Ubija i virus pravoslavnoga fundamentalizma

Piše: Dr Kirilo Govorun, arhimandrit

Pandemija koja sada pustoši nije samo COVID-19, već i crkveni fundamentalizam, vrsta populizma za crkvene zajednice. Zasniva se na post-istini i teorijama zavjere. Iako se čini pijetističkim, prilično je sekularan i sekularizirajući.

Na fundamentalizam bih primijenio frazu „jeftino milosrđe”, koju je jednom skovao Ditrih Bonhoefer (†1945, evangelistički pastor, čuveni antinacistički propovijednik i žrtva nacista – prim.p). Fundamentalizam je jeftina duhovnost i jeftina zamjena za istinsko eklisiološko postojanje.

Okolnosti panepidemije pokazuju da fundamentalizam, ne samo da korumpira um i zamućuje vjeru, već može ubiti i tijelo. Vrijeme je da se tretira kao virus – koji može biti opasniji od SARS-CoV-2.

Fundamentalizam je poput suve slame za požar koji koronavirus širi u crkvama. Kao rezultat, žarišta fundamentalizma pretvorila su se u žarišta smrtonosne bolesti. To se može primijetiti ne samo u Istočno-pravoslavnoj crkvi, već i u drugim religijama i konfesijama.

Međutim, pravoslavne crkve imaju neke specifične oblike korona-fundamentalizma, koje ću istražiti u daljem tekstu. Alarm se oglasio kada su mnogi ili većina iz konzervativnih monaških zajednica u Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji testirani pozitivno na koronavirus; mnogi su hospitalizovani, a neki su umrli.

Kijevsko-pečerska lavra i manastir Svetoga Jone u Kijevu, Sveto-Trojicka Sergijeva lavra kod Moskve, Divejevo (najveći ženski manastir Rusije – prim.p) kod Nižnjeva Novgoroda, Sveta Jelisaveta u Bjelorusiji… i druga svetilišta su žarišta epidemije, a neka, poput Počajevske lavre u zapadnoj Ukrajini, naćerali su čitave gradove u karantin.

Izbijanje bolesti u ovim manastirima ne znači da su tamošnji svi monasi i monahinje fundamentalisti. Mnogi od njih su dobri hrišćani koji brinu o drugima i čiju duhovnost ne možemo nazvati jeftinom. Ipak, zaraženi su od svoje manje mudre braće i sestara.
Tragično je da je dosta učenika bogoslovija pri ovim manastirima bilo prisiljeno da u njima ostanu uprkos epidemiji kako bi pomagali u pjevanju i jerarhijskim službama – a sada su i oni bolesni. Ovi mladići su postali žrtve nezdravih ideja fundamentalista i nepažnje rukovodilaca bogoslovija.

Nije tajna da fundamentalizam, manjinski pokret u vaseljenskome pravoslavlju, postepeno dobija zagovornike u većini pomjesnih crkava posljednjih godina. Na primjer, prisustvo fundamentalizma je razlog ili izgovor da se neke crkve ne pojave na Svepravoslavnome saboru na Kritu 2016. godine.

Neke crkve – na primjer, Vaseljenska patrijaršija – pokušavaju se oduprijeti fundamentalistima. Neke im postepeno popuštaju. A neke, poput Ruske pravoslavne crkve, usuđuju se da fundamentaliste koriste u svoje svrhe.

Crkveno vođstvo u Moskvi daleko je od fundamentalističkoga. Ali je rano shvatilo obećavajući potencijal upotrebe fundamentalizma za mobilizaciju i pojedinaca i mase za svoje ciljeve.

Na primjer, poslije smrti mitropolita kijevskoga Volodimira (do 2014. predstojatelja ogranka Ruske crkve u Ukrajini – prim.p), novi mitropolit Onufrij Berezovski jasno je pokazao znake fundamentalizma. Moskva je iskoristila iskrene fundamentalističke simpatije kako bi ga jače povezala sa Moskvom i napravila od njega udarnu pesnicu za borbu protiv inicijativa drugih crkava.

Onufrij je jedan od najupečatljivijih jerarha Ruske crkve koji su se protivili svepravoslavnome okupljanju na Kritu. Rukovodstvo Moskovske patrijaršije u saradnji sa Kremljom koristilo je fundamentalizam za mobilizaciju masovne podrške ruskim vojnim kampanjama protiv Ukrajine. Neki ideolozi ruske agresije i mnogi ruski borci u Ukrajini tipični su vjerski fundamentalisti.

Nakon što je Vaseljenska patrijaršija Pravoslavnoj crkvi Ukrajine odobrila autokefaliju, fundamentalizam je postao posljednja linija otpora. Kad drugi argumenti protiv autokefalije, i bogoslovski i kanonski, nijesu uspjeli, samo je vještački kultivisani fundamentalizam mogao spriječiti ljude da pređu iz Moskovske patrijaršije u nezavisnu pravoslavnu jurisdikciju u Ukrajini.

Fundamentalizam je bio najprije vrsta virusa koji je Moskva držala u epruveti i puštala ga napolje kad joj je koristio za napad na druge ili za odbranu svojih pozicija. Ali sa pandemijom COVID-19, virus fundamentalizma je pobjegao iz epruvete i sada se obija o glavu onima koji su ga uzgajali.

Danas pravoslavni fundamentalisti u Rusiji optužuju patrijarha i one episkope koji saopštavaju razumna upozorenja ljudima na opreznost – da su izdajnici pravoslavlja!

Mnogi fundamentalisti vjeruju u teorije zavjere. U početku su tvrdili da su američka vlada ili pretpostavljena „globalna vlada“, ili oboje, u saradnji sa Vaseljenskom patrijaršijom, agresivno promovisali ukrajinsku autokefaliju bez ikakvoga drugoga cilja osim podrivanja ruske pravoslavne civilizacije.

Sada vjeruju da su isti igrači pokrenuli virusni napad protiv Rusije da bi tamošnje crkve bile zatvorene.

Oni su se smijali Vaseljenskoj patrijaršiji zbog njezinih ranih mjera – zatvaranja svih hramova – radi zaštite vjernika od koronavirusa koji se tek počeo širiti. Pročitao sam fejsbuk-poruku jednoga od episkopa iz Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije, koji se iz toga razloga sprdao sa Carigradom. Ubrzo je sâm hospitalizovan sa dijagnozom COVID-19.

Siguran sam da slična situacija postoji u mnogim drugim pravoslavnim crkvama kojima pristižu računi za koketiranje sa fundamentalizmom u prošlosti.

Sada se taj flert mora zaustavi. Viđeli smo da fundamentalizam ubija, bukvalno. Vrijeme je da se ujedine napori da se obuzda ne samo koronavirus, već i virus fundamentalizma.

(Autor je pravoslavni univerzitetski profesor i istraživač patristike, istorije Crkve, eklisiologije i sociologije religije)