„Ja bih rekao da je ruski interes ovdje zadržavanje nekavog smrznutog konflikta, koji oni žele iskoristiti i ponovno zapaliti kad njima bude odgovaralo. A nedvojbeno je da sadašnja vlast u Srbiji sudjeluje u tome i radi kao proxy (posrednik/saradnik) agent dizajući stalno tenzije. Imamo situaciju u Crnoj Gori, a pogotovo posljednjih dana imamo konfliktnu situaciju na Kosovu koja se drugačije ne može pojasniti“, rekao je u intervju za Antenu M, Nikola Brzica, hrvatski strateški analitičar i stručnjak za hibridno ratovanje, sa kojim smo razgovarali na marginama konferencije Atlanskog saveza i Fondacije Konrad Adenauer u Podgorici, na kojoj se razgovaralo o uticaju ruske agresije na Ukrajinu i njenim refleksijama na zapadni Balkan.
„Zapadni Balkan je područje u kojem uporno pobjeđuju ruski narativi u odnosu na evropske, zato što Rusija primjenjuje metodu hvatanja političkih elita, preko kojih kupuje politički utjecaj, tako što ruske interese provode njihovi domaći agenti i izvođači radova,“ objašnjava dr Brzica modus operandi Rusije.
Brzica je autor knjige “Suvremeno ratovanje – asimetrični i hibridni rat u teoriji i praksi” za koju je osvojio i Hrvatsku veliku nagradu sigurnosti 2022., u kategoriji najbolje domaće naučne knjige iz područja sigurnosti.
Antena M : Prema definiciji hibridno ratovanje je upotreba konvencijalnog oružja i metoda ratavanja u kombinaciji nekonvencionalnih sredstava. Profesor Mark Galeoti (Galeotti) je to nazvao „weponization of everything“ odnosno upotreba svega kao oružje. Šta biste kao stručnjak za hibridno ratovanje rekli, u kojoj smo fazi i koja su to najočiglednija sredstva, metode i narativi koji se koriste na ovim prostorima, kada je riječ o ruskom uticaju?
Brzica: Da, ovo ste dobro rekli, treba shvatiti da u hibridnom ratovanju ima pripremna faza, ima aktivna faza i onda ima završna faza, gdje se radi o konsolidaciji postignutog. Istaknuo bih da u ovoj iteraciji hibridnog ratovanja koja spaja konvencionalno i nekonvencionalno sa novim tehnologijama i novim okolnostima, sa korištenjem specifičnih ranjivostima protivnika, jako je zastupljeno recimo političko podrivanje, ekonomski pritisci, apsolutno borba u informacijskom prostoru i nametanje određenih narativa. U svojoj disertaciji sam pisao o Ukrajini i rekao bih da je ta pripremna faza trajala otprilike od 2000-te do 2014. To je bio jedan produženi period gdje se gradila infrastruktura za nešto što će se kasnije odigrati, a aktivna faza je započela sa Euromaidanom.
Znači kada su se određene okolnosti aktivirale onda se krenulo u to. I naravno od 2015. do 2022. odnosno do 24. 02., je bila nekakva faza konsolidacije, barem smo mi to tako promatrali. Kada je Putin polovcom drugog mjeseca ove godine održao onaj govor, kada je rekao da traži novu sigurnosnu paradigmu, novu sigurnosnu jednadžbu, mislim da je većina analitičara i promatrača sa zapada to shvatila kao bezizlazni komentar, a zapravo je to predstavljao izazov, izazivanje postojećeg svjetskog reda.
Antena M: Govorite i o tezama iz eseja koji je objavio na ljeto 2021. kao uvertiru?
Brzica: Tako je, a onda je opet on imao obraćanje naciji uoči invazije, u kojem je ponovio te iste teze. I poduzeo je velike mjere da bi pokazao da je cijeli vrh zemlje za tu opciju, a to nije u dovoljnoj mjeri dobro percipirano sa zapada. Bilo je pojedinih država koje su stalno najavljivale da će biti invazija, priprema se invazija, da imaju nepogrješive obavještajne podatake...
Antena M: Da, ali i predsjednik Bajden (Joe Biden) nije vjerovao čak ni svojim obavješajnim službama.
Brzica: Nije on, a ni Zelenski (Volodimir) koji je dva dana prije invazije dao izjavu i pozivao Bajdena da dođe u Kijev, i da je sigurnije u Ukrajini nego kod njega, a kritikovao je američke medije da šire paniku bez razloga.
A kad gledam sada situaciju na zapadnom Balkanu, nedvojbeno je da je već niz godina provedena nekakva pripremna faza. Sad, već smo u pojedim državama imali i aktivne faze, gdje su se poduzele aktivne mjere koje su tražile razne ishode: 2016., u Crnoj Gori, potom u Makedoniji tokom upada u Sobranje, u BiH je bilo u više navrata, pa na Kosovu.
Ali za sada, ja bih rekao da je ruski interes ovdje zadržavanje nekavog smrznutog konflikta, koji oni žele iskoristiti i ponovno zapaliti kad njima bude odgovaralo. A nedvojbeno je da sadašnja vlast u Srbiji sudjeluje u tome i radi kao proxy agent dizajući stalno tenzije. Imamo situaciju u Crnoj Gori, a pogotovo posljednjih dana imamo konfliktnu situaciju na Kosovu, koja se drugačije ne može pojasniti.
Antena M: Da li mislite da je moguća esklalacija i ovdje u Crnoj Gori i na Kosovu, u kontekstu svega ovoga, i u kojoj se to fazi da nalazimo? Posljednjih dana u Crnoj Gori izgleda kao da se jedan po jedan zadatak sa zadate agende, da li je ona ruska ili rusko-srpska nevažno, ali ubrzano ispunjava ?
Brzica: Ovo pitanje mi se često ovako postavi od strane zapadanih promatrača. U svojoj disretaciji sam opisivao raspad Jugoslavije do "Sarajevskog primirja" u sukobu između srpskog režima i hrvatskih vlasti (90-tih), u kontekstu hibridnog rata. I njima sam rekao da su barikade bile onaj prvi veliki korak, onda je uslijedilo uzajamno nasilje i onda nakon toga više nije bilo povratka. Čak i ako neko nije bio spreman, a društva nisu bila spremna, to je bio jedan lanac događaja pokrenut, nakon kojeg više nije bilo povratka.
Kada sad gledam šta se dešava na Kosovu, evo bio sam prošli tjedan u Njemačkoj i kad me poneko pitao da li vidim mogućnost za nasije, ja kažem da vidim – apsolutno vidim mogućnost. Onda se vratim i gledam barikade na Kosovu i meni se čini da samo jedna iskra fali da se nešto zakomplicira i da eskalira. S tim da, kako je jedan od govornika na panelu (Atlanskog saveza) jako dobro primjetio, ne trebamo mi misliti da će rat sada biti vođen na isti način kao što je bilo 90-tih.
Znači vremena su se promijenila, demografija se promijenila, tehnologija ratovanja se promijenila, a i politički ciljevi su se promijenili, akteri, okruženje, sve se to promijenilo. Ovo što se događa ne smijemo samo promatrati isključivo iz konteksta ratova 90-tih.
Antena M: Rekli ste da Vam djeluje da u ovom momentu može doći do sukoba na Kosovu. Naveli ste riječi profesora Zlatka Vujovića, koji je osim toga još rekao i jednu jako važnu i zanimljivu stvar, da se ovo što se trenutno događa u Crnoj Gori zapravo se događa u jednoj članici NATO-a, i da bi, ukoliko bi ova akcija do kraja uspjela, to bio model koji bi i u drugim članicama NATO-a Rusi mogli primjenjivati ubuduće. Kako Vi gledate na ovu procjenu?
Brzica: Ja mislim da to apsolutno stoji. Mislim da ima i drugih članica NATO-a, koje imaju neke veće kulturne i povjesne afinitete prema Rusiji i gdje je bilo već u više navrata demonstracija podrške prema Rusiji i gdje Rusi uživaju veliki postotak podrške u domicilnom stanovništvu. Tako da apsolutno mislim da je to tako, a uostalom, Nikolaj Patrušev, predsjednik Vijeća sigurnosti Ruske Federacije je uoči ulaska Crne Gore u NATO, govorio kako je apsolutni prioritet da se to spriječi. Onda smo imali događaj od 16.10.2016. Kako bih rekao, vidi se iz cijelog niza događanja da se Rusija nije pomirila sa tim i još itekako poduzima mjere, ulaže napore da pokuša izvesti revezibilnost (povratnost) tog procesa, a vidi i neke druge NATO članice gdje bi tako nešto moglo proći.
Antena M: Vi ste rekli da je „Ruski mir“ jednako „Srpski svet“. I imamo sada jednog od glavnih javnih proponenata tog srpskog sveta ali i ruske politike Aleksandra Vulina, jer recimo da predsjednik Vučić (Aleksandar) tu stalno pokušava da igra neku neutralnu ulogu, ali je ipak za šefa BIA (Bezbjednosno-informativna agencija) postavio direktnog ruskog čovjeka. U tom kontekstu, kako gledate na ono što se može dešavati ili uslijediti na ovim prostorima? Sa posebnim fokusom na Crnu Goru i Kosovo, računajući da u ovom momentu BIH, nije baš u toj mjeri izložena direktnoj opasnosti.
Brzica: O Aleksandru Vulinu, prethodno ministru obrane, pa ministru unutarnjih poslova, pa sad direktoru BIA-e, najbolje su se izrazili sami Rusi. Čitao sam članak iz RIA Novosti u kojem je ton bio apsolutno navijački: „evo imamo veliki uspjeh instalirali smo ruskog čovjeka, tu nema sumnje da to neće dugoročno ići u našu korist“. A Aleksandar Vulin je, kako što ste rekli, aposlutno taj koji sve te „Ruski mir“ teze o govornicima srpskog, umjesto ruskog jezika, defašizaciji i druge takve izjave, stalno dovodi u kontekst Srbije i njezinih susjeda.
Na žalost, ponavljam, na žalost, Zapad je otšutio na to, i Evropska unija i NATO, što nije bilo umjesno. Mislim da sad u ovim odnosima i ovoj situaciji vidimo da je to itekakva opasnost, i mislim da je greška napravljena prethodno što se to toleriralo.
Antena M : Drago mi je što ste sami došli do toga, jer je to moje sljedeće pitanje. Upravo je na konferenciji više panelista pomenulo da je Zapad tolerisao i kasnio: slučajno, namjerno, nedovoljna zainteresovanost, okupiranost svojim problemima ...ali ... rekla bih da vrlo rječito govori odnos prema predsjediku Srbije, Vučiću, od strane važnih igrača i donosioca odluka posebno u SAD -u i EU, navedimo predsjednika Makrona (Emmanuel Macron) i dio EK oličen u komesaru sa proširenje Oliveru Varheljiju (Varhelyi). Dakle vide ko su glavni proxy-ji, igrači ili izvođači radova i u Crnoj Gori i BiH i na Kosovu, svi su identifikovani, ali su i dalje jako tolerantni, da ne kažem da im idu na ruku. Kako je to moguće?
Brzica: Teško je sad reći. Neki kažu da je to zato jer je stabilnost na prvom mjestu, da su favorizirali stabilokraciju umjesto demokracije. A ja mislim da je takva situaciju na kraju i dovela do ove eskalacije na zapadnom Balkanu, gdje je integracija samo djelomično uspjela, gdje su države počele nazadovati kada je riječ o europskim integracijima. Deklarativno, još su i visoke brojke po pitanju javnog mnjenja za ulazak u EU, ali kad se malo dublje zagrebe i kad se analiziraju brojke, pitanje je da li to znači da su spremni provesti nekad i brojne i teške reforme – odjednom se ustanovi da je ta potpora za EU puno manja nego što se čini.
Naravno, to je bila greška i mi sad to gledamo unazad, pa je posljedice lakše i detektirati, ali mislim da se perspektiva za interaciju Crne Gore u EU, ali i drugih i za EU i NATO, mora nastaviti i moraju biti mjerljivi koraci ka željenim integracijima, da ne nastane vakum i da strani akteri u regiji, i to ne samo Rusi, ne iskoriste taj vakum. Ali se isto tako mora reći da možda Zapad nije dovoljno insistirao na vrijednostima koje promovira, a to mora biti prvi filter.
Antena M: Rekli ste da se proces integracija u EU mora nastaviti, ja Vas moram pitati imajući u vidu sve ono što se dešava u Crnoj Gori i sve ono će se još dogoditi, ako ne dođe do preokreta - kako? Ovdje imamo vlast koja je izgubila legitimitet i povjerenje, ali to i dalje ne priznaje i ubrazano ispunjava zadatu agendu koja nas udaljava od EU, što su im i poručili, ali isto tako imate i prilično blage reakcije i unutra i izvana?
Brzica: Da, i iz Evrope i sa Zapada moraju dolaziti jasnije poruke, ali sa druge strane i lokalni akteri imaju odgovornost i moraju se prilagoditi okolnostima i jasno istaknuti put, mjere i korake koje će poduzeti ka cilju za izlazak iz krize.
Antena M: Kao stručnjak za hibrodno ratovanje kako procjenjujete incijativu Otvoreni Balkan, u koju će nas sjutra ako ne i danas, prema izjavama, odlazeći premjer Dritan Abazović, gurnuti? U strategiji njemačkog kancelara Olafa Šolca (Scholz) za zapadni Balkan, jasno je naznačen Berlinski proces iz 2014., za koji se, kako je rekao, lično posebno zalaže i zbog čega je i oživljen, ali mi idemo u suprotnom smjeru.
Brzica: Da to je sada zaista veliki probem. Pitanje je svakako fokusa i kako i gdje uložiti napore. Ja sam osobno, moram reći, za Berlinski proces, i za individualni pristup integracija. To je taj put koji je i Hrvatskoj, iz koje ja dolazim, donio mnogo koristi i mislim da se evropski model mora preslikati na zapadni Balkan.
Antena M: Prije mi nijeste precizno odgovorili koje su to moguće nove metode esklacija, na ovim prostorima, osim da su moguće, i recite nam koja su to drugačija sredstva hibridnog ratovanja koja bi se mogla upotrijebiti?
Brzica: Političke subverzije, što uključije rekao bih i rušenje demokratskog poretka, nastavak ovih dezinformacijskih kampanja čiji je cilj produbiti razdor unutar društva, povisti tenezije, sve ono što će otežati pregovore Crne Gore, i ne samo Crne Gore več i drugih zemlja na euroatalnskom putu.
U Crnoj Gori nema dileme, događaj iz 2016. je bio dobar pokazatelj šta se može dogoditi. A zamislite da su uspjeli u tome što su htjeli, napad na parlament, ubistvo glavnih političkih lidera ... sve to bi državu bi bacilo u haos.
Antena M: Pretpostavljam da znate da je specijalni tužilac (Saša Čađenović) koji je imao rok do 15. decembra da podnese obnovljenu optužnicu protiv osumnjičenih za pokušaj puča, prošle sedmice pompezno uhapšen, pod fantastičnim obrazloženjem, u kojem se sumnjiči da je od polovine 2020., što koincidira sa dolaskom nove većine na vlast, pa do 2022., prvo kako su saopštili, osnovao organizovanu kriminalnu grupu, da bi naknadno pak rekli da se pridružio jednoj postojećoj i blokirao procese protiv njih, iako je protiv njenih viskopozicioniranih članova podizao optužnice prošle godine.
Brzica: Da, vidio sam sve to i propratio sve, i to je nevjerovatna stvarnost i realnost.
Antena M: I ovdje na skupu Atlanskog saveza panelisti su konstatovali da EU, naročito ovdje na Balkanu, gubi medijsko informativnu bitku, kako sa lošim suprostavljanjem ruskim narativima, koji za razliku od njihovog ekonomskog idu na direktnu geopolitičku emociju kod ljudi, jednako i zahvaljući dezinformacijima. EK je još 2014. ili 15., rusku kampanju dezinforamcija označila kao jednu od glavnih prijetnji i za borbu protiv nje još tada uložila sredstva, novac, ljudske i tehnolške resurse. I pored svega, toliko godina naknadno EU i Zapad u globalu, i dalje gube bitku sa Rusijom u tom plasiranju narativa posebno na ZB. Kako?
Brzica: Jeste. Više rezloga ima za to. Jedan je, jer nemaju inicijativu. Puno teže je nametnuti svoj narativ gdje stalno odgovarate na ofenzivno djelovanje druge strane. To je prva stvar i tu je unutar Evrope došlo do drastične promjene 3.03. ove godine, kada je zabranjeno emitiranje i diseminacija( prenošenje) RT (Rossia Today) i Sputnjika. Međutim, i to sam u svom izlaganju ovdje spomenuo, situacija nije takva na zapadnom Balkanu. U većini ovih zemalja nema tih zabrana.
Antena M: A oni su već pokrili i mnoge domaće medije.
Brzica: I to uglavnom od srpskog hub-a (centra). Dakle, te teze se plasiraju u javni prostor regiona i nema nekakvog učinkovitog suprostavljanja. Ali još gore od toga je ta nučinkovitost u nametanju narativa od strane EU.
Klasičan primjer: zapadnjaci kad promatraju investicije, a znamo svi da su investicije EU, koje su daleko najveće, EU je desetostruko veći ulagač u zemlje zapadnog Balkana od drugih, ali one im zapravo malo naklonosti donose među stanovništvom. I oni griješe u tome što gledaju samo apsolutne iznose investicija i brojke.
A ruski model je takav da se zapravo hvataju političke elite (elites capture) i tako naprave investiciju gdje oni zapravo kupuju politički utjecaj. Kad kupe politički utjecaj, onda nisu više Rusi ti koji zagovaraju te projekte, te platforme, inicijative, teze itd ...već je zapravo taj lokalni akter. A u okruženju gdje nisu apsolutno slobodni mediji, recimo paralelno sa tim što u Srbiji RT Balkan treba dobiti nacionalnu koncesiju, United grupa i Nova S su dobili odbijenicu.
Dakle u tim okolnostima gdje nema medijskih sloboda, teze kupljene političke elite dominiraju.
Razgovarala: Biljana Jovićević
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR