Iz Podgorice preko 20 zemalja Evrope do Nordkapa: Kadić i Mašanović ostvarili san svih bajkera

To je osjećaj, kao da vrijeme stane i sve djeluje nestvarno. Ne znamo nikad šta nas čeka iza krivine, brežuljka, brda, šume, itd. Avanturistička glad za kilometrima novih puteva, za osvajanjem novih vrhova i prostranstava, upoznavanje drugih zemalja, kultura i naroda, daje dodatnu energiju i širi naše vidike.

Dva prijatelja, Dragan Kadić i Zoran Mašanović upustili su se u nestvarnu bajkersku avanturu sa visoko postavljenim ciljem: Ostvariti san svakog bajkera! I zaista su uspjeli u tome. Dosegli su najsjeverniju tačku Evrope, Nordkap u Norveškoj, prolazeći 20 država Evrope za 24 dana na točkovima svojih saveznika - motora.

Kadić i Mašanović su za Antenu M saželi svoja iskustva u galeriju zanimljivih fotografija i odgovore na naša pitanja.

ANTENA M: Za početak, kako je izgledala priprema za put koji je san svih bajkera: Obići 20 država Evrope za 25 dana i stići do najsjevernije tačke Evrope, Nordkapa u Norveškoj?

- Jedan dio priprema se odnosio na planiranje rute, a drugi na tehničku pripremu motora i opreme. Samo planiranje rute, od Podgorice do Nordakpa i nazad, je trajalo oko dva mjeseca. Svaki dan je pažljivo planiran. Preko interneta smo tražili zanimljiva mjesta, lokalne puteve, da ima više planinskih predjela, prevoja, razne atrakcije, vidikovce, prelijepe pejzaže, itd.

Samo za pripremu norveške rute, u kojoj smo proveli 9 dana, bilo je potrebno minimum mjesec. Puno toga ima da se nađe na Internetu, sve treba pažljivo uklopiti i pritom voditi računa o dužini dnevne kilometraže, da li ruta uključuje trajekt ili ne, tunele, a autoputeve gotovo nikada ne planiramo. Ukoliko manja mjesta imaju muzeje ili neke lokalne atrakcije, sve ukalkulišemo, ali između tih planiranih tačaka, puno toga ostane što nas iznenadi i putovanje učini jedinstvenim.

Drugi dio priprema se odnosi na spremanje motora za tako dalek i izazovan put. Pretraga, zamjena ulja, zamjena dotrajalih djelova, čišćenje, dotjerivanje, jednostavno motor se mora dovesti u perfektno stanje. Pa i pored tako detaljne pripreme, desio se neočekivan kvar u potpuno nenaseljenom mjestu u blizini Nordkapa na gotovo 180 km od prvog mjesta koje ima servis. Peh koji smo imali sa motorom, kada je Draganu pukao lanac i poluga za promjenu brzina, je riješen isključivo zahvaljujući Zoranovoj domišljatosti i spretnosti. Sa improvizovanim rješenjem bili smo primorani da vozimo jer se, iako u sistemski veoma sređenoj državi, rješenje moralo čekati nekoliko dana. Vremena za čekanje nijesmo imali  i tek na 3000-tom kilometru prema jugu smo našli servis u kom smo riješili problem. 

Poseban dio se odnosi i na pripremu dodatne opreme koja je neophodna za tako planiranu rutu i vrstu klime. Poznato je da je klima u sjevernom dijelu Norveške nepredvidiva, pa iako je bio kraj jula, kišna odijela, rukavice, čizme, zimske podjakne, gotovo svakodnevno smo nosili. Na samom Nordkapu tog dana je bio olujni vjetar. Jedva smo se održali na motorima. I jedva smo uspjeli da razvijemo zastavu i da se fotografišemo. 

ANTENA M: Kakav je osjećaj zaputiti se na dvotočkašu, noseći sve potrebno sa sobom i u mislima nositi činjenicu da ćete narednih 25 dana biti konstantno u pokretu?

- To je zbilja jedinstven osjećaj, neuporediv sa bilo kojim adrenalinskim iskustvom koje imamo. To je osjećaj, kao da vrijeme stane i sve djeluje nestvarno. Ne znamo nikad šta nas čeka iza krivine, brežuljka, brda, šume, itd. Avanturistička glad za kilometrima novih puteva, za osvajanjem novih vrhova i prostranstava, upoznavanje drugih zemalja, kultura i naroda, daje dodatnu energiju i širi naše vidike.

 ANTENA M: Recite nam nešto više o samoj ruti puta: odakle ste krenuli, kuda ste sve išli?

- Krenuli smo 15. jula  iz Podgorice. Uobičajeno, u “Minhen” pub došlo je puno naših prijatelja bajkera da nas isprate. Po planu išli smo preko Srbije, Madjarske, Slovačke, Češke, Poljske, Litvanije, Latvije, Estonije. Prelazak trajektom iz Talina u Helsinki, zatim 3 dana Finske. Devetog dana puta bili smo na Nordkapu. Nakon osvajanja Nordkapa, po planu je bilo da ostanemo u Norveškoj nekih 9 noći i nešto oko 4500 km. Nakon Norveške, prošli smo Švedsku, zatim Dansku, Holandiju, Njemačku, Belgiju i Luksemburg, Nakon zemalja Beneluksa, lokalni putevi su nas vodili uz granicu Njemačke i Franacuske naizmjenično, a zatim smo kroz Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i BiH stigli u sweethome Montenegro.

ANTENA M: Kako izgleda avantura vas bajkera? Kada vas stigne umor da li noćite u odmorištima ili ima uslova i za spavanje pod otvorenim nebom u šatorima?

- Bez obzira na vremenske uslove, bilo da je jako sunce ili kiša ide se dalje. Prilagođavamo se trenutnim uslovima puta i naravno usput planiramo. Ovog puta smo se više odlučili za šator jer je zaista bilo prelijepih pejzaža na pretek. Priroda je nestvarna, nekako surovo lijepa. I bilo bi šteta da smo propustili spavanje u šatoru na takvim mjestima. Kad god je bilo suvo vrijeme spavali smo u šatoru. 

I Skandinavci potpuno normalno funkcionišu u svim vremenskim uslovima i puno vremena provode u prirodi. Na ovaj način smo uštedjeli i budžet jer je Norveška izuzetno skupa zemlja. Vozili smo i zavisno od predjela stajali na svakom mjestu koje nam se svidjelo bilo da fotografišemo, snimamo, odmaramo, popijemo ili objedujemo. Preferiramo samo mala mjesta, sela i gradiće, a velike gradove i saobraćajnu gužvu u potpunosti izbjegavamo.

ANTENA M: Kakvi su vaši utisci? Sigurni smo da ste se sreli sa mnogim kulturama, upoznali i komunicirali sa različitim ljudima. Kako su vas dočekali? Kakve uspomene nosite iz zemalja u kojima ste bili?

- Utisci su izvanredni. Osjećaj potpune ispunjenosti. Toliko zemalja, gradova, različitih kultura… Imali smo svugdje topao doček, osmjeh, veliku radoznalost kada bi nas vidjeli sa MNE tablicama, motorima... Prilazili bi da nas pitaju odakle smo. Uživali smo u razgovoru sa njima. Među highlightsima sa putovanja bila je veoma interesantna situacija koja najbolje to opisuje. U gradiću Inari, na istoimenom jezeru, najvećem u Finskoj, rezervisali smo apartman da prenoćimo. Uzeli smo ključ, otvorili i pogledali sobu, ostavili telefone, torbice i kacige i pošli po ostatak stvari do motora. Međutim, vrata su se automatski zaključala i mi smo negdje oko 23:50 ostali ispred vrata apartmana bez stvari, bez telefona, a nikog živog okolo. U jednom trenutku ugledali smo dvoje ljudi na spratu iznad koji su gledali u nas i ponadasmo se da su to vlasnici. Međutim, i oni su bili gosti tog pansiona. Sišli su do nas da nam prave društvo i donijeli pivo. Dok smo s njima pričali, naišao je Brazilac, kuvar sezonac u Finskoj. Ljubazno se ponudio da nam pomogne i pozvao je broj koji sam srećom upamtio. Dobio je vlasnicu pansiona, koja je nakon 40 minuta stigla i otvorila nam sobu. Druženje je uz domaću crnogorsku rakiju i kobasice od irvasa nastavljeno do 02h.

ANTENA M: Vjerujemo da ova avantura nije tako jeftina. Putovati toliko hiljada kilometara, uz troškove smještaja i hrane, kao i potrošenog goriva nije naivno. Da li ste imali podršku od nekoga?

- Iskreno, za ovakve vrste putovanja poželjno je imati sponzora. Jedna je priča za sve prethodne, a sasvim posebna je za turu do Nordkappa. Osim što je zahtjevna fizički i mentalno, zahtijeva vrijeme i zahtjevna je finansijski. Da je Norveška izuzetno skupa zemlja, upozorili su nas i naši prijatelji Finci iz Inarija. Čak i za njihov standard Norveška je skupa. Naša braća bajkeri iz kluba “Poseidon” su skupili i uplatili sredstva da nam pokriju dio troškova za gorivo, posebno imajući u vidu da je svugdje u Evropi poskupjelo zbog situacije sa Ukrajinom. Takođe, nekoliko naših veoma dobrih drugova su željeli da učestvuju  u našoj avanturi makar finansijski. Ipak, većinu sredstava smo obezbijedili iz ličnog fonda. Neizmjernu zahvalnost dugujemo firmi GPS Montenegro koja nam je obezbijedila GPS uređaj za praćenje i našim porodicama donijela koliko toliko spokoj tokom 25 dana (dugog) putovanja.

ANTENA M: Možda je ovo pitanje trebalo doći na samom početku, ali, kako ste došli na ideju da napravite ovakvu priču i upustite se u ovu avanturu? Gdje ste našli motivaciju za to?

- Nakon što smo osvojili sve vrhove i prevoje italijanskih, švajcarskih, francuskih, austrijskih i slovenačkih Alpa, nakon osvojenih vrhova Karpata, Rodopa i mnogih drugh atrakcija širom Evrope, na red je došao Nordkap. San svih bajkera ne samo Evrope, nego i svijeta. Razmišljali smo o tome još prije 5, 6 godina i to je tada bilo u domenu maštanja. Prije 3 godine smo rutu isplanirali i trebalo je da krenemo, ali nas je spriječila pandemija. Ove godine, takođe je bilo neizvjesno zbog rata u Ukrajini i sve je visilo o koncu, jer naša ruta prolazi pored Kaljingrada. Na kraju je ispalo sve kako treba.

ANTENA M: Da li ste i ranije imali avanture koje biste poredili sa ovom?

- Ova avanutura zaista odskače od svih ostalih zbog zahtjevnosti, dužine puta, surove klime i svega gore već napisanog. Posebna je i jako je teško porediti. Prije Nordkappa imali smo prelijepu turneju po Italiji, zapadnom obalom, u Francuskoj i Švajcarskoj. Preko 20 alpskih vrhova. Nadamo se da ćemo imati i lijepu turu po Normandiji i Pirinejima iduće godine da dotaknemo i najzapadniju tačku Evrope u Portugalu i najjužniju u Španiji.

ANTENA M: Za kraj, kao iskusni bajkeri koji su preko 12 hiljada kilometara prešli bezbjedno na dvotočkašima, što biste poručili motoristima sa naših puteva? Veliki je broj nesreća zabilježen svakog ljeta, a čini se da je ovo ljeto zaista rekordno po crnoj hronici sa naših puteva. Koji biste im savjet udijelili da što bezbjednije učestvuju u saobraćaju i sačuvaju svoje živote?

- Zaista je nevjerovatna činjenica da za 12 000 km nijesmo čuli niti jednu sirenu, nijesmo vidjeli policajce, osim vježbu mladih policijskih pitomaca u Francuskoj. Izuzetna kultura u saobraćaju. Čak mnogo bolja nego bilo gdje u Zapadnoj Evropi. Vozači su veoma strpljivi i staloženi. Nekoliko puta smo se zaustavili pored puta da se fotografišemo i bude nam neprijatno jer se napravi kolona iza nas iako se mi nalazimo pored puta. Oni čekaju da mi završimo fotografisanje i niko nije ni povisio glas, a kamoli da se čula sirena. Takođe, jednom prilikom smo se našli u koloni skrajnutoj skroz udesno, dok je iz suprotnog pravca prolazio autobus i svi su čekali da mi shvatimo da oni čekaju nas da prvi krenemo. Na dobro i lijepo lako se naviknuti. Ugledajmo se i budimo svi kao Norvežani u saobraćaju! 

U nastavku uživajte u kadrovima koje su Kadić i Mašanović zabilježili na svom poduhvatu. Antena M im čestita na postignutom uspjehu i želi dalju sreću na planiranim putovanjima.