Mitska bića

Za Antenu M piše: Đorđe Šćepović

Učiteljica: Perice, koje je napoznatije mitsko biće na svijetu?
Perica: Pa ugroženi Srbin iz Crne Gore, učiteljice!

Jedan od najvećih mitova zapravo i jeste na tragu ovog vica, koji nije samo vic, prilično je utemeljen u stvarnosti. U Crnoj Gori odvajkada je na snazi diskriminacija, ali diskriminacija Crnogoraca, onih Crnogoraca koji umjesto članske i svete partijske knjižice imaju tek ime i prezime, jmbg i ništa više. Decenijama se konstruiše bajka da su Srbi u Crnoj Gori marginalizovani, diskriminisani, a da je njihov položaj ravan onome koji su imali u NDH, kako reče prepodobni svesrpski otac Irinej. Da je to tako, ovih dana crnogorske ulice ne bi ličile na scenu za retro-naci igrokaz, a kuće crnogorskih muslimana ne bi osvitale s osvježenim fasadama s kojih isijavaju poruke iskonskog zla i pozivi na neke nove Srebrenice.

To je ista ona Srebrenica za koju uraška teoretičarka književnosti nije sasvim sigurna da je bila poprište genocida, jer ona nije pravnica, ona se bavi znakom i označenim (valjda bi prosti puk ovo trebalo da zadivi?!). Pretpostavljamo da teoretičarka književnosti još nije čula za presudu Haškog suda, bavljenje znakom i označenim ne ostavlja previše vremena da bi se ispratile tako trivijalne stvari. Nego, kod mitskih bića smo? Da je sve to tako DPS ne bi izgubio izbore, dominantno bi pobijedio. Ali, kucnuo je čas da svi oni DPS spavači, svi oni uhljebljeni i ušuškani u institucijama sistema konačno izađu iz ormara i možda i prvi put u svom dugom partijskom stažu zaokruže srcem, a srce kaže SPC! Tako je, SPC je stvarni pobjednik izbora i bilo bi sasvim prirodno da novi premijer bude recimo otac Gojko, jedini rektor jedne srednje škole.

Ministar kulture bi mogao biti Amfilohije Radović, ako uzmemo u obzir njegovo dugogodišnje uređivanje nekad uglednog časopisa za književnost Stvaranje, ili pjesničke manifestacije na kojima su naci-stihoklepci Miropolitu na uvo čitali svoje paraliterarne uratke, ili snimak na kom Mitropolit hirotoniše direktore ustanova kulture, jer, valja već raditi na novim otuđenjima kulturnih dobara. Ali, nezadovoljavajuća je to pozicija za čovjeka koji je do nogu potukao DPS, ipak.

Konačno su DPS uhljebi dočekali dan da iskopaju raku za Crnu Goru, onu Crnu Goru čija im zastava oduvijek bode oči, čija im himna para uši, a čiji jezik im čereči vilice. Konačno su svi oni oslobodili Crnu Goru uz nesebičnu pomoć kvazirazočaranihdrevnih liberala, istinskih suverenista, kojima je za svaki lični neuspjeh i frustraciju kriva Država, glavom i bradom, jer u svijesti lišenoj intelekta i razuma Država to je DPS! A ko je to govorio, a ko ćutao sve ovo vrijeme dok je Crna Gora bila izložena najprljavijoj mogućoj kampanji, što iznutra, što spolja, kampanji na kakvoj bi sam Gebels pozavidio. Ko se zarekao na ćutanje na sva nepočinstva koja su se sručila na Crnu Goru u samo nekoliko mjeseci, od početka tzv. litija i odbrana crnogorskih svetinja od Crnogoraca? Ćutali su oni čije su njuške zagnjurene u duboka korita, a koritu se u zube ne gleda, pa ćemo jedno zamijeniti drugim, reče koritar sebi u brnjicu. Ćutali su oni kojima je sistem dao sve, a govorili oni kojima je Crna Gora sve.

Ovih dana svjedočimo prvim javnim postizbornim manifestacijama kameleona, pa je tako izvjesna direktorica Sigurne ženske kuće pokušala da ismije, a usput i da nacrta metu jednoj novinarki i jednoj poslanici, a sve valjda u nadi da će se dodvoriti novim farmerima, a farmeri su ključni kada je dubina korita u pitanju. Javnosti radi, ta ista Direktorica je prije samo nekoliko dana bila predmet linča uvrijeđenih i povrijeđenih litijaša koje je kritikovala na svom fb profilu. Siguran sam da se danas grdno kaje zbog tog, ispostaviće se, nepromišljenog fb posta. Ili jedan visoki činovnik jednog Zavoda koji je poslije gomile bespovratnih kredita i godina benefita koje donosi partija nakon proglašenja rezultata euforično tvitnuo: Osvježilo! Jeste, zbilja je osvježilo, svježi izlivi mržnje, ali izvori prilično bajati i nepresušni. Ćutali su mnogi, govorili su rijetki, sve ovo vrijeme. Najglasniji su bili i sada su oni koji su zbog sinekura-patriota bili na margini, a često i na birou rada. Čovjek bez privilegija ne mora da ćuti, jer mu ono što nema niko ne može oduzeti.

Danas niko nema pravo da ćuti, sada kada je Crna Gora prepuštena na upravljanje fanovima ratnih zločinaca, vječitim sanjarima Velike Srbije i njihovim pseudograđanskim partnerima u čijim su redovima istaknuti članovi i lingvisti od jedne knjige, oni koji crnogorski jezik nazivaju nacionalističkim. Grdno ste se prevarili ako ste i na trenutak pomislili da će građani Crne Gore pristati na vaše vlažne snove o Crnoj Gori kao delu srpskog sveta, ne, gospodo, ipak je malo i do nas.