Priredio. V.J.
Na opijelu bugarskoga patrijarha Neofita, koje je održano u Sofiiji 16. marta 2024. godine, skupa s poglavarom autokefalne Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolitom kijevskim i cijele Ukrajine Epifanijem Dumenkom, učestvovali su delegati Crkve Srbije (SPC).
Iz Patrijaršije u Beogradu je naknadno objavljeno da su u zvaničnoj delegaciji bili: episkopi timočki Ilarion Golubović i niški Arsenije Glavčić.
U molitvoslovlju, dijelu obreda, Golubović i Glavčić učestvovali su zajedno s Epifanijem i njegovom desnom rukom arhiepiskopom Evstratijem Zorjom.
Crkva Srbije višestruko je ponovljala svečana obećanja Rusima, ali i sljedbenicima — napismeno provučena i kroz dokumente svojih organa uprave, Sinoda i Arhijerejskoga sabora — da neće priznati Pravoslavnu crkvu Ukrajine, koju nazivaju „raskolničkom jerarhijom”.
Za „paracrkvenu strukturu” u Ukrajini, još marta 2019, tvrdio je Sinod u Beogradu: „Svoju ‘crkvenu ipostas’ stekli su od jednog raščinjenog, ekskomuniciranog i anatemi podvrgnutog arhijereja; tu činjenicu je, svojevremeno, zvanično priznao i sâm Vaseljenski Patrijarh”.
„Raskolnici su ostali raskolnici. Jedanput raskolnik — uvijek raskolnik, osim u slučajevima iskrenoga obraćenja i dubinskoga pokajanja”, tvrdio je beogradski sinod.
Crkva Srbije, naravno, „ne priznaje” tomos o autokefaliji „raskolnicima” u Ukrajini.
Štoviše, Sinod u Beogradu saopštava da je „prinuđen da svojim visokopreosveštenim i preosveštenim jerarsima i časnim kliricima preporuči DA SE KLONE liturgijskog i kanonskog opštenja ne samo sa spomenutim g. Epifanijem Dumenkom i njegovim sljedbenicima nego I SA ARHIJEREJIMA I KLIRICIMA KOJI IM SASLUŽUJU I STUPAJU U OPŠTENJE SA NJIMA, shodno kanonskome načelu da će se onaj ko stupa u opštenje s nekim ko je van opštenja i sâm naći van opštenja”.
Onda je i Arhijerejski sabor Crkve Srbije u proljeće 2019. tvrdio:
„Najveći problem Pravoslavne crkve danas jeste crkveni raskol u Ukrajini i promašeni pokušaj Carigradske patrijaršije da taj problem riješi ‘preko koljena’, na svoju ruku, bez dijaloga sa kanonskom Crkvom u Ukrajini i sa Ruskom pravoslavnom crkvom kao cjelinom i bez svepravoslavnog savjetovanja. S tim u vezi, Sabor ostaje pri svom dosadašnjem stavu: naša Crkva ne priznaje novoustanovljenu paracrkvenu strukturu u Ukrajini, na čijem čelu su građani Denisenko [Filaret, umirovljeni patrijarh, prim] i Dumenko, a nalazi se u liturgijskome i kanonskome opštenju samo i isključivo sa kanonskom Ukrajinskom pravoslavnom crkvom [ogranak Moskovske patrijaršije], na čijem čelu se nalazi njegovo blaženstvo mitropolit Onufrij”…
Crkva Srbije je ove i brojne svoje druge službena ocjene o „raskolnicima” — 16. marta u Sofiji pogazila, svjedočeći vlastitu necrkvenost. I prije dvije godine, nakon što više od pet decenija nekanonski tvrdi da su Makedonci „raskolnici”, obnoć povlači takvu odluku.
Njihova preosveštenstva, episkopi Golubović i Glavčić, tokom opijela bugarskome patrijarhu u sofijskome hramu Sv. Aleksandra Nevskog ne samo da su molitvoslovili s mitropolitom Epifanijem i njegovom desnom rukom arhiepiskopom Evstratijem Zorjom, već i sasluživali u zaupokojenoj liturgiji kojom je načalstvovao vaseljenski patrijarh Vartlomej — koji je i dao tomos „raskolnicima” u Ukrajini, naravno i liturgijski i kanonski opšti i saslužuje s Ukrajincima.
Ovim povodom, svetosavski sajt „Борба за веру” piše da se „Beogradska patrijašija sve više uvlači u opštenje sa ukrajinskim raskolnicima” i da je „jasno da episkopi Arsenije i Ilarion ne samo da neće biti raščinjeni, već neće biti ni opomenuti”.
Sajt citira kanonske odredbe:
- 10. pravilo Sv. Apostola: Koji se zajedno sa odlučenim, ma bilo i u kući, bude molio, neka se odluči. - 11. pravilo Sv. Apostola: Klirik, koji se bude molio zajedno sa svrgnutim klirikom, neka se svrgne i on. - 45. pravilo Sv. Apostola: Episkop, ili prezviter, ili đakon, koji se sa jereticima samo i molio bude, neka se odluči; ako im pak dopušti, kao kliricima, da što rade, neka se svrgne.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR