Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Članovi kongresa Ojrat-Kalmičkog naroda pripremili su i potpisali deklaraciju „O državnoj nezavisnosti Republike Kalmikije“, koja je bila u sastavu RF.
Kalmiсi su narod mongolskog porijekla, koji su došli iz regije Džungarija, a to je dio Ujgurske autonomne regije Xinjang, sadašnje Kine, u predjele između sjevernog dijela Kaspijskog jezera i donjeg toka Volge, sve do sjevernog Kavkaza. Oni su istisnuli domaća plemena tatarskog porijekla Malih i Velikih Nogaja, koji su otišli bliže Krimskom poluostrvu i ušli u sastav Krimskog kanata. Kalmici su osnovali Kalmički kanat (1633. – 1771. g.) koji je bio dosta velikih razmjera i postao je sastavni dio Velike Moskovske kneževine, a kasnije Ruskog carstva. Povijesno su Kalmici u većini budisti, kao i Mongoli.
Moskovska vlast misli da može raditi sve što joj padne na pamet, uključujući mobilizaciju pripadnika mnogih malobrojnih domorodačkih naroda. U Ukrajini takve osobe čeka gotovo sigurna smrt. Osim toga, u ruskom društvu sve se otvorenje raspiruje šovinizam u odnosu na male domorodačke narode RF. Rusi sve više pokazuju netrpeljivost u odnosu na druge nacije i pripadnike drugih vjera, osim Ruske pravoslavne crkve.
Sadašnja RF postala je potpuno totalitarna zemlja gdje nema dostojanstvenog mjesta malim narodima koji su počeli tražiti samoopredjeljenje. Pritom, istorijski, ti narodi nijesu bili tako mali. Politika etničkog porobljavanja drastično je smanjila broj njihovih pripadnika. Ruska nasilna asimilacija donijela je ovim narodima desetostruko smanjenje broja, što suštinski predstavlja politiku moskovskog etnocida prema domorodcima.
Nije čudo što je službena Moskva na ratišta poslala prije svega pripadnike neruskih naroda. Uglavnom su to narodi sjevernog Kavkaza, a takođe i narodi malih autonomnih republika, prije svega Burjatije i Tuve, koji su smješteni sjeverno od Mongolije. Poginulih predstavnika malih naroda je sto puta više nego mobiliziranih stanovnika Moskve i Peterburga! To teško prihvataju porodice poginulih. Zato raste samosvijest tih naroda i težnja ka formiranju vlastite države i slobodi od ugnjetavanja Moskve. Kremlj ne želi demokratizaciju društva, a onda su mali narodi spremni da se bore za svoju nacionalno teritorijalnu samostalnost. Poslije pada Ruskog carstva 1917. godinu dana kasnije na njegovoj teritoriji bilo je formirano 37 država po nacionalno-teritorijalnom principu.
Da bi izbjegli potpuni državni kolaps, stranka boljševika sa Lenjinom na čelu opredijelila se za politiku potpune podrške svim malim i srednjim narodima, dala im pravo formiranja svoje države u obliku republika, koje je kasnije ujedinila u jednu federalnu zemlju – Sovjetski Savez. Ova politika uspjela je zahvaljujući realnoj podršci boljševicima Lenjinskog kova malih i srednjih naroda. Komunisti su uspjeli opet ujediniti u jednoj državi mnoge narode bivšeg Ruskog carstva. Ali, poslije je na vlast u Kremlju došao Staljin i prekrižio sva postignuća razvoja nacionalnih republika.
Moskva je počela Sovjetski Savez pretvarati u gotovo unitarnu državu sa vojno-policijskom diktaturom u kojoj su komunisti postali klasa koja je nametnula cijelom sovjetskom društvu nova pravila igre. I nije čudo što se 1991. Sovjetski Savez raspao na niz nezavisnih država koje nijesu željele živjeti sa tradicionalno šovinističkom Moskvom. Ukrajina i još 13 nacionalnih republika krenule su svojim putem državnosti.
Većina njih u svojoj su istoriji već odavno bile samostalne zemlje, koje je obmanom ili silom pokorila Moskva. Čak je i Ruska Federacija bila na pragu rascjepa, ali tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin počeo je u zemlji demokratske promjene, što se svidjelo mnogim malim i srednjim narodima RF. Zato su oni ostali u sastavu Ruske Federacije. Dolaskom na vlast Vladimira Putina, međutim, mijenja se državna politika prema drugim nacijama i nacionalnostima u RF.
Moskva preuzima potpunu kontrolu i radi ogromni utjecaj na razvoj autonomnih republika i djelova federacije. Takva je politika, izgleda, svima došla do grla. Puno naroda u okvirima Rusije krenulo je putem svog osamostaljenja. Niko ne želi živjeti zajedno sa diktatorom Putinom. O tome su se već izjasnili mnogi narodi sjevernog Kavkaza, a sada i susjedni im Kalmici. Uključili su se i Baškirсi. Čak i domicilni narod finsko-ugarskog porijekla, koji živi u centru RF, narod Jerzja traži da formira svoju državnost posebno od Rusa.
U Rusiji shvataju objektivnost procesa dezintegracije, ali za sve krive zapadne zemlje, koje navodno podržavaju separatizam. To je stara pjesma još od vremena Staljina. I ona već poprilično svakoga gnjavi. Ipak, Putin svaki put opet krivi Zapad koji, navodno, kuje zavjeru protiv Ruske Federacije.
Kremlj ne shvata da propaganda rata sa čitavom Evropom, uništenje susjednih naroda i njihove porobljavanje samo formiraju unutar mnogih malih naroda RF uvjerenje u neophodnosti traženja svog puta razvoja. Potpuni pad međunarodnog autoriteta Rusije, uvođenja mnogih ekonomskih sankcija, ogromna korupcija u zemlji samo svjedoče o propasti sadašnje agresivne neofašističke politike rusizma i ruskog svijeta, u kojem nema mjesta za druge narode.
Ubistva ogromnog broja civila u Ukrajini i rušenje čitave ukrajinske privrede neljudskim granatiranjima, neandertalsko ponašanje prema susjednom nezavisnom narodu govori da je Moskva izgubila, ne samo politički, nego i moralni kompas. Ona gubi sve što je ljudsko. A sa takvom Moskvom niko ne želi i neće živjeti u jednoj državi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR