I-Dva osnovna činioca ristove pataloške mržnje prema CG i svemu Crnogorskom nijesu se mogli ničim sakriti. Njegovo školovanje u Crkvi Srbije i svjetonazorno formiranje u njenom duhovnom i političkom krugu nužno je vodilo pristajanju na generalnu netrpeljivost prema svemu crnogorskom. U religijskoj ideologiji Crkve Srbije davno je ukorijenjen animozitet prema crnogorskoj ideologiji slobode na kojoj je počivala i Crnogorska crkva.
II-Ambiciozni crkveni pitomac zdravka velimirovića nije izabrao otpor tome animozitetu. Sebe je osudio na interiorizaciju svetosavske „reaktivne mržnje.“ Odviše, kao „Crnogorac poreklom“ na koga se gleda s podozrenjem morao se dokazivati na zadatku mržnje prema Crnogorcima. Kolektivna psihopatologija institucije koja ga je vaspitavala u njegovom ličnom „oslobađanju agresivne napetosti“ koja će se 30 godina iskaljivati na Crnogorcima.
III-Njegovoj mrziteljskoj agresivnosti stalno je bio potreban neprijatelj. Dobio je neprijatelja „po svojoj mjeri“ kad su ga po specijalnom zadatku poslali u Crnu Goru. Znali su oni da se jedino formulom „Crnogorcem na Crnogorce“ može doakati Crnoj Gori!Ristova mržnja bila je uslovljena i njegovim ličnim karakterom. Svakim gestom on je pokazivao makijavelistički samoljubivi karakter. Uz svetosavlje, samoljublje je bilo oblikovna snaga njegove otrovne mržnje.
Mi stariji se sjećamo izjave...naš vrhovni komandant je Patrijarh Pavle,nije se pobunio na ovu titulu...Ruku pod ruku sa Arkanom odlikovani Amfilihije je sjećam se ,slutio i podsticao bratoubilački rat za srpske teritorije. Tako je g Milatović odlikovao posthumno i Arkana,pra- voslavnog brata pok Amfilohija. Da živi duh razbojništva , podjela i ugnjetenih Srba ,dokaz je Ceca Arkanova,i ovih koji je dovode po CG. Ponovo žeđ...
d vujicic
I-Dva osnovna činioca ristove pataloške mržnje prema CG i svemu Crnogorskom nijesu se mogli ničim sakriti. Njegovo školovanje u Crkvi Srbije i svjetonazorno formiranje u njenom duhovnom i političkom krugu nužno je vodilo pristajanju na generalnu netrpeljivost prema svemu crnogorskom. U religijskoj ideologiji Crkve Srbije davno je ukorijenjen animozitet prema crnogorskoj ideologiji slobode na kojoj je počivala i Crnogorska crkva.
d vujicic
II-Ambiciozni crkveni pitomac zdravka velimirovića nije izabrao otpor tome animozitetu. Sebe je osudio na interiorizaciju svetosavske „reaktivne mržnje.“ Odviše, kao „Crnogorac poreklom“ na koga se gleda s podozrenjem morao se dokazivati na zadatku mržnje prema Crnogorcima. Kolektivna psihopatologija institucije koja ga je vaspitavala u njegovom ličnom „oslobađanju agresivne napetosti“ koja će se 30 godina iskaljivati na Crnogorcima.
d vujicic
III-Njegovoj mrziteljskoj agresivnosti stalno je bio potreban neprijatelj. Dobio je neprijatelja „po svojoj mjeri“ kad su ga po specijalnom zadatku poslali u Crnu Goru. Znali su oni da se jedino formulom „Crnogorcem na Crnogorce“ može doakati Crnoj Gori!Ristova mržnja bila je uslovljena i njegovim ličnim karakterom. Svakim gestom on je pokazivao makijavelistički samoljubivi karakter. Uz svetosavlje, samoljublje je bilo oblikovna snaga njegove otrovne mržnje.
djurov
Mi stariji se sjećamo izjave...naš vrhovni komandant je Patrijarh Pavle,nije se pobunio na ovu titulu...Ruku pod ruku sa Arkanom odlikovani Amfilihije je sjećam se ,slutio i podsticao bratoubilački rat za srpske teritorije. Tako je g Milatović odlikovao posthumno i Arkana,pra- voslavnog brata pok Amfilohija. Da živi duh razbojništva , podjela i ugnjetenih Srba ,dokaz je Ceca Arkanova,i ovih koji je dovode po CG. Ponovo žeđ...