Vrijeme je da se EU i NATO ozbiljno pozabave Srbijom

Poručio je u drugom tekstu za dva dana za Peacefaere.net, Daniel Server (Serwer) američki stručnjak za Balkan, profesor na američkom Univerzitetu Johns Hopkins, direktor Programa za menadžment u konfliktima i američke vanjske politike na školi Naprednih međunarodnih studija, analizirajući moguće posljedice po region, ovih dana intenziviranih i otvorenih poruka vrha Srbije o težnji za stvaranjem “srpskog sveta”.   

Server još jednom podsjeća da je, samo pod drugom kovanicom, Srbija to već pokušala da uradi 90-tih prošlog vijeka i ukazuje da je priča o ujedinjenju bez konflikata jednako besmislena i šuplja, kao i pokušaji pravljenja analogije sa ujedinjenjem Njemačke. Da je tako, Vučić ne bi naoružavao Srbiju ruskim i kineskim oružjem, iako mu prijetnju ne predstavlja niti jedan od osam neposrednih susjeda. 

Piše: Daniel Server  prevela: Biljana Jovićević

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, mora mu se priznati, potvrdio da je koncept “srpskog sveta” njegov. On kaže i da su granice Srbije nepovredive, i "nije nas briga za granice drugih naroda".

Vučić želi da se Srbi ujedine u jedinstvenom političkom prostoru i državi, bez nasilja. Šanse su nikakve. Srbija ima osam direktnih susjeda. Svi imaju srpsku manjinu, mada je u Bugarskoj mala. Šest su članice NATO-a (Hrvatska, Bugarska, Mađarska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Rumunija). Druge dvije su domaćini EU i NATO trupama koje su garanti njihove teritorijalne cjelovitosti (Bosna i Kosovo). Što se dogodilo kad je Srbija devedesetih pokušala proširiti svoj politički prostor i ujediniti neke od tih manjina u jednu državu? Rat sa Slovenijom, rat s Hrvatskom, rat s Bosnom, rat s Kosovom i rat s NATO-om. Rezultat: Srbi su u Srbiju pobjegli iz susjednih zemalja, ali Srbiji nije ustupljen niti jedan kvadratni centimetar susjednih zemalja.

Njemačka analogija, koja se Vučiću dopada, besmislica je. Njemačka se nije ponovno ujedinila apsorbujući teritoriju susjedne države. Istočna Njemačka nije bila dio druge države. Bila je dio Njemačke okupiran od strane Sovjetskog Saveza, koji nije bio u stanju zadržati je pod svojom autokratskom kontrolom. Ponovno ujedinjenje nije učinilo ništa da naruši suverenitet i teritorijalni integritet njemačkih susjeda. Svi u Beogradu zaboravljaju spomenuti Austriju, koja živi srećno kao zasebna država, sa njemačkim govornim jezikom, uprkos Hitlerovim ambicijama. Da ne pominjemo njemačke manjine, u nekoliko drugih evropskih država.

Vučićevo obećanje da neće ispaliti niti jedan hitac u svom nastojanju da ujedini Srbe u jednoj državi jednako je šuplje kao i njemačka analogija. Da u to vjeruje, ne bi naoružavao Srbiju ruskim i kineskim oružjem. Srbija se ne suočava sa vojnom prijetnjom niti od jednog od svojih osam susjeda. On računa da će, ako Srbija postane dovoljno jaka i stvori dovoljno buke, njeni joj susjedi radije ustupiti teritoriju, nego riskirati borbu. Nema razloga da se misli da će se to dogoditi ili da Srbija neće pribjegavati oružju ako misle, poput Miloševića, da mogu pobijediti.

Jedan od zahtjeva za članstvo u EU su dobrosusjedski odnosi. Nebriga o granicama drugih država oličenje je loših odnosa sa susjedima. Vučić je spreman odustati od preuzimanja cijelog Kosova i čitave Bosne. Sve što želi su srpska parčad, otprilike 15 posto ili tako nešto, odnosno 49 procenata. Bio bi srećan i kad bi dobio parče Hrvatske takođe. Istočna Slavonija? Želi cijelu Crnu Goru. Krajnje je vrijeme da mu Brisel kaže da se EU više neće pretvarati da je članstvo moguće i za zemlju koja gaji teritorijalne ambicije i ne poštuje granice svojih susjeda. I vrijeme je i za Vašington da jasno signalizira da će NATO braniti sve susjede Srbije od nedobrosusjedskih namjera Beograda.

Vrijeme je da se EU i NATO ozbiljno pozabave sa Srbijom.

Orginalni naslov teksta objavljenog na https://www.peacefare.net/: “Time for EU and NATO to get real with Serbia”