13 °

max 14 ° / min 1 °

Subota

28.11.

14° / 1°

Nedjelja

29.11.

16° / 7°

Ponedjeljak

30.11.

12° / 1°

Utorak

01.12.

11° / -1°

Srijeda

02.12.

10° / 2°

Četvrtak

03.12.

11° / 7°

Petak

04.12.

12° / 8°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
„Crnogorsko ogledalo“ iz San Franciska Nikole Petanovića o heroju borbe u egzilu za nezavisnu CG majoru i alajbarjaktru Marku Z. Popoviću (1931)

Istorija

Comments 1

Autor: Antena M

  • Viber

„Crnogorsko ogledalo“ iz San Franciska Nikole Petanovića o heroju borbe u egzilu za nezavisnu CG majoru i alajbarjaktru Marku Z. Popoviću (1931)

Piše: Mr Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar

 Tokom 1931. suverenistički crnogorski časopis pod nazivom „Crnogorsko ogledalo“, čije je urednik od osnivanja (1927) bio Nikola Petanović, konstantno je bilježio i objavljivao patriotski rad za Crnu Goru, između ostalih i rad komandira (majora) bivše crnogorske vojske i njenog zakonitog, nasljednog alajbarjaktara Marka Zekova Popovića, porijeklom sa Njeguša.

Tako, „Crnogorsko ogledalo“ objavljuje 1931. godine, između ostalog i tekst o Marku Zekovu Popoviću, slaveći njegovu nepokolebljivu, dosljednu i odvažnu borbu za pravo, čast i slobodu i nezavisnost Crne Gore. Taj tekst pod naslovom „Marko Zekov“ objavljen je na engleskom jeziku i njegov autor nije potpisan u časopisu „Crnogorsko ogledalo“.

U prijevodu na crnogorski jezik prenosimo taj članak o Marku Zekovom Popoviću, najbližem političkom saradniku princa Mila Petrovića-Njegoša i to iz Petanovićevog „Crnogorskog ogledala“.

Članak u cjelosti glasi:

 „MARKO ZEKOV

 Ovaj čovjek, vjerovali ili ne, jednog dana će postati legenda i budući pisci među južnim Slovenima će se takmičiti pripovijedajući o njegovom životu. On je posjetio, od pada crnogorske države, svaku važnu zemlju na svijetu, a u ovom poduhvatu pratio je crnogorskog Princa Mila. Za njega možemo reći da je ogledalo crnogorskih vrlina, u njemu je izražen crnogorski karakter i lojalnost naciji. Mogao je da ode u Beograd i bude ono što je bio na dvoru Kralja Nikole, komandant Karađorđeve garde. On je u Rimu, poslaniku Srbije rekao, koji ga je kasnije pozvao po nalogu njegove (beogradske) vlasti, nešto užasno uvredljivo, na osnovu čega je Srbija shvatila, kako je veliko i visoko dostojanstvo i ponos pravih Crnogoraca. Više je volio da „gladuje“ nego srpsku slavu. U ovom trenutku nije riječ o njegovoj biografiji da bismo opisivali sve njegove aktivnosti od ranije, kada je Crna Gora bila slobodna. Za vrijeme ustanka 1918. bio je jedan od lidera pobune za crnogorsku slobodu. Više volimo da pišemo o simboličnim odlikama ovog velikog heroja i sina Crnih planina.

„Ne Marko Zekov neće prihvatiti nikakvu čast ili finansijsku pomoć od Srbije, ni od drugih neprijatelja moje otadžbine. Možda mogu biti pronađen mrtav na ulici neki dan, ili od metka ili od gladi, ali kada otkriju moje grudi,... oni će otkriti ko sam ja- naći će amblem onoga koji drži stražu, Gospodara heroja, poetu i diplomatu, Kralja Nikoli I.“ Urednik „The Montenegrin mirror“ (Crnogorsko ogledalo), čuo je ovo od Marka Zekovog, kada nas je posjetio u San Francisku... i kakav je moralni podsticaj u ovim riječima; one su mnogo jače i više uticajnije kada su izrečene na crnogorskom.

Marko Zekov, možemo reći, je već legenda za sebe. Kada smo ga pogledali u lice vidijeli smo, u jednom trenutku, svu tragediju i slavu Crne Gore. Nijesmo mogli dugo da razgovaramo sa njim, morali smo da ga proučimo i izvučemo neku inspiraciju. Dajte pjesniku karakter  i dato mu je dovoljno: i Marko Zekov zna ovo...On bi nam uvijek govorio“Nikola, radi kako te Bog usmjerava, ja znam da hoćeš.“

On je sada u Londonu. Kako je bio zadovoljan kada je prije neki dan podignut spomenik Kralju Nikoli, u San Remu sa Alajbarjaktar (nosilac svetih načela) ispred biste. Ovaj rad je napravljen od strane sinjora Canoniea sa Kraljevske Akademije Italije. Cijela figura drži barjak u rukama, od koga drugo može biti nego od Marka Zekovog? On je naslijedio tu čast od njegovog herojskog oca, Zeka Mašanovog Popovića iz Njeguša. Njegov otac je takođe bio nosilac svetih crnogorskih načela. Onda ova zastava pokazuje da svaki sposobni sin Crnih planina mora biti spreman da umre za boga i zemlju, da osvoji pobjedu- i jedino sigurne i jake ruke kao ove Marka Zekovog mogu ga nositi naprijed.

Uzalud srpski trgovci traže da kupe Marka Zekovog jer nema te sume novca za koju se on može danas kupiti. On je već zaradio dio svoje vječne slave“.

(„The Montenegrin Mirror“, june 1931, San Francisko, „Marko Zekov“, p. 4.).

 

Komentari (1)

POŠALJI KOMENTAR

jovo J.

Svaka čast gospodine Adžiću. Ni Vas niko ne može kupit, ni Crnu Goru dok je takvijeh gorostasa. Hvala.