Vrijeme je velikog pospremanja svijeta, velikog čišćenja, sređivanja emocija, ali i velikog pospremanja naših misli. Previše smo stvari nakupili, nakupovali, previše »šminke« nabacili i na svoja lica, na svoja tijela, na svoje odnose i na svoju dušu. Zatrpani smo, između ostalog, i lošim knjigama, jednako kao i naša planeta plastikom.
Globalna kataklizma koju je bar na trenutak jedan virus uspio da uspori, a vidjećemo da li će uspjeti i da je zaustavi, stvorila je ogromnu disharmoniju između materijalnog i duhovnog.
Jesmo li se, možda, u ovim danima globalnog karantina, zapitali koliko smo i šta smo to čitali već decenijama unazad. Čast izuzecima, ne mogu a da ne pomislim koliko je skribomana među ljudima, ko se sve usudio da napiše i izda knjigu egocentrično vjerujući da to umije. Koliko je samo estradnih zvijezda pomislilo da nam je njihov život važan i da nam može služiti kao putokaz.
Ne zamjerite, ali ovaj vaš poziv da popričamo o knjigama kojima se vraćam navodi me i na to razmišljanje. Nijesu li hrana koju jedemo i odnosi koje njegujemo u životu, kao i ono čime se bavimo jednako važni kao i ono što čitamo, čije i kakve misli upijamo.
Iako je moj posao neodvojiv od dramske literature, ovog puta biram romane kojima se zaista često vraćam. Iako bi se moglo još meni važnih pobrojati, biram peticu koja mi nekako leži u ovom trenutku vremena i svijeta.
***
'Besnilo', Borislav Pekić
‘Besnilo' je roman koji se ne zaboravlja. Jedinstven je zahvaljujući toj Pekićevoj fantastičnoj apokaliptičnoj viziji svijeta koja neodoljivo podsjeća na trenutak koji sada živimo, a koja se bavi prirodom naše civilizacije.
Na čuvenom londonskom aerodromu Hitrou, mutacija virusa bjesnila nastala u jednoj naučnoj laboratoriji, Pekićeva je vizija kraja svijeta koja odgovara onome što smo od svijeta napravili.
Iako su događaji u romanu fiktivni, njihova mogućnost nastanka je realna, kako Pekić kaže na početku romana.... »Virus je najsavršenije stvorenje u kosmosu. Njegova biološka organizacija nije ništa drugo nego mašina za proizvodnju života u njegovom najčistijem smislu. Virus je vrhunac prirodne stvaralačke evolucije.«
Zaraženi ljudi vode rat ne samo sa psećim virusom nego sa bjesnilom u sebi i bjesnilom svoje okoline, razotkrivajući tako zastrašujuću istinu o ljudskoj prirodi, o ludilu koje s rođenjem nosimo i koje se aktivira u zavisnosti od stepena spoljašnjih okolnosti i njihovih kombinacija sa našim unutarnjim svijetom.
'Majstor i Margarita', Mihail Bulgakov
Jedinstven roman u ruskoj i svjetskoj književnosti, i filozofski dubok i duhovit i u isto vrijeme. Umotavši sve u fantastiku, Bulgakov nam je ukazao na svevremeno strogo kontrolisano trajanje čovjeka u vremenu i poretku u kome je ideologija oduvijek pobjeđivala, zahvaljujući strahu vlasti od stvaralačkih misli pojedinaca.
Ljudski, biblijski i kosmički - tri su svijeta u ovom romanu.
Radnja romana se zbiva u Moskvi za vrijeme Staljinove diktature, biblijski dio sadrži priču o Ješui, Judi i Pontiju Pilatu, a kosmički svijet se odnosi na demonske sile kojima rukovodi Volandi, đavo koji je humanizovan i radi u dogovoru sa Bogom.
Ovaj roman pokazuje da ne postoji vrijeme svjetlosti i vrijeme tame nego svaki čovjek bira u kakvom će vremenu živjeti. »Jedini razlog što neću odustati od stvari koje me čine tužnim, je taj što me istovremeno čine srećnim«
'Žene koje trče s vukovima', Klarisa Pinkola Estes
Odmah da naglasim, ova knjiga nije glorifikacija ženskog principa, nije vodič za samopomoć, u njoj nema feminizma, ona je više uputstvo za ženski život koji je nevjerovatno važan.
Klarisa je jungovska psihoanalitičarka, ali i čuvarka starih priča koja jednako dobro tumači snove kao i bajke i predanja, otkrivajući u njima poruke i znanja koja su nam preci ostavili kao nauk za život, ljubav, samoostvarenje, kreativnost. Ona je i tragač za istinama koje su skrivene u našoj podsvijesti, ali i u slojevima bajki i priča koje vjekovima žive među ljudima i prenose važne istine kojima današnje vrijeme prijeti zaboravom.
Iako ova knjiga donosi bogatstvo mitova iz različitih kultura, folklora i predanja, sa ciljem da pomogne ženama da ponovo uspostave kontakt sa snažnim, zdravim, vizionarskim atributima sopstvene instinktivne prirode, ona nam takođe naglašava da je naša psiha neodvojiva od kulture, zemlje i naroda. Zato je važno da se okrenemo svojim pričama i u njima otkrivamo slojeve koje su nas stvorili i sve prepletaje duša naših pretkinja koje su se složile u našoj podsvijesti.
Knjiga koja svakoj ženi može pomoći da izbjegne one greške koje u samorazvoju svi pravimo, upravo zato što ne slušamo svoju prirodnu intuiciju.
'2666', Roberto Bolanjo
Svi znamo »Sto godina samoće« Gabrijela Garsije Markesa. E Bolanjo je, možda još veći i zanimljiviji latinoamerički prozni autor. Ali ljudi često odustanu zbog obimnosti njegovog dvotomnog romana »2666« koji zapravo čine pet nezavisnih romana.
Kako kaže Jergović »Čovjek u životu koliko god se svojom načitanošću hvalio, ne pročita mnogo romana dužih od hiljadu stranica. Ali i takvi se romani mogu podijeliti u dvije vrste. Jedne pročitamo, pa se dobro i namučimo zato što su dobri. A druge čitamo jer u tom čitanju uživamo.....« e upravo takav je moj osjećaj za »2666« . Kad vas roman od pet romana u jednom odvuče, kasno je za opiranje – postajete dio tog piščevog univerzuma.
Sada imamo vremena za ovako obiman roman, pa ga zaista od srca preporučujem.
'Tvrđava', Meša Selimović
Ova knjiga zapravo je trebalo da bude na prvom mjestu jer, zaista, sve ono što Ahmet Šabo misli i rijetko izgovara u ovom romanu, nevjerovatno se poklapa sa mojim najintimnijim shvatanjima svijeta i života. Ali, kako je ovo moja Biblija, knjiga kojoj se najrađe vraćam, odlučujem da Selimovićevom porukom završim naš mali razgovor o knjigama kroz citat iz »Tvrđave« koji za pokretača ima čovjekovu svijest, a za posljedicu ljubav.
»Sasvim je drugačija želja za moći koja se sastoji u pomaganju ljudima, koja pobjeđuje ljubavlju, koja podstiče na sporazumijevanje. To je velika moć, kojoj bi se mogli naučiti svi ljudi i koja bi zlo učinila nemogućim. S takvom moći čovjek nije zrno pijeska, nije nevažan. Ne može da govori o tome postoji li neko vrhovno biće, možda i postoji, ali je sigurno da naše ljudske stvari niko neće urediti ako ih ne uredimo mi sami. Čekati spas i tražiti utjehu u nekoj nadnaravnoj sili, što ljudi uzaludno čine hiljadama godina, znači u stvari, priznati beznađe, i ne učiniti ništa da bude bolje među ljudima«
***
Naša poznata glumica završila je Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, a magistrirala produkciju i cross-medijalne komunikacije u Torinu. Ivanu Mrvaljević znamo po brojnim pozorišnim i televizijskim naslovima, ali i uspješnom vođenju Gradskog pozorišta, angažmanu za poboljšanje kulturne scene, te produkcijskim poduhvatima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR