Ruski portal: Slijede neprijatna iznenađenja za SPC, prvo – moraće da se registruje u CG!

Piše: Tatjana Derkač

Nema sumnje da su akcije „ne damo svetinje“ koje je u Crnoj Gori organizovala Srpska patrijaršija značajno uticale na izborni gubitak vladajuće stranke i pobjedu konkurenata. Sada je logično da Srpska patrijaršija od pobjednikâ očekuje „uplatu” – ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je za nju nezgodan. Ali da li će ostvariti očekivanja?

Lideri pobjedničkih koalicija su dali nekoliko izjava i komentara, prema kojima je moguće ocrtati određene konture novih relacija crnogorske države i Srpske patrijaršije.

Dakle, lider bloka Za budućnost Crne Gore Zdravko Krivokapić priznao je da se „formalno bavi politikom nakon usvajanja Zakona“. Neposredno nakon izbora stigao je u crkvu u Podgorici kod mitropolita crnogorsko-primorskoga Amfilohija. Prema Krivokapiću, ovo pitanje ne izaziva kontroverzu među svim partnerima u novoj koaliciji, a Zakon će biti promijenjen „aktivnim dijalogom i uz učešće svih vjerskih zajednica“.

Međutim, koalicioni sporazum (koji je već izazvao nesporazume u redovima koalicije) ne sadrži klauzulu koja se odnosi na Crkvu. Prvo pitanje u kojem Srpska patrijaršija definitivno neće dobiti zadovoljenje jeste Kosovo: koalicija neće opozvati priznanje suverenosti ove države. Lider političke snage Crno na bijelo Dritan Abazović (etnički Albanac) rekao je da se u slučaju pokušaja revizije klauzulâ koalicionoga sporazuma ne može računati na njegov blok.

Naravno, tabloidi bliski srpskoj vladi odmah su kritikovali koalicioni sporazum trojke zbog kosovskoga uzmicanja: „Amfilohijev premijer Krivokapić napuštio je Kosovo!“; „Ni riječi o svetinjama!“; „Šta stoji iza odluke Zdravka Krivokapića da zaboravi na najveću svetinju (Kosovo)“, etc.

Zapravo, prema „informisanim izvorima u Podgorici“, Amfilohije je odbijanje da se opozove priznanje Kosova sasvim namjerno zamijenio za rano formiranje nove vlade: to najbolje govori o iskrenosti njegovih pogleda. Naime, SPC i dalje zvanično izjavljuje u tradicionalnom smislu: da je „Kosovo Srbija“, a Srpska patrijaršija, biva, neće dozvoliti nikakve kompromise po ovom pitanju. A pošto SPC ne može da utiče na ovo pitanje, slučaj Kosova „pažljivo će posmatrati“.

Što se tiče revizije „diskriminatorskog“ Zakona o slobodi vjeroispovijesti, SPC protiv njega ima dva glavna zahtijeva – imovinu i registraciju. I tu se može očekivati ne baš prijatno iznenađenje.

Krivokapić, koji je studirao u Njemačkoj i fan je njemačkoga Ordnunga (čvrstog poretka, discipline, pravila – prim. prev), smatra da je došlo vrijeme da se jasno definiše odnos države i Srpske patrijaršije: „Meni je najbolji model njemački zakon koji je takav da je vrlo jasno i precizno definisao odnos države i crkve, u sekularnoj državi. Crkva i država moraju da sarađuju, jer čovjek je i tijelo i duša“.

Očigledno je da govorimo o statusu crkve kao javnopravne korporacije (Körperschaft des öffentlichen Rechts), koja ima pravo da uz pomoć države naplaćuje porez od vjernikâ da bi organizovala svoje aktivnosti. Pored toga, takve crkve imaju priliku da dobijaju subvencije, poreze i finansijske beneficije od države.

Međutim, ovo prije svega znači registraciju vjerske organizacije kao pravnoga lica. Kao što znate, Srpska patrijaršija kategorično odbija da prođe proceduru registracije u Crnoj Gori, insistirajući da se u Crnoj Gori nalazi „istorijski“, odnosno i prije stvaranja države! Ovo je već odvelo Crnogorsko-primorsku mitropoliju do skandala povezanih sa optužbama za finansijske prevare i utaje poreza.

Ako Krivokapić otvoreno demonstrira podršku Srpskoj patrijaršiji, tada partneri u novoj crnogorskoj koaliciji nijesu spremni da slijede njegov primjer. Komentar Dritana Abazovića na pitanje koje će zakone prije svega razmatrati novi parlament i da li će ovaj paket sadržavati Zakon o slobodi vjeroispovijesti prilično je indikativan: „Za vrijeme kampanje smo govorili da ćemo, ukoliko budemo dio nove vlasti, najprije skupštini predložiti Zakon o porijeklu imovine i Zakon o lustraciji. Sada, kada smo izvojevali istorijski pobjedu, to ćemo i učiniti. Naši budući partneri su saglasni u ovoj našoj ocjeni i spremni da podrže našu namjeru. Zakon o porijeklu imovine mora biti donijet kako bi Crna Gora krenula u borbu protiv kriminala i korupcije. Takođe, Zakon o lustraciji predstavlja drugi sistemski zakon bez koga ne mogu biti započete suštinske reforme. Dakle, ovo su prvi koraci koje ćemo preduzeti po formiranju vlasti“.

Generalno, kako piše list „Danas“, Abazovićev stav o crkvenome pitanju je sljedeći: „Smatra da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti neophodan, ali treba da bude moderan i evropski“. Prosrpske opozicione stranke ranije su ga (Abazovića) optuživale da „radi protiv njih i Srpske pravoslavne crkve “. Evo još jedne izjave Abazovića na tu temu: „Zakon o slobodi vjeroispovijesti trebalo bi da bude jednak za sve vjerske zajednice i treba ih dovesti na isti nivo, a pravila bi trebalo da budu ista za sve“.

Očigledno, SPC ne bi trebala računati na posebne preferencije nove vlade – moraće da bude poput svih ostalih. I tu Abazović nije pionir: ranije je državni sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore Aleksandar Saša Zeković bio ogorčen na feudalni stav SPC, koji uključuje i „pravo” da anatemiše vladu: „Nijedna vjerska zajednica ne može i ne smije da stoji iznad države“.

A u vezi sa nedavnom registracijom 8 vjerskih zajednica prema važećem („diskriminatorskom“) Zakonu, Zeković je nagovijestio da se SPC ne sviđa jer joj ne dodjeljuje nikakve posebne privilegije; u sprotnom, to bi značilo direktnu diskriminaciju drugih i poništavanje svih istorijskih činjenica.

Kao što vidite, Srpska patrijaršija ne bi trebalo da se oslanja na „blitzkrieg” u rješavanju svojih glavnih pitanja u Crnoj Gori. Ostaci nade za trijumf SPC mogu da se istope u procesu usvajanja zakonâ o porijeklu imovine i lustraciji. Čak i ako Srpskoj patrijaršiji ostane pravo da pośeduje stare crkve, moraće da na jednakoj osnovi sa svima dokaže zakonitost porijekla svojih brojnih gizdavih resursa iz novijega vremena.

Ali ako SPC i ne dobije svoje, onda je sudbina nepriznate autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve još maglovitija. Zar ona ne očekuje osvetu od SPC? Isti taj Krivokapić, komentarišući crkveno pitanje za njemački „Die Welt”, pokazao se kao protivnik podrške crnogorskoj autokefaliji. Kaže da je Srpska crkva stara 800 godina, a u pravoslavlju „nijesu uobičajena“ preimenovanje crkava u vezi sa nastankom novih država.

Dakle, situacija u Crnoj Gori nije tako crno-bijela kao što su to zamislili srpski „drajveri”. Teško je predviđeti kako će nova vlada Crne Gore da djeluje, ali do sada izgleda da su Srpsku patrijaršiju političari jednostavno koristili za postizanje svojih ciljeva.

Svojevremeno se mitropolit Amfilohije veoma protivio paroli „Crkva izvan politike“. Ali da biste ušli u igru, potreban vam je težak izgovor, koji je lako pronaći ako Crkva „otkrije” povredu svojih interesa ili prava i proglasi neku vrstu „anticrkvenosti“ određenih zakona ili odluka vlasti. I onda se „prljava politička borba“ lako pretvara u „ne damo svetinja“, što Crkvi daje „carte blanche” da djeluje otvoreno sekularno i vrlo agresivno.

Ali u ovome slučaju izgleda da se Srpska patrijaršija nadigrala.

(NAPOMENE: Originalna egida članka u prijevodu: „MISLI: Tatjana Derkač. TRIJUMF OTKAZAN. Crnogorski političari vješto koristili ‘fantomske bolove’ Srpske patrijaršije za pobjedu na izborima”. Preveo: V. Jovanović)