Država – ko je to?

Piše: Ana Nives Radović

U naletu političke iskrenosti, potpredsjednica Skupštine Crne Gore Zdenka Popović uspjela je da kaže nešto što zvuči kao istina i odmah da je pretvori u besmisao. Tačno je, budžetski prihodi rastu kad inflacija raste. Tačno je, i Titanik je imao sve više vode u bazenu dok je tonuo.

PDV je jednostavan mehanizam pomoću kojeg država doslovno ubira procenat od cijene. Kada cijene rastu, iznos naplaćenog PDV-a raste, samo što država tim novcem može da kupi manje nego što je mogla ranije. Međutim, u politici je realnost sporedna fusnota.

Nije ovdje u pitanju ekonomska greška, a i crnogorska ekonomija je njima odavno prezasićena do te mjere da se ono novinarsko pravilo da nije vijest kad pas ujede čovjeka može preslikati na mogućnost da će javnost biti fascinirana ekonomskom viješću tek kad sazna da je neko napravio mudar potez, a izgledi za to ravni su onima da čovjek ujede psa.

Fascinantan je silogizam.

Premisa 1: Inflacija je loša za građane.

Premisa 2: Država (ukoliko nije riječ o Francuskoj Luja XIV) je skup tih građana.

Zaključak (potpredsjednice Skupštine): Inflacija je dobra za državu.

Premise i zaključak ne mogu da se nalaze u međusobno isključivim logičkim kategorijama. Inflacija nikada nije dobra za državu, ona je samo povoljna za birokratiju opsjednutu statistikom i za politiku koja ne razlikuje matematički rast od ekonomskog razvoja. Povećanje budžetskih prihoda zbog inflacije nije fiskalna održivost, nego računovodstveni plimski talas.

Ipak, najopasniji dio izjave je ideja da država i građani imaju razdvojene interese, odnosno predrasuda političkog aparata da je država „ona“, a građani „oni“.

Čudan je taj optimizam zbog kojeg se u inflaciji vidi fiskalni spas, jer ekonomisti u tome vide pokušaj da se realni pad zamijeni nominalnim rastom, dok građani vide vlast koja ih uvjerava da prosperitet raste s cijenama.

Ekonomisti nijesu optimisti, već oni koji tačno znaju kolika je vjerovatnoća da će optimista pogriješiti.

Ako je građanima loše i državi je loše. Sve ostalo je računovodstvena fikcija u službi političke samoutjehe.