Ministarka duhovnog zdravlja - hronika jedne karijere

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović

Gospođa Borovinić-Bojović, ministarka zdravlja, uspješno je i ciljano gradila karijeru u pređašnjem sistemu koji sad malo-malo omalovažava. U prvom talasu epidemije na više televizija pojavljivala se kao pulmolog i načelnica Odjeljenja za pulmologiju u KBC-u da govori o koronavirusu i načinima liječenja.

U kontekstu pohvala koje smo kao društvo izrekli ljekarima i medicinskom osoblju nakon prvog talasa epidemije njena se biografija čitala na Dnevniku TV Crne Gore u najgledanijem terminu u 19 i 30. Diskriminisana neka gospođa očigledno.

Nakon što je sebe profilisala u javnosti kao „savjesnog i stručnog ljekara“ brzo se poslije izbora transformisala u udarnu pesnicu kvaziintelektualaca i kvazieksperata klerikalne orijentacije. Ponosna ljekarka hvalila se u jednoj radijskoj emisiji kako je liječila svog mitropolita, kako su svakoga dana pričali o vjeri i kako je on blagoslovio njen rad, što je za nju najveća sreća.

Vozila sam i slučajno čula ovona radiju (pominjala je i neko simbolično penjanje na Lovćen, koliko se sjećam) pomislivši za trenutak da nešto možda i nijesam dobro shvatila, no brzo će svima biti jasno da je to bio uvod u njenu politički „blagoslovenu“ karijeru.

Kako je slučaj najveći komedijant, u javnosti se tih dana pojavila i zanimljiva činjenica o tome da je svojedobno kao gimnazijalka Jelena Borovinić nadahnuto i poneseno pisala o napadu na Dubrovnik pa je njena mladalačka apoteoza agresorima i publikovana u jednom zborniku o toj tematici.

Ubrzo nakon primljenog blagoslova, o njenoj savjesnosti i profesionalnosti crnogorska javnost, a nažalost i šira javnost u regionu – da sablazan bude veća, stekla je pravu sliku - kada je prekršila Hipokratovu zakletvu i sva stroga pravila i procedure u prostoru Odjeljenja za pulmologiju i KBC-u, dopustivši crkveni obred pri iznošenju tijela njenog pacijenta, ne mareći za to što ugrožava zdravlje i živote svojih kolega, zaposlenih i pacijenata.

Svoju misiju drskosti i nepoštovanja propisanih mjera i tuđih života nastavila je i demonstrirala tokom sahrane svog mitropolita.

Imala je tamo i počasno mjesto i stolicu u drugom redu namijenjenom za najviše zvanice. Nosila je tom prilikom masku čas ispod nosa, čas na bradi; vidjelo se da se muči s tim čistim viškom u svom stajlingu ucvijeljene ljekarke. Pitali su se svi, budući da je došla pravo sa odjeljenja gdje se liječe najteži covid bolesnici, koliko je ljudi i sama mogla ovom prilikom da zarazi.

Ona se u svom stručnom maniru branila da je „imunizovana“. Pošto tada nije bilo vakcine, ostaje nam tek da slutimo da se imunizovala tako što je prebolovala covid infekciju. A kada je bolovala i kako; koga je pritom zarazila? Biće da je i ona kao premijer to junački, onako „na nogama“.

Postavši ministarka dr Borovinić-Bojović je sebi pribavila maske s najvišim stepenom zaštite (koje za divno čudo sad pravilno nosi), i odmah počela da se bavi ključnim stvarima: čuvanjem duhovnog zdravlja pripadnika svoje crkve (da se mogu i dalje pričešćivati jednom kašikom i ići u crkve kad drugi ne mogu da izlaze iz kuća), postavljanjem na rukovodeća mjesta svojih „blagoslovenih“ ljudi i stalnim omalovažavanjem prethodnog sistema. Vakcine je pred Novu godinu najavila u stilu pompeznosti i velikih napora njene ličnosti, ali nije znala da kaže ni sa kim pregovara, ni koje vakcine će nabaviti. I do danas je ostalo tako. Valjda je ne treba više ni pitati da se ne naljuti i počne pričati o parfemima.

Gospođa Borovinić-Bojović je uspjela, osim što je „blagoslovena“ ili upravo zbog toga, da učini čudo koje nije nijedan ministar prije nje – razdvojila je duhovno i fizičko zdravlje, s tim što ona brine o duhovnim potrebama i zdravlju određenog postotka ljudi u društvu. Ostali su, čini se, izvan njenog interesovanja.

O zabrinutosti ministarke za fizičko zdravlje i živote građana i njihovo obolijevanje od covid infekcije, koja ne prestaje nego samo raste, najbolje govori njeno posljednje obraćanje na pres konferenciji (na kojoj se pretjerano i neumjesto dva puta zahvaljivala predstavnicima prisutnih i odsutnih medija).

Prosječno inteligentnom čovjeku sa zdravom logikom ne može promaći da ministarkina  priča o nepopunjenim kapacitetima, dakle praznim krevetima za covid pacijente, zapravo pokazuje razloge njene projekcije da može da popušta mjere i otvara granice kad niko u Evropi to ne radi.

Šalje li ona time poruku da će se tolerisati da broj zaraženih raste, pravdajući to ekonomskim razlozima; može li ministarka duhovnog zdravlja biti spokojna jer će zdravstveni sistem ostati održiv? Nadajmo se da za nju zdravlje i životi ljudi nijesu samo brojke i da se u daljem radu neće ravnati po tome koliko još ima praznih kreveta! Pri tome ministarka izvrće činjenice i hvali navodno postignute rezultate mjera u vrijeme praznika (usta moja, hvalite me), a svi znamo da su brojke porasle i da ona, dakle, ne govori istinu. Brojevi su brojevi i zato neumitno pokazuju što je istina.

Tužno je suočiti se sa činjenicom da jedna ljekarka, koja po prirodi svoga poziva treba da bude i humanista, kojoj je povjereno zdravlje svih građana Crne Gore, na ovakav način pristupa rješavanju gorućeg problema suzbijanja i sprečavanje širenja epidemije koja nas sve jednako ugrožava.