalnih briga, jedan je od ključnih problema, pa su investitori često oprezni da ulažu u projekte koji bi lako mogli biti blokirani.
„EU bira geopolitičku pogodnost umjesto ljudskih prava i ekološke održivosti, žrtvujući zajednice na prvoj liniji zarad strategije koja nije ni održiva, ni pravedna, umjesto da gradi trajnu i vrijednosno utemeljenu autonomiju kroz sistemsku cirkularnost i partnerstva zasnovana na pravima“, kaže Diego Marin, viši službenik za sirovine i pravdu u oblasti resursa u Evropskom birou za životnu sredinu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR