Dr Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, autorka knjige "Genocid na Drini" imala je priliku da o genocidu i etničkim konfliktima u bivšoj Jugoslaviji govori, kao Fulbrajtov stipendista, na univerzitetu Jejl i brojnim drugim respektabilnim adresama.
U intervjuu za Antenu M objašnjava zbog čega još nema katarze u srpskom društvu i zašto vjeruje da međunarodna zajednica ovoga puta ima mehanizme da spriječi Srbiju da destabilizuje region, priznaje da lakše podnosi one koji negiraju genocid u Srebrenici, nego građanske partije i političare koji taj događaj eufemistički opisuju kao "stravičan zločin" i da ne razumije sasvim zašto Zapad toleriše ekstremistički projekat SPC u Crnoj Gori.
Antena M: Da li je na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici njegovo poricanje unutar srpskog političkog vrha i intelektualne elite kudikamo šire i snažnije nego prije deceniju?
Bećirević: Poricanje genocida unutar srpskog političkog vrha i intelektualne elite traje već dvije i po decenije. Poricanje je u određenim periodima bilo veoma intenzivno, a nekad se činilo da gubi na intenzitetu. U jednom periodu mnogi su mislili da je Srbija spremna krenuti i putem katarze. Sjetimo se samo izvinjenja Upravnog odbora Radio-televizije Srbije iz maja 2011, u kojem su priznali da su tokom ratova devedestih vodili ratno-huškačku propaganda, izvinuli su se čak i susjedima za uvrede i prouzrokovane boli.
Nažalost, uvijek se radilo samo o prividu gubitka intenziteta. Srpske političke elite su taj privid nudile jer je to bila cijena saradnje sa Zapadom. Ali ozbiljna katarza nikad se nije desila u srpskom društvu i nacionalistički krugovi nikada nisu izgubili konesenzus u vezi sa planom stvaranja Velike Srbije. Poricanje genocida nad Bošnjacima, i uopće odnos prema zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima u Srbiji, povezan je sa regionalnom i globalnom političkom dinamikom. Vučić je pod pritiskom svijeta da se riješi pitanje Kosova. Poricanje genocida i Dodikove secesionističke ideje nalaze se unutar tog jednog propagandnog paketa koji reagira na osnovu Vučićevih signala. Ta propagandna priča je vrlo jednostavna, svi je već znamo i meni je mučno i da je ponavljam, ali ustupke na Kosovu, Srbija je namjeravala nadoknaditi na račun teritorije Bosne i Hercegovine.
Zapravo srpska politička i intelektualna elita nikad nije odustala od toga da Republiku Srpsku posmatra kao svoj ratni plijen. Međutim, za svijet je genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini od 1992-1995 i Srebrenicu kao simbol i vrhunac tog genocida shvatio kao svoju moralnu opomenu. Ovih 25 godina obilježavanja genocida u Srebrenici su to jasno pokazali. Kad se više od 40 svjetskih državnika javno obaveže da će uložiti napore u borbi protiv poricanja genocida, to treba shvatiti ozbiljno.
Antena M:Kad tzv. međunarodna zajednica investira milione u projekte pomirenja naroda i suočavanja sa istinom o zločinima u bivšoj SFRJ, a istovremeno gaji partnerski odnos sa političarima čija politika nije odmakla od manipulisanja konceptom krvi i tla, o čemu se tu radi-o nedoraslosti, makijavelizmu, ili nečem trećem?
Bećirević: To suočavanje “međunarodne zajednice” sa njihovom odgovornošću za tolerisanje Miloševića, a posebno za ulogu u genocidu nad Bošnjacima od 1992-1995. bio je spor proces. Međutim, poruke koje su se mogle čuti jučer (petak 11.jul) od 40 svjetskih državnika i lidera koji su se obratilili na komemoraciji u Srebrenici bile su ohrabrujuće. Na komemoraciji su se obratili bivši američki predsjednik Bill Clinton, aktuelni državni sekretar Mike Pompeo, princ Charles, predsjednik Francuske Emmanuel Macron, predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmmeir, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan i… uzela bih nekolko redova od ovog intervjua da ih sve pobrojim. Ursula von Der Leyen, predsjednica Evropske komisije, kao i mnogi drugi svjetski državnici priznali su odgovornost zato što nisu spriječili genocid nad Bošnjacima devedesetih godina, i obavezali su se da će se snažno suprotstaviti onima koji poriču genocid.
Na osnovu dosadašnjih pomirljivih stavova predstavnika međunarodne zajednice prema političarima koji kako kažete “nikada nisu odmakli od politike krvi i tla” imamo sve razloge da budemo cinični i da kažemo da će vjerovatno isto biti i u budućnosti. Međutim, obilježavanje četvrt vijeka od genocida u Srebrenici ujedinilo je svjetske lidere u odlučnosti da jasno kažu da se poricanje genocida i drugih zločina više neće tolerisati. Nije dovoljno ulagati u nevladin sektor i čini se da je i međunarodnoj zajednici jasno da mora doći do promjena na političkom nivou. Vidjet ćemo šta će to u praksi značiti. Ali civilizirani svijet ima mehanizme da primora Srbiju da prestane sa destabilizacijom regiona.
Antena M:I u oglašavanjima povodom 25 godina genocida, bilo je primijetno da neke stranke, koje se legitimišu kao građanske, izbjegavaju upotrebu kvalifikacije genocid, da radije koriste opisne sintagme, tipa - "stravični zločin". Šta zaključujete o političkim subjektima po takvom odabiru riječi?
Bećirević: Nekad mi se čini da mi je lakše slušati one koji direktno poriču genocid, nego neke građanske stranke koje genocid eufemistički nazivaju “stravičnim zločinom”. Bilo da su motivirani time da se ne zamjeraju političkim partnerima koji poriču genocid ili možda misle da povlađuju određenim kategorijama glasača, to je vrhunac političkog licemjerja.
Antena M: Kako je moguće da govor mržnje buja na novim medijima (društvene mreže, interaktivni portali...), a da gotovo nema pokušaja da se reguliše taj novi inkubator populizma i radikalizma?
Bećirević: Društvene mreže su refleksija dominantnog političkog i mainstream medijskog diskursa. I to se uglavnom diktira iz određenih centara. Kako regulisati inkubatore mržnje, kad se iz ključnih institucija u Srbiji i preko njihovih proxija političkih partnera u Bosni I Hercegovini i Crnoj Gori generira mržnja i inspiriše radikalizam? Twitter je recimo u aprilu suspendovao oko 8500 naloga koji su radili po nalogu Vučićevog SNS-a. Izbrisali su preko 43 miliona tvitova. Dakle, i tu postoje mehanizmi, ali je ključ u tome da se promijeni politička retorika na vrhu.
Antena M: Ne samo da se, umjesto suočavanja sa njima, zločini iz 90-tih sve više guraju pod tepih, nego je snažan revizionistički talas zapljusnuo i Drugi svjetski rat. Kako vidite ulogu vjerskih zajednica u procesu rehabilitacije kvislinškh pokreta i koliko su oni kadri da destabilizuju države i region Zapadnog Balkana? Prije svegamislim na ulogu SPC u Crnoj Gori.
Bećirević: Nacionalističke ideologije devedesetih imaju historijski kontinuitet, tako da je taj revizionistički talas u vezi sa Drugim svjetskim ratom nekako logičan. Revizionističke snage u regionu su u zamahu zbog jačanja ekstremne desnice na Zapadu i zbog krize liberalnih vrijednosti se čini da je sve dozvoljeno. Ali reakcije civiliziranog svijeta na Blajburšku misu u Sarajevu, kao i reakcije na poricanje genocida pokazuju da, koliko god prag bio pomjeren, crvena linija ipak postoji.
Ono što mi je zanimljivo jeste to kako su predstavnici međunarodne zajednice u Crnoj Gori tolerantni prema Amfilohiju i Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja očigledno radikalizira srpsko stanovništvo s namjerom da ih pripremi za eventualno nasilje. Često citiram Andreja Nikolaidisa koji kaže da bi, pod uslovom da Amfilohijev projekat uspije Crna Gora bila najsličnija Teheranu iz 1979. Jednostavno ne mogu da dokučim zbog čega su predstavnici međuanarodne zajednice u Crnoj Gori tako tolerantni prema ekstremističkom projektu Srpske pravoslavne crkve?!
Čini mi se da se, između ostalog radi i o duplim standardima. Jer, da reis Islamske zajednice ima retoriku kakvu ima Amfilohije, sigurna sam da bi veliki broj ambasada u Crnoj Gori to javno osudio kao ekstremistički govor. Mislim da Zapadni dio međunarodne zajednice u Crnoj Gori jednostavno ne može da privati da zvanična kršćanska vjerska institucija bude okarakterizirana kao ekstremistička. U ovom trenutku najveća opasnost dolazi od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Međutim, onog trenutka kad izgubi podršku Srbije, njen kapacitet za destabilizaciju će se vrlo brzo potrošiti.
Razgovarao: Darko Šuković
Nijaz
Edina, lijepa i pametna, poštena i hrabra analiza. Kod nas, na zalost, manjine ćute, osim Adrijana iz HGI, Crnogorci ćute, osim nekolicine i Antene M, bez koje nam se strva ne bi znalo, a samo svetosavci, Srbi iz svih struktura javnu kampanju vode da CG bace na koljena.
Andrija
Edina je lucidno i precizno detektovala probleme s kojima se suocava Crna Gora i region. Jednostavno, dok se Srbija ne suoci iskreno sa zlom sto ga je nanijela drugima, ovdje nema srece. Takođe, sjajna natuknica o politickim licemjerima iz URA i jos nekih tzv građanskih stranaka.
Bajko
Hvala Anteni M što nam pruža priliku da pročitamo riječ intelektualaca iz Regiona, kad već ovi naši miševi iz CANU i sa UCG nemaju ni mozga ni kuraži da slovo kažu u odbranu domovine, sa kojom ih samo apanaža vezuje.