Ruski posrednici i uticaj na Zapadnom Balkanu

Za Antenu M piše: Stevan Perović 

Ruski uticaj na Zapadnom Balkanu uvijek je bio visok. Istorijski gledano Rusija je uvijek koristila svoj uticaj na Zapadnom Balkanu kako bi zadovoljila svoje interese, ne mareći za narod koji živi na Balkanskom poluostrvu.

Glavni posrednik Ruske Federacija na Balkanu je Srbija koja podržava destruktivno djelovanje Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini. Dodik svojim aktivnostima usporava napredak Bosne i Hercegovine i blokira rad institucija te države. Želja Rusije je da stvori političke nestabilnosti u regionu kako bi Zapadni Balkan bio ekonomski nestabilan i gdje bi se javila ekonomsko-energetska zavisnost od Rusije.

Srbija u svemu ovome igra ključnu ulogu i služi Ruskim interesima. Pored Dodika potvrdu imamo i na Kosovu gdje se sabotiraju mirovni sporazumni koji su organizovani uz posredništvo Zapadnih zemalja. Srbija sa Kosovom vodi dijalog kako bi zadovoljila Zapadne zemlje, ali je taj dijalog bez cilja i nema definisana načela i pritom sama EU nije jednoglasna o ovom pitanju.

Srbija kontinuirano vrši uticaj i u Crnoj Gori preko svojih pozicija koje se ogledaju u Demokratskom frontu, Demokratskoj CG, Socijalističkoj narodnoj partiji, URI  i naravno preko Srpske Pravoslavne crkve. Koliko su Srbija i Rusija uspješne u svojim ciljevima govori nam situacija u Crnoj Gori gdje su sve tri grane političkog sistema neaktivne: Vlada je u  tehničkom mandatu, Skupština je  pod blokadom dok je sudska vlast okrnjena i ne radi u punom kapacitetu.

Da je Srbija posrednik Ruske Federacije na Zapadnom Balkanu govore mnoge činjenice. Srbija je energetski zavisna od Rusije, većinski paket akcija Naftne Industrije Srbije u vlasništvu je ruskog Gazproma. Srbija održava Srpsko-ruski huminatarni centar u Nišu. Zapadne zemlje izrazile su zabrinutost zbog mogućih špijunskih aktivnosti. Postavlja se pitanje da li je Srbija dala diplomatski imunitet osoblju koje radi u tom humanitranom centru? Oružane snage Srbije zavisne su od ruske vojne tehnologije i u proteklom vremenu je vojska Srbije trošila novac poreskih obveznika na sisteme ofanzivnog naoružanja a pritom Beograd tvrdi da vodi mirnodopsku politiku.

Pitanje koje se postavlja je: koga će Srbija napasti kada je okružena NATO zemljama? Kosovo i Bosna dio su mirovnog sporazuma. Na Kosovu postoji NATO baza, dok su u Bosni i Hercegovina prisutne mirovne snage. Postoji mogućnost da Rusija otvori mirovnu misiju Ministartstva odbrane, što bi bilo veoma zabrinjavajuće. Rusija preko Srbije ima otvorena vrata za ulazak u Evropu, jer Srbija nije zabranila letove za Ruske kompanije već je povećala broj letova za Moskvu. Svi ovi argumenti treba da zabrinu.

Potrebno je da zapadne zemlje prestanu da budu slijepe na aktivnosti Ruskog posrednika na Zapadnom Balkanu i da zajedničkim snagama pruže podršku svojim saveznicima. Sjedinjene Američke Države kao da su već to uvidjele i otvaraju vojnu bazu za brzo djelovanje koja će biti u Albaniji. Njemačka je prekinula tradicionalno vođenje spoljne i odbrambene politike i već je povećala svoja izdvajanja za odbranu. Finska i Švedska aktivirale su opciju članstva u NATO.

Na djelu je, zapravo, sukob civilizacija i potrebna je ujedinjena Evropa kako bi se sačuvao mir i demokratija. Sa jakom Evropom i SAD-om Crna Gora ima moćne saveznike koji bi mogli imati ključnu ulogu u očuvanju mira  i ulasku u EU.