- Kao predsjednik Opštinskog odbora DPS Kotor i kao dijete jednog od brojnih pomoraca ovog grada, s gorčinom sam čekao da se neko iz trenutnih činilaca lokalne ili državne vlasti oglasi povodom odluke o prodaji brodova „Kotor“ i „21. maj“, donesene 16. jula na Skupštini akcionara Crnogorske plovidbe. Nažalost, muk i tišina – fotelje i pozicije očigledno su važnije od sudbine Kotora", poručuje Neđeljko Moškov, predsjednik Opštinskog odbora DPS-a Kotor.
Samom tom odlukom, ministar pomorstva Filip Radulović, zajedno sa novim Odborom direktora – Ademom Husovićem, Petrom Jankovićem, Manushom Capriqom, Kristinom Kovačević i Dejanom Keljevićem – upisali su se na crnu listu odgovornih za težak, možda i najveći udarac našem gradu u posljednjih trideset godina, navodi on.
"Njima se pridružuje i izvršni direktor Crnogorske plovidbe Vladimir Tadić, čiju izjavu ne bih komentarisao, jer je znao đe dolazi, a sad vidimo i zašto mu nije trebao plan za unapređenje kompanije na konkursu za direktora. A finalni udarac tek slijedi – prodaja.
Podsjećam da je prošle godine premijer Spajić u predizbornoj kampanji obećavao obrnuto – kupovinu novih brodova, davanje trajekata na upravljanje Crnogorskoj plovidbi, jačanje kotorske flote. Danas, to je sve nestalo – ostale su samo prazne riječi. Građani su prevareni", tvrdi Moškov.
Ni odgovornost premijera, kako poručuje, nije ništa manja.
"Jer smo uporno i argumentovano pozivali na smjenu ministra Radulovića, još dok je bilo vremena da se katastrofa zaustavi. Reagovalo je i Udruženje pomorskih kapetana. Međutim, Vlada nije reagovala, niti je tada konsultovala ljude od struke, a tek u junu mjesecu se pojavljuju neke informacije o procjeni brodova, a od strategije i dalje ništa. Njihovi apeli ostali su bez odgovora – kao i sve što dolazi iz Kotora.
Nameće se pitanje: Kako se od odluke o prebacivanju miliona iz Barske plovidbe ka AD Crnogorska plovidba došlo do odluke o prodaji oba broda i gašenju firme? Kolika je bila provizija za prebacivanje novca? A kolika će biti za eventualno vraćanje, ako je transakcija uopšte i postojala? Ili se samo kupovalo vrijeme u pripremi plana za potpuno gašenje preduzeća?
Teško je povodom ovoga ne osjetiti sramotu. Sramotu pred našim precima – pomorcima, kapetanima, pomorskim radnicima – koji su životima i krvavim trudom gradili Kotor i ugled Kotora na svjetskoj pomorskoj mapi. Danas, jedan, u ovoj oblasti, neznaveni ministar, bez osjećaja prema struci, moru i ljudima koji ga poznaju bolje od bilo koje “analize”, gasi sve to olako, tiho i bez borbe.
Ono što gledamo nije restrukturiranje – to je odustajanje. Ne postoji volja da se nešto sačuva, da se popravi, da se bori za vrijednosti i ljude. Bira se lakši put – gašenje firme, ignorisanje tradicije, uništavanje života porodica koje su živjele od ovih brodova. Na sve ovo može se dodati i negativna kampanja, ali od strane nadležnih, kako bi obezvrijedili kompaniju.
Meni odgovor ne treba – jer znam da će, kao i do sada, odgovor biti pokušaj prebacivanja krivice na bivše uprave i vlasti, jer plan za spas i napredak nikad nije ni postojao. A upravo su oni – sadašnji – tvrdili da ne gledamo unazad i da su tu da donesu bolje danas. A danas ruše ono što su navodno došli da obnove. I za kraj – vrijeme odgovornosti dolazi, kao i kraj ovom ludilu. U ime svih onih koji su doprinosili kotorskom pomorstvu i vjerovali da Kotor vrijedi borbe, mi nećemo zaboraviti, niti stati", zaključio je Moškov.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR