Sve više prevarantskih kompanija nudi lažnu pomoć i put do „zaključanih sredstava“ da bi iznudile novac, neophodan oprez

Piše: Ana Nives Radović

Širenje tržišta kriptovaluta donijelo je ne samo brojne legitimne, korisne inovacije, već i talas predatorskih šema koje zloupotrebljavaju ulagače koji ovu oblast nedovoljno poznaju i vjeruju u dobre namjere onih koji se predstavljaju da će im pomoći. Među najpodmuklijim oblicima prevare nalaze se takozvane „recovery“ usluge, koje tvrde da mogu da otključaju nedostupne digitalne novčanike ili da vrate korisnicima ukradene tokene. Sistemi koji tako funkcionišu predstavljaju se kao specijalisti u ovoj oblasti, ali je stvarnost često potpuno drugačija, tako da za mnoge žrtve, kontakt sa ovakvim firmama ne znači povratak izgubljene imovine, već dodatni finansijski gubitak.

Mehanizam ovih prevara ipak nije teško prepoznati, iako se u trenucima kada se traži pomoć, a kod onih koji je nude vidi dobra namjera, pojedine odlike prevare zanemaruju. Sve najčešće počinje privlačnom porukom na društvenim mrežama, neželjenim mailom ili oglasom na forumu za ljubitelje kriptovaluta. Ponuda je uvijek umirujuća, a u njoj se saopštava da je ponuđač usluga pregledao slučaj, razumije problem i, što je najvažnije, garantuje rješenje.

Žrtvi, već zabrinutoj zbog blokiranih sredstava u nedostupnom novčaniku, objašnjava se da je potreban samo mali avans da bi proces počeo. Međutim, nakon prve uplate zahtjevi rastu. Uvode se dodatni troškovi, ponekad predstavljeni kao pravni izdaci, transakcione naknade ili osiguranje, pa ono što je počelo kao nada brzo se pretvara u niz uplata, svaka objašnjena kao „posljednji korak“ prije uspjeha, sve dok prevaranti u potpunosti ne nestanu. Izgubljena sredstva se ne vrate, a žrtva ostaje sa još većim gubitkom.

Postoje jasni znaci upozorenja na koje investitori treba da obrate pažnju. Najupadljiviji je traženje novca unaprijed. „Ugledni istraživači“ sajber bezbjednosti ne garantuju rezultate niti traže visoke iznose prije nego što počnu sa radom. Jezik kojim se ovakve usluge služe još je jedan signal: obećanja o univerzalnom pristupu svim novčanicima ili „zagarantovanom povraćaju“ nerealna su u sistemu koji je osmišljen da bude otporan na takve intervencije.

Podjednako je problematičan i nedostatak provjerljivog identiteta. Prevaranti često koriste izmišljena imena, ukradene fotografije i privremene kontakt adrese. Cilj im je da izvrše pritisak na žrtvu da reaguje brzo, uz tvrdnju da je to jedina šansa da dobije nazad izgubljena sredstva. Za razliku od legitimnih firmi, oni gotovo nikada ne nude transparentne dokaze o ranijem radu, zakonsku registraciju ili nezavisnu potvrdu svojih tvrdnji.

Za svakoga koga kontaktira ovakva „služba“, najbolji potez je da se odmah povuče. Plaćanje unaprijed gotovo uvijek vodi do dodatnih gubitaka, a dijeljenje podataka o novčaniku, fraza za oporavak ili privatnih ključeva praktično znači predavanje sadržaja cijelog računa. Umjesto toga, investitori treba sami da sprovedu osnovnu provjeru. Jednostavna internet pretraga često otkriva forume sa prijavama prevara ili upozorenja potrošačkih agencija. Institucije poput Američke federalne trgovinske komisije, nacionalnih evropskih potrošačkih agencija i centra FBI za prijavu sajber kriminala imaju kanale za prijavljivanje ovakvih slučajeva. Podnošenje prijave ne samo da stvara evidenciju, već može doprinijeti širim istragama. Podjednako je vrijedno dijeliti iskustva na javnim platformama, jer to pomaže drugima da izbjegnu iste zamke.

Najbolja zaštita ipak je prevencija. Ulagači bi trebalo da se oslanjaju na zvanične novčanike i berze, na provajdere koje je moguće provjeriti i pozvati na odgovornost. Fraze za oporavak i ključeve treba čuvati bezbjedno, van mreže i na više sigurnih lokacija. Iznad svega, ljudi moraju odoljeti iskušenju da povjeruju u laka rješenja. U većini slučajeva, kada je kriptovaluta izgubljena ili ukradena, njen povraćaj je izuzetno težak i često nemoguć. Oni koji ipak žele tehničku pomoć treba da se okrenu otvorenim softverskim alatima ili provjerenim stručnjacima za bezbjednost koje preporučuje šira zajednica, a nean netransparentnim entitetima sa neprovjerljivom prošlošću.

Lažne usluge za oporavak osmišljene su da iskoriste nadu. Predstavljaju se kao saveznici uznemirenih investitora, ali njihov poslovni model zavisi od produžavanja te uznemirenosti zarad profita. Najefikasniji odgovor je skepticizam, oprez i spremnost da se prihvati neprijatna istina o konačnosti određenih gubitaka u svijetu digitalne imovine. Ne učiniti ništa često je mnogo sigurnije nego rizikovati novi krug prevare.

U nastavku su nabrojane neke od kompanija koje se najčešće javljaju korisnicima najavljujući da će da im „pomognu“.

• T&H Consulting je identifikovan kao dio kartela obmanjujućih firmi za oporavak.
• Cyber Recovery Group se pojavljuje u izvještajima žrtava kao još jedan lažni tim za “istrage”.
• Claim International je pomenuta u izvještajima o prevarama zbog predstavljanja kao legitimna pravna firma za oporavak.
• Brute Brothers je takođe povezana sa mrežom prevara koja napada vlasnike kriptovaluta.
• Retrieve It je grupisana sa drugim lažnim firmama koje falsifikuju dokaze o napretku dok uzimaju novac.
• Payback LTD je još jedno ime povezano sa istim kartelom, naplaćujući ljudima nemoguće usluge oporavka.
• Crypto-Security.Online je privlačila žrtve tvrdnjama o povraćaju novčanika, tražeći novac unaprijed, ali nije ništa isporučila.
• SolvaGlobal je prijavljena na Novom Zelandu zbog prevare korisnika kriptovaluta sa lažnim obećanjima o povraćaju sredstava.
• Swift Responses je pomenuta u zvaničnim upozorenjima zbog predstavljanja kao firma za oporavak, dok je samo uzimala novac i nestajala.
• CryptoForensics se pojavila u državnim upozorenjima na prevare nakon što je kontaktirala žrtve niotkuda uz obećanja o povraćaju sredstava.
• Coin Dispute Network je optužena za pravljenje lažnih blockchain „izvještaja o istrazi“ i naplaćivanje velikih unaprijed bez stvarnih rezultata.
• MaxCore je označena zajedno sa drugim lažnim servisima za oporavak koji prave pritisak na žrtve da plate prije nego što bilo šta bude urađeno.
• ValutRescue označena je kao prevarantska usluga za oporavak kriptovaluta, čiji sajt pokazuje nekoliko znakova upozorenja, uključujući povezanost sa spam aktivnostima.
• ScamAssist.com.au je identifikovana u Australiji kao prevarantski servis koji je zahtijevao depozite za “istrage”.
• MyChargeBack je povezana od strane žrtava sa “izraelskim kripto kartelom za oporavak” koji je sistematski prevario klijente.
• Claim Justice navodno radi po istom modelu, iskorištavajući žrtve koje su već izgubile novac.
• CNC Intel je pomenuta u izvještajima o prevarama zbog ciljanog pristupa međunarodnim žrtvama pod izgovorom oporavka.
• Funds Recovery se redovno navodi kao firma koja uzima novac unaprijed, ali ne pruža uslugu.
• Europe Refund je optužena za manipulaciju žrtvama širom EU sa lažnim obećanjima o refundaciji.
• MyQuickRefund je povezana sa istim prevarantskim sistemom koji obećava usluge povraćaja novca.
• Reclaim Crypto je prijavljena zbog oglašavanja garantovanih rezultata do kojih nikada nije došlo.

--------------------

Edukativni serijal „Od kovanica do kodova“ je autorski projekat namijenjen razvoju finansijske i finansijsko-tehnološke pismenosti, a čini ga 100 članaka koje od 1. oktobra 2024. u okviru FinTech rubrike Antena M objavljuje dva puta sedmično. 
Kombinovanjem tema iz oblasti platne industrije, savremenog bankarstva i digitalizacije sa pričom o ulozi i istoriji novca serijal je osmišljen da omogući uvid u širu sliku značenja vrijednosti i razmjene koja se od nastanka do danas odvija na istim principima.