Nestvarna Crna Gora u oku Dimitrija Becheva, Jovane Marović i "Politika"

Za Antenu M piše: Biljana Jovićević

Zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a Gabrijel Eskobar (Gabriel Escobar) još jednom nam je, malo manje direktno nego prije neki dan, juče ipak suštinski poručio – svi kojima je stalo do ulaska EU u liniju iza premijera Milojka Spajića – cilj je IBAR (Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila) do juna.

Problem je, samo, izvodljivost tog, za Crnu Goru strateški važnog poduhvata, od kojeg, usudila bih se reći, zavisi i njena sudbina - u datim okolnostima koje, utisak je, zapadni zvaničnici ne razumiju baš najbolje u svim njegovim nijansama – i to ključnim za naše “biti ili ne biti”.

Eskobar se prethodno susreo sa premijerovim dojučerašanjim partijskim kolegom, predsjednikom države Jakovom Milatovićem, ali sa znatno manje entuzijazma - mada su zajednički konstatovali važnost snažne podrške SAD-a, reformskim procesima u Crnoj Gori. Pitanje je međutim da li se baš može jasno zaključiti da su “naši zapadni prijatelji” počeli da uočavaju razlike između onoga što im svi predstavnici crnogorske vlasti govore i onoga što rade na terenu, naročito po dubini?!  

Korisnici ugodne statistike

Naime, naši lideri sa sve opozicijom, zapadnim zvaničnicim uglas ponavalju isto – kunu se u evroatlanske integracije, i u prilog tome još dodaju milozvučni podatak iz istraživanja javnog mnjenja, da 80 odsto građana Crne Gore želi u EU.   

One druge podatke, poput prošle sedmice objavljenog NATO-o istraživanja, koje kaže da je za godinu dana 12% više građana koji žele Crnu Goru van NATO-a, nerado ako uopšte komentarišu. Ili istraživanje s kraja januara, koje ukazuje na rast broja građana koji vjeruju u ruske narative i to za oko 10 procenata, takođe za samo godinu!

Ovakvih i sličnih podataka koji u velikoj mjeri raspršuju onaj prvi i jedni podatak sa kojim operišu, ima prilično, ali se postavlja pitanje zašto ih ignorišu? Političari, naravno, uvijek vole da čuju ono što im prija ušima, a u momentu kada im svima pomalo, baš kao i nama, gori pod nogama, treba im, opet baš kao i nama (ili jednom dijelu nas) nada da ćemo se otrgnuti iz “bratskog ruskog zagrljaja” odnosno “malignog ruskog uticaja”, te postati dio zapadne civilizacije i još jedan svijetli primjer - i za njih i za nas - da Balkan to može.

Političari se često oslanjaju na analize koje im serviraju oni koji detaljnije prate procese na terenu, te bi trebalo da uočavaju i ono što se dešava ispod površine – van protokolarnog zaklinjanja u proces evroatlantskih integracija. Analitičari često oblikuju mišljenja stranih donosilaca političkih odluka, predstavljući im situaciju na terenu i ključne političke igrače u skladu sa svojim poimanjima - ili interesima.

Evropejci "Četvrtog rajha" 

A kako izgledaju analize jednog, ne malog, broja stručnjaka za Balkan, možda najbolje ilustruje nedavno objavljena, koju je za Njemačko vijeće za vanjske poslove (DGAP) uradilo čak sedam autora uz podršku osme, sa terena, iz lokalnog think-tanka Analitiko. Među sedam imena je poznati i dugogodišnji analitičar prilika na Zapadnom Balkanu, Dimitar Bechev.

Analizu sam prevela za Antenu M, 7. marta, upravo zato da bih mogla polemišem sa perecepcijom ovih analitičara, ili bolje reći dubinom njihovog razumijevanja procesa koji se dešavaju u Crnoj Gori.

Linkove na orginal i prijevod možete naći ovdje i ovdje, a u nastavku ću se osvrnuti na njihove stručne procjene političkih aktera u Crnoj Gori – i činjenično stanje "na terenu”:   

1. Ova grupa analitičara je PES okarakterisala kao centrističku stranku – iako je riječ o pokretu čiji su se lideri prvi put pojavili na političkoj sceni Crne Gore sa talasom litijaške pobjede i “osvježenja” koje nam je donijelo takozvanu apostolsku Vladu, ustoličenu u Ostroškom manastiru, pod budnim okom pokojnog poglavara SPC u Crnoj Gori, Amfilohija Radovića, koji je NATO-u “od milja” tepao “Četvrti rajh”! Kad se ta vlada raspala, njene mlade zvijezde - ministar ekonomije, sada predsjednik države, Jakov Milatović i ministar finansija- sada premijer Milojko Spajić, kapitalizovali su populistički plan Evropa sad, koji su im uradili u Srbiji, o povećanju plata na štetu zdravstvenog sistema i formirali istoimeni pokret.

Prvi je, u aprilu prošle godine uz snažnu podršku SPC-a i zvaničnog Beograda kapitalizovao i to što su birači, u ne malom broju glasali protiv Đukanovića, a drugi je uspio da izbjegne brojne zamke koje mu je partijski kolega pokušao namjestiti sa URA-om i Demokratama i nakon pobjede PES-a u junu, zahvaljujući obećanju o Evropa sad 2 - prosječnim platama od 1000 eura, na jesen konačno uspio dobiti mandat za sastav Vlade. Dakle u svakoj od evropskih zemalja PES bi okvalifikovali, u najboljem slučaju kao populiste, u fer procjeni desne populiste - samo pogledajte kako su prošle sedmice glasali njihovi poslanici na POSP – u, u vezi sa sankcijama protiv Rusije i učešću crnogorskih vojnika u NATO misijama. Premijer Spajić je juče, sa američkim izaslanikom za Balkan Eskobarom pričao o posvećnosti NATO članstvu, dok je činjenicu da je u Crnoj Gori 12 % porastao broj građana koji bi napustili Alijansu (i iznosi 44 procenta), pokušao da relativizuje pričom “okrenimo se budućnosti”, a sam Eskobar umjesto o padu entuzijazma za NATO u Crnoj Gori, pričao o onom pravom, novih članica – Švedske i Finske.   

2. Dalje, u pomenutoj analizi koja se bavila šansama Crne Gore da u junu dobije famozni IBAR ocijenili su da "PES-ova strategija depolarizacije - osvajanje centra i razbijanje identitetskih pitanja prema i pro-srpskom taboru i crnogorskom suverenističkom taboru - izgleda da se isplati, barem za sada" - što je takođe potpuno netačno iz najmanje dva razloga.

Prvi, nije tačno da nema polarizacije, ali autori "ekspreti" se nijesu potrudili dublje istražiti ili provjeriti činjenice. Dok PES, sve zajedno sa predsjednikom Skupštine, Andrijom Mandićem, ponavlja fraze za koje znaju da ih briselske birokrate i ostali zapadni zvaničnici žele čuti, a očigledno pale i kod jednog broja analitičara - o integracijama u EU (iako nijedan od njih, osim možda Spajića, zaista ne vjeruje u to, niti to želi) - njihovi ljudi na terenu rade na uništavanju supstance sekularne i građanski organizovane Crne Gore i pretvaraju je u crkveno-nacionalnu pravoslavnu srpsku džamahiriju, u kojoj se po školama kače ikone sv. Save, slavi ruska slava “maslenica”, od 30 đaka u odjeljenju 28 bira da uči ruski jezik kao drugi strani (nezvanična ali pouzdana informacija iz jedne škole u Podgorici), Javni servis dovodi vjerske lidere da smatraju i razmatraju svetovna pitanja, a od državne Skupštine do opština nipodaštavaju se državni simboli Crne Gore i zamjenjuju srpskim ili onim entiteta RS, poslanicima nepodobnog imena prebrojavaju se krvna zrnca, novinare napadaju i tuže, a lutke pisaca spaljuju jer ukazuju na klerikalizaciju i fašizaciju društva.

Ali, sedam analitičara plus jedan zaključilo je da polarizacije nema!?

I drugo, očigledno drže nebitnim da su oni koje su identifikovali kao suvereniste, jedina grupa u ovoj zemlji koja istinski vidi Crnu Goru na Zapadu i sa zapadnim vrijednostima. Način na koji su analitičari navedenu tvrdnju formulisali, ukazuje da smo za njih - jedna strana iste medalje – dva ekstrema (zvuči poznato zar ne- pitajte BIRN- stručnjake). Bitno je samo da ne remetimo ravnotežu koju je navodno, kako vele, PES uspostavio.

Kad pioni SPC postanu "centrističko-liberalni" 

3. Evo još jednog citata/ocjene: "Heterogena vladajuća koalicija koju vodi PES (20 poslanika) i uključuje centrističko-liberalne Demokrate (7), mala pro-srpska stranka...". Prvo, oni su druga najveća pro-srpska stranka (nakon koalicije ZBCG) – ponikli kao otcijepljeno krilo bivšeg ključnog igrača Miloševića u Crnoj Gori – SNP-a, bliski SPC-u (preko njih i Vučiću) – sve sa krinkom crvenih kravata. Sjetite se samo kako se ministar odbrane Dragan Krapović – nedavno pravdao Milanu Kneževiću čim ga je ovaj podsjetio da se “vrati u brazdu”. Za pad podrške NATO-u, ministar reče da će detaljno analizirati kako je do toga došlo - možda bi bilo dobro da počne od sebe i svoje stranke (teško je, liše predstavnika manjinskih albanskih stranka u vladi, naći političara u vlasti da je glasao za ulazak u NATO). Odbornik ministrove stranke u Glavnom gradu, koliko do juče je tražio imenovanje ulice po Pavlu Bulatoviću, ubijenom pod misterioznim okolnostima u Beogradu, koji je bio ministar unutrašnjih poslova Crne Gore u vrijeme zločina Deportacije bh. izbjeglica pod nož Radovanu Karadžiću, potom Miloševićev ministar vojni. Pravo obilježje “centrističkih liberala” zaista.  

Kad smo kod njih, da kažem da potpisnica ovih redova ne vjeruje ni za trenutak da će Aleksandar Vučić pokušati ometati dobijanje EU IBAR-a preko srpsko-ruskog igrača Andrije Mandića, jer bi to bilo previše očigledno za zapadne političare – jer predsjednik Srbije je sve samo ne glup. Logičnije mi je da će iskoristi dobrodošlu percepciju analitičara i briselskih birokrata o Demokratama kao “liberalnim centristima” i uraditi istu stvar, kao što je učinio za predsjedničke izbore - kada je Mandić bio trojanski konj za Milatovića (a sjetite se i slučaja “zelene” URA-e i Abazovića i Temeljnog ugovora). Jedino što Vučić, putem svojih igrača u Crnoj Gori nije uspio - bilo je da izbaci Spajića iz igre, preko Milatovića, Abazovića i Bečića, prije parlamentarnih izbora u junu prošle godine – kao i da ga spriječe da postane premijer nakon toga.

Nakon neupješnog pokušaja da postavljenjem svog kandidata na čelo policije zadrže kontrolu nad bezbjednosnim sektorom, Demokrate su prijetile razbijanjem vlade, prijavama i slično, da bi se, poslije nekoliko dana čekanja odluke, ali i susreta viskog funkcionera Demokrata i potpredsjednika Vlade, Moma Koprivice sa poglavarom SPC-a u Crnoj Gori, mitropolitom Joanikijem Mićovićem, predomislili i rekli - ostaju do dobijanja IBAR-a, pa će poslije vidjeti. Dok mnogi vjeruju da je njihova poslovična ljubav prema foteljama presudila, bliskija mi je opcija da su ohrabreni da ostanu da sa pozicija vlasti kontrolišu, zapravo, podrivaju Spajića, u narednih nekoliko mjeseci. Uostalom, odmah nakon sukoba Demokrata i PES povodom izbora vd direktora Uprave policije, veliki šef parlamentarne većine, četnički vojvoda Andrija Mandić poručio je da će iz toga nesporazuma izaći sa novim sporazumom jer je ostalo još dosta zadataka koje treba ispuniti. Dovoljno i ne mnogo mudrima. Mada, ne isključujem da će sedam analitičara plus jedan poruku lidera crnogorskih Srba prevesti kao poziv da se do kraja ispuni evropska agenda i nastavi put u "Četvrti rajh". 

Eureka(!) Mandić i Knežević više nijesu proruski 

4. I još jedan interesantan citat iz analize, koji su sasvim sigurno pročitali mnogi donosioci odluka koji se bave Zapadnim Balkanom: "Koalicionim sporazumom je predviđeno da će, ukoliko ova kohabitacija bude nesmetano funkcionisala, ZBCG ući u Vladu ‘u roku od godinu dana’ i predložiti četiri ministra. Ovu konstelaciju kritikovali su neki od zapadnih saveznika Crne Gore, jer su Mandić i stranke bloka ZBCG bili, donedavno, odlučno pro-ruski orjentisani, a protiv evroatlantskih integracija."

Ovdje bih samo rekla – DONEDAVNO - ZAISTA??? Može li iko - a posebno analitičar/i - vjerovati u transformaciju Mandića iz uloge četničkog vojvode – u evropejskog Dalaj Lamu, sve zajedno sa Miloradom Dodikom u privatnoj posjeti crnogorskom parlamentu, i to netom nakon što se ovaj posljednji vratio od starog - novog u nedjelju “demokratski” izabranog predsjednika majčice Rusije, Vladimira Putina???

Navedena percepcija je samo jedan od primjera koliko se temeljito pojedini balkanski analitičari udubljuju u materiju o kojoj pišu na Zapadnom Balkanu - u ovom slučaju o Crnoj Gori, ali se može primijeniti i šire. I najbolji primjer je upravo gospodin Bechev - koji je autor i nedavne Carnegie analize i koautor DGAP analize. Dimitri Bechev godinama piše analize o Crnoj Gori (između ostalog) i kao dugodišnji čitalac mogu reći da se uvijek, baš kao i kod gospodina Eskobara –  sve vrti oko omiljenih fraza o korupciji i kriminalu - iza kojih im, kako bi ovdje rekli "međedi prolaze". Koga briga za genocid (jer Mandićeva stranka nikad nije priznala genocid u Srebrenici, niti prestala da slavi Ratka Mladića kao heroja, a PES i Demokrate se s takvima u koaliciji vrlo ugodno osjećaju), dok ima korupcije, konstantata je u promišljanju Becheva. Koga briga za etnički čistu vlast u multinacionalnim i multivjerskim Pljevljima, koju, zamislite, tvore isti subjekti koji vladaju na državnom nivou!

I nakon što je vrijeme pokazalo da su se takve analize, liše opservacija o korupciji i kriminalu, koju su pak “osvježivači” (svi skupa) podigli na nivo više, bile loše procjene - niti on, niti bilo koji drugi stručnjak, nije osjetio potrebu da to prizna ili primi k znaju, i počne ozbiljnije i temeljitije pratiti što se zapravo događa ispod površine ponavljanja famozne fraze “svi smo za EU".

Šta je genocid naspram korupcije

Drugi ogledni primjer analitičarke sa “dobrim osjećajem za procjenu” je nekadašnja ministrica za evropske integracije u vladi Dritana Abazovića, Jovana Marović, prije i poslije kratkotajnog ministarskog i stranačkog izleta, analitičarka BiEPAG-a – još jedne organizacije koja je bavi EU integracijama ZB.  

Iako je doživljvaju da je iz korpusa suverenista, kako bi rekli autori gore citirane analize, Marović je toliko bila ubijeđena da se 30.08.2020 Crna Gora ne samo osvježila, već i preporodila sa sve srpskim i četničkim zastavama i pjesmama, da se sa svakim ko bi rekao drugačije, obračunavala po društvenim mrežama, uključujući i sa Bosancima i Hercegovcima, koji su takve promjene osjetili na sopstvenoj koži samo tri decenije ranije. Svaki pokušaj da se analitičarki Marović ukaže na činjenice, završavao se tako što je u tweetu, koji nikad neću zaboraviti, odgovarajući direktoru Memorijalnog centra Potočari, Emiru Suljagiću, koji je uzgred budi rečeno kao 17-godišnjak, preživio genocid u Srebrenici samo zato što je imao sreće da zna engleski jezik, pa ga je UN uzeo za prevodioca, u razmjeni argumenata jednom napisla:

“Ajmo sad svi da ponavljamo - u Srebrenici se dogodio genocid, DPS je pokrao Crnu Goru, u Srebrenici se dogodio genocid, DPS je pokrao Crnu Goru…..”

Da sad zanemarimo problem sa socijanom ili emotivnom inteligencijom (iako je to jako teško dok gledate kako izložbu o Srebrenici, u Podgorici, otvara ministar Fatmir Đeka čija je stranka dio parlamentarne većine sa Mandićevim negatorima genocida i slaviteljima Ratka Mladića), na šta ovaj tweet ukazuje i zbog čega mi se i urezao u sjećanju, mada bi i to bilo za očekivati od osobe njenog profila, Marović, nakon što su je činjenice dematovale, ne da nije “lessons learned” – nego se u sljedećoj manje više istoj rekonstruisanoj Vladi našla na poziciji ministrice za evropske integracije i kao glavni pregovarač Vlade, čijem je predsjedniku pak, prioritet umjesto EU integracija bio Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije, uz ono čuveno “neće niko manastire i crkve ponijeti u Čačak”. U toj je vladi ipak ostala još četiri mjeseca nakon što joj je izglasano nepovjerenje, i izašla tek kada je analiza Otvorenog Balkana koju je ona naručila, a koja je pokazala štetnost Rama - Vučić projekta po evropski put Crne Gore, ignorisana od strane šefa joj - Abazovića.

Nakon ostavke u vladi i partiji, pošto se očigledno pokazala kao "izvrsna" u političkim procjenama, vratila se u BiEPAG da piše stručne analize.   

Samo je djelimično problematično to što, uprkos ovakvim track-recordima, politički think-tankovi angažuju analitičare poput gospođe Marović ili gospodina Becheva da pišu analize o Crnoj Gori – mnogo je veći problem taj što se na osnovu tih analiza - kreiraju zapadne politike i političke percepcije prema i o nama.