Dan poslije

Za Antenu M piše: dr Dragiša Burzan

Ovo je naslov holivudske antiratne fantazije o vremenu nakon hipotetičkog svjetskog nuklearnog rata. Izraz je posebno eksploatisan u martu kada je korona uzela zamah.

Nakon korone ništa neće biti isto! Globalna geopolitička mapa biće drastično izmjenjena! Mjere izolacije i zabrana kretanja su uvod u fašizam – jednom kada izgubiš slobodu, nikada je nećeš povratiti! Sloboda je ispred zdravlja!

Ovo su samo neki od stavova i dilema kojima su nas ovih sedmica progonili po internetu, štampi  i TV. Nije ni čudo s obzirom na tragediju i kolaps „normalnog života“ koje je aktuelna pandemija izazvala. Pod pritiskom se lako otrgnu velike riječi.

Naravno, virus još uvjek nije isčezao i nastaviće da uzrokuje dalju tragediju. Ali, pored ekonomske krize, on neće drastično promijeniti svijet kakvog poznajemo. Vjerovatnoća da se to dogodi je manja od one, praktično jednake nuli, da Apofis prođe kroz gravitacionu ključaonicu 2029. i tako se postavi na putanju udara u plavu planetu 2036.

SLOBODE I MJERE

Mjere za suzbijanje pandemije COVID19 preduzete od većine vlada, među kojima i onih u državama tradicionalne demokratije, izazvale su očekivane polemike i proteste. Ograničavanje slobode kretanja i okupljanja, kao i uskraćivanje ekonomskih sloboda, odnosno prava na rad, pa bilo to samo privremeno, nije baš zabrana prelaska ulice na crveno.

Ontološki, sloboda je srž čovjekovog bića i čovječnosti. Ona nije zatvoriv filozofski problem. Na psihološkom nivou je imperativna motivacija, toliko snažna da predstavlja egzistencijalni uslov. Osjetljivi je temelj demokratije. Stoga se kritike gornjih mjera moraju doživljavati otvorenog uma i ne otpuštati ih olako.

Ipak, moderne demokratije utemeljene su u pozitivnim slobodama – onim koje su ograničene normama koje proističu iz prava i sloboda drugih. Tako se pitanje legitimnosti mjera u svjetlu zaštite sloboda svodi na njihovu kompatibilnost sa ovim normama.

Svakako da vlade nijesu naširoko diskutovale filozofski aspekt mjera u svrhu zaštite zdravlja stanovništva, već je način i vrijeme njihove primjene bilo dominantno opredijeljen ekonomskim razlogom. Doduše, u Skandinaviji, Americi, Britaniji... ograničenja sloboda politički se ne primaju pozitivnim, pa je bilo opreza i u tom pogledu.

Vlade su zasigurno pošle od svoje odgovornosti za eventualno nepreduzimanje mjera. U odsustvu istih, a posebno ograničenja kretanja i okupljanja, milioni bi pali kao nevoljne žrtve u „odbrani demokratije“ od virusa. Koga bi se izvelo na sud za taj „ratni“ zločin? Virus ili neodgovorne vlasti? Kao i u slučaju španjolke, vjerovatno nikoga, ali to ne otklanja moralni imperativ.

Dakle, nervoza je razumljiva, ali su protesti zbog mjera nepopularni – ankete to neumitno dokazuju. Stoga vlasti u državama koje se dobro nose sa koronom imaju uzlaznu podršku.

Da li će mjere zaista uticati na slobode i demokratiju? Zasigurno one same po sebi ne pomažu ni jedno ni drugo. Ali, kako Platon kaže, slobodan čovjek se ne može učiniti robom. Tako ni čvrste demokratije, kao i one u društvima koja su odmakla u njenom osvajanju, nijesu u stvarnoj opasnosti od mjera primijenjenih u skladu sa zakonima. Dobra garancija za to je užurbanost vlada da ukinu mjere čim prije je to moguće. Sigurno da one sa uživanjem ne gledaju rušenje sopstvenih ekonomija. Jasno je da su igrale iznudnicu u koju ih je dovela opasnost po zdravlje stanovništva. Poneke će zbog toga biti i matirane u okolnostima recesije, već zavisno od dužine javnog pamćenja.

GEOPOLITIČKI BALANS

On je u kontinuiranoj promjeni. Skokovito se mijenjao sa velikim ratovima, revolucijama, naglom promjenom temeljnih ekonomskih i društvenih odnosa, ali ga pandemije nikada nijesu drastično pomjerile.

Ocjene da je kuga srušila Mongolsko carstvo i feudalizam nijesu istorijski verifikovane. Uticala jeste, ali nije bila osnovni faktor korjenitih društvenih promjena. U Evropi, u kojoj je trećina stanovništva bila uništena, jeste poboljšala položaj kmetstva, jer nije bilo dovoljno radne snage u poljoprivredi, a i zemljišta bez vlasnika je bilo na raspolaganju, ali nije srušila feudalizam. To su učinile francuska i industrijska revolucija. Isto tako, španjolka nije zaustavila Prvi svjetski rat, već je balans vojnih snaga narušen ulaskom SAD vojske u Evropu.

Svijet je mnogo bolje mjesto nego što je to bio prije jednog vijeka. Pored aktuelne velike tragedije gubitka života, te neodlučnosti nekih vlada da pravovremeno uvedu adekvatne mjere, pokazalo se da se ova opasna pandemija može staviti pod kontrolu. Da je korona ignorisana, milioni bi bili žrtve, ali čak ni tada ona ne bi promijenila odnos globalnih snaga.

Danas teoretičari geopolitike često govore o multipolarnom svijetu. On to i jeste ali samo kroz refleksije na regionalnom nivou. U svome bliskom susjedstvu Kina i Rusija jesu dostojni takmaci SAD i EU, ali im ne mogu parirati na udaljenim destinacijama. A sposobnost vojne intervenicije u bilo kojoj poziciji na globusu je osnovni pokazatelj globalne vojne moći.

Ekonomski je Kina snažna. Posebno dobro za njeno stanovništvo što njen BDP mjeren na bazi kupovne moći najveći - nadmašuje SAD ekvivalent za gotovo petinu. Ipak, mjereno tvrdom svjetskom valutom, a gospodar svjetske ekonomije je gospodin US$, ona značajno zaostaje iza SAD i EU. Ni uvećana saradnja sa Rusijom ovo neće promijeniti.

Svako veliko zatezanje odnosa sa zapadnim zemljama ne odgovara Kini. Ona još uvjek ide putem kojeg je trasirao genijalni Deng Ksiaoping – rasti u saradnji sa Zapadom. Još uvjek mačka, koju je on bacio Maou u lice na svom suđenju, dobro lovi miševe, bez obzira na boju. Stoga njoj još uvjek odgovara nerealni imidž zemlje koja ne izaziva ekonomsku dominaciju Zapada.

Naučno-istraživačka baza zapadnih zemalja je daleko najveća na svijetu i garantuje njihovu ekonomsku dominaciju na duži rok. Ne manje važno, engleski jezik i zapadni kulturni obrazac globalno dominiraju. Holivud nije samo zabava. Ovo je za Kinu i Rusiju zapravo nedostižno, barem ne u ovom vijeku.

Tako, korona virus jeste izazvao bolnu recesiju koja se bliži onoj iz dvadesetih prošlog vijeka, ali neće značajno promijeniti geopolitičke odnose.

Čuli smo i to da će korona gurnuti svijet u nacionalne torove. To zaista nema veze sa stvarnošću. Svijet danas ne može funkcionisati bez otvorenih granica. Nivo političke, ekonomske i svake druge međuzavisnosti država, uz globalne izazove, čine gornju tezu nerealnom. 

Odakle dolaze te najave o promjeni globalnog balansa i „nacionalizacije“ svijeta. Naravno, kao i uvjek kada postoji i najmanji povod, testiraju se razne opcije, pa i među dobro informisanim i dobronamjernim. Lokalno, njihov izvor su dominantno oni koji preferiraju zaostajanje pod protektoratom Rusije i Kine u odnosu na zapadni put, a imaju i ciljeve u skladu sa velikonacionalnim projektima.

FAŠIZAM

Dogodio se Italiji, kolijevci veličanstvene renesanse u Evropi crkvenog mraka. Nacizam se dogodio u Njemačkoj, zemlji uzvišene kulture i znanja. Stoga je ponovljiv bilo gdje – notorna je činjenica- i progresivna društva moraju biti trajno alarmirana ovom prijetnjom.

Paradoksalno je samo kada ultranacionalisti, posebno lokalni,  strahuju od mogućnosti pojave fašizma. A ko bi drugi želio da ga instalira do njih samih? 

Ekonomske posljedice korone će unijeti nove tenzije u osiromašena društva. Naročito će biti pogođene otvorene ekonomije kao što je crnogorska. U Crnoj Gori recesija odgovara ekstremnim politikama i izazov pred vlastima neće biti mali, bez obzira na činjenicu da su one stekle vrijedne poene u znalačkom upravljanju zdravstvenom krizom.

Posljednjeg su svijesni i u Mitropoliji koja je, u skladu sa stavom Sinoda SPC, stoga pokušala da kompromituje mjere. Možda tamo i ima sveštenika koji vjeruju da ih Bog čuva od virusa, ali vjerovatnoća za takvo što je izuzetno mala. Biće ipak da su lični i korporativni interesi ispred zdravlja vjerujućih.

Opozicija je takođe spoznala da je projekat nasilnog preuzimanja vlasti ugrožen populanošću mjera, a time i Vlade, te činjenicom da je prostor za populistički manevar znatno sužen. Saznanje da je čekanje politička kapitulacija, mada pogrešno, navodi ih da počnu sa „narodnim ustankom protiv mjera“. Pozivaju i na obnavlanje litija. Što je mogućnost da zaostali virus zarazi ponekog litijaša spram prilike da se stvara bunt?

Povici da su mjere „uvod u fašizam“ su bez ikakvog osnova. Nastojanje Vlade da društvo što brže uvede u normalno stanje je najbolji demanti ovih neslanih tvrdnji. Državne institucije nikada nijesu bile zatvorene i one normalno rade svoj posao. Ponovo se Skupštinom ore psovke i uvrede. A brzo će se i kafana otvoriti. Biće i evropskog i regionalnog dogovora oko prelaska granice.

Vladajuća koalicija u kontinuitetu afirmiše tekovine antifašizma. Podsjećanje na slavnu antifašističku prošlost, koje je intenzivirano ovih mjeseci paralelno velikosrpskom naporu da se ruši država i rehabilituje četništvo, nailazi na široko odobravanje.  To je dobitni broj i crnogorski četnički projekat ima šanse samo na vandalisanim fasadama.