Koje su to starocrnogorske riječi koje svakonedvno koristite? Znate li njihovo pravo značenje?

Koliko je starocrnogorskih riječi koje vam, naročito baš mladima uopšte nijesu poznate?  Ima li onih koje i sami koriste iako nijeste sigurni u njihovo pravo značenje? Znate li da je "baš" turcizam i da se, uglavnom koristi da nešto naglasi, da pojača neko značenje, da pritvrdi da je nešto pravo, istinsko. Da li i aktuelni osnovci imaju u gradivu "Baščelik"? Znaju li za Baščaršiju ili su, čak, hodali njome? I kažu li, hvaleći nekoga bliskoga: baš si to dobro uradio ili samo ono sve prisutnije - kralju?

Jesu li već stigle generacije koje će nas bijelo pogledati ako im kažemo: “čuješ li što ti zborim”? Reklo bi se da nijesu.

Da se arhaizmi ne daju jeziku mreža iinterneta svjedoči i nedavno izašli muzički album repera sa Zabjela Stefana Jovanovića pod nazivom “Ako ti basta”.

Značenje riječi bastati, basta, nesvr. (tal. bastare, biti dovoljan) je biti sposoban za nešto, međutim ponekad se upotrijebi u drugačijem kontekstu te samim tim dobije značenje nekog upozorenja. Npr. “Ela, ela ako ti basta...” A ko pokaže da mu basta, bude označen kao bastadur. U crnogorskom jeziku nema mnogo većih komplimenata.

Crnogorska Prijestonica Cetinje poznata je i kao sredina u kojoj većina starosjedilaca u svom govoru njeguje arhaizme. I to ne samo stariji Cetinjani, već i mlađe generacije.

U jednom malom cetinjskom kafiću, meni sa hranom nosio je naziv “Pashada bez escajga”(pašada - pribor za jelo). Oni koji redovno posjećuju Cetinje, a posebno Cetinjani znaće o kom lokalu je riječ. "Ubošću te na kraju balade, nožem od pašade" - stara fora za popularizaciju Sirana i musketara proširila je upotrebnu vrijednost pašade sa kuhinje na biblioteku.

Na Cetinju, ali i diljem Crne Gore i danas možete nalećeti na konobara koji će vas, sa osmijehom, naravno, pitati: “Za koji ćeš taulin?”, misleći samo na sto, dok riječ taulin znači kuhinjski sto. Na kojem je redovan inventar: pirun, ožica, ćikara... viljuška, kašika, šolja za kafu...

Tako ćete, recimo, dok sjedite u Gradskoj kafani, čuti razgovore raznih generacija koje će prepričavajući neki događaj, garant, reći: “E kako se survao niz oni stranu, popadali smo od smijeha”. Riječ survati znači pasti. Koja, iako je arhaizam, nije nepoznata mlađim generacijama. Kao ni njen sinonim - stuturati.

Malo teže ćete čuti, ne zato što se rjeđe izgovara, nego zato što se tiše zbori - bareč. I stari i novi Crnogorci nijesu bili neskloni ogovaranju. A kad za nekoga rečete da je bareč, definitivno mu nijeste pohvalili fizički izgled. U jednom intervjuu veliki Dado Đurić kaže za sebe, šaleći se na račun svoje visine, da je - bareč.

Ipak, crnogorski jezik kakav imamo danas u mnogome je drugačiji od onog kojim su govorili naši preci. Kako kažu lingvisti, jezik je živ, uvijek se mijenja. Vremenom, mnogi izrazi i fraze starocrnogorskog jezika u svakodnevnom govoru neće biti dio jezične upotrebe.

Neki turcizmi poprimili su naše gramatičke oblike, pa ih više ne gledamo kao tuđe riječi. Isto važi i za grcizme, romanizme, a posredstvom turcizama i za arabizme, persijanizme.. Različiti uticaji drugih kultura ostavili su određene tragove na crnogorski jezik, neke izraze, pak, ni vrijeme nije uspjelo da izbriše.

A mi vremena imamo, ovaj projekat će da traje dovoljno dugo da se pokažemo kao kapci (dorasli) za ovako zahtjevnu a lijepu temu.

Ovaj projekat realizuje se u saradnji sa Hotels group Montenegro stars, Hotel Gradska Cetinje, restoranom Grahovac i Virage d.o.o.