(pre)Lak izbor između Srednjeg vijeka i budućnosti u EU. Ili ipak...

Za Antenu M piše: Vladan Šturanović

Izbori - riječ najomiljenija i najomraženija u crnogorskom društvu (u svim konfesijama i nacijama).

Najomraženija, zato što je svima "dosta" političkih kampanja, prekretnica, preokreta... Najomiljenija, jer opet imamo ubjedljivo najveću izlaznost na izborima u Evropi, u kojoj je prosjek nekih 50%, a kod nas to ide i preko 80%.

Zašto je tako kod nas?

Zato što je politika i definitivno zbilja svakog pojedinca, politika je i cijena hljeba, i odlazak u školu, slobodan dan i radno mjesto...  Crna Gora to itekako "njeguje". Politika je omiljena tema i u kući i kafani, na ulici i na poslu. Đe postoji gomila rješenja za gomilu problema.

Samo ima jedan nerješiv problem, malena je grupa ljudi koji, ali zaista, žele da rade.

Daleko je crnogorska politika od izvorne definicije toga posla, politika je ovdje borba za moć, za uhljebljenje, za medijski prostor kako bi se lična nekultura postavila kao standard.

Ove neđelje, 23. oktobra opet izbori!

Naravno i nažalost, kao i do sada, ne bira se nužno onaj ko će raditi za bolji život građana, za nove projekte i investicije. Biramo ponovo između Srednjeg vijeka i budućnosti u Evropskoj uniji.

A kako se moglo desiti da u protekle dvije godine pobjeđuje Srednji vijek? Prije nekoliko dana čuosam od prijateljice najtačniji i najjednostavniji odgovor na to pitanje. Kaže ona: ako poslije kontrolnog u školi imate učenika koji je dobio ocjenu 4+ (nadomak maksimalne petice) i 5 učenika koji su dobili ocjenu 1, oni udruženi mogu doći do zbira 5. Koji, međutim, ne znači znanje.

E, na sličan način udešena je politička scena Crne Gore. Golila političkih subjekata na jednoj strani u posljednje je dvije godine uspijevala da za dlaku prevagne nad jednom. Rezultate smo vidjeli.

Sada je, ipak, drugačije i, pogotovo u Podgorici okupljena je grupa partija koja dijeli iste vrijednosti pa više nemamo model: gomila protiv jednoga.

A, šta je, zapravo, važnije od svega? Formula je jednostavna! Najbolji izborni program i partija smo mi sami i naša percepcija, najbolja stranka je ona u kojoj mi sami vidimo znanje, a ne prazne priče i buku. Pobijediće onaj ko donosi budućnost, jer se u prošlost ne vraća.

Zbilja, šta je ono, do 30. avgusta sve obećano?