Da li je Srednji vijek bio mračan? Ili je mrak donio Pink?

Za Antenu M piše: Jakov Daković 

"Nismo znali, druže Račan, baš toliko da si mračan" - sjetih se ovog transparenta iz vremena antibirokratske revolucije. Anonimni narodni stvaralac tako se, lakonski i u stihu obračunao sa Hrvatima i ostalim imaginarnim dušmanima "koji su nam vazda zlo željeli".

Šta je dalje bilo, znamo.

Već neko vrijeme se , povodom opšteg društvenog stanja u Crnoj Gori ustalila floskula o "mračnom Srednjem vijeku". Danas želim da to problematizujem.

Šopenhauer na jednom mjestu kaže, raspravljajući o ukorijenjenim zabludama,kako bi bilo dovoljno da samo jednu osobu ubijedimo da sunce nije uzrok dnevne svjetlosti i za mjesec dana u to bi vjerovalo pola Njemačke. Postoje, kaže on, opšteprihvaćena pogrešna mnijenja kao što je ono da "izuzetak potvrđuje pravilo". To su u biti besmislice koje su postale popularne.

Da vidimo sad malo o Srednjem vijeku, kako je nastala ova zabluda i zašto. Obično se smatra da je taj period istorije prekriven tamom jer su velika djela antičkih mislilaca bila jedno vrijeme izgubljena. Neko će reći : Srednji vijek je bio mračan jer su ljudi bili sujevjerni, crkva imala neograničenu moć a filozofija bila "ancilla theologiae". Molim?

Pogledajte malo bolje oko sebe. Ravnozemljaše recimo. U svijetu gdje su svi umreženi i gdje su informacije nikad dostupnije vjeruje se u svakakve gluposti. S tim što ljudi naše epohe nemaju izgovor da im je znanje nedostupno kao oni u Srednjem vijeku. Dobro, pa koja je epoha onda mračnija, pitam ja vas? Ne mogu reći da ovo nije sasvim nepoznato povjesničarima koji sve više tvrde da samo rani srednji vijek zaslužuje epitet "mračni".

U svojoj studiji "Jesen Srednjeg Vijeka" Johan Hojzinga ponovo nam je otkrio jednu civilizaciju koja nije bila manje impresivna od grčke ili rimske, samo je bila drugačija. Ako niste čitali, preporučujem.

Čak i u našim "crvenim bukvarima" učili smo da je feudalizam bio korak naprijed u odnosu na robovlasništvo. Mi slavimo antiku zbog slobodne misli ali tako često zaboravljamo surovosti i nimalo lijepe fenomene antičkog svijeta, činjenicu da su Platon i Aristotel držali robove, da im je seks sa dječacima bio nešto normalno itd.

Što se tiče sujevjerja moram pozvati u pomoć Junga. On bi otprilike ovako rekao: kad god neku civilizaciju, njenu kolektivnu psihu, previše opterećuje neka ideja, a u Srednjem vijeku to je nesumnjivo bio Bog, iz nesvjesnog jačaju suprotne tendencije u cilju uspostavljanja psihičke ravnoteže. Otuda tolika opčinjenost srednjevjekovnog čovjeka vješticama, demonima, čarobnjacima, grimoarima. Đavo je bio moćan zato što je Bog bio moćan.

Nigdje ta atmosfera nije bolje izražena nego na platnima Hijeronimusa Boša. Njegove slike su enciklopedija atmosfere strepnje,straha i jeresi koje su uznemiravale njegovu epohu. Vladalo je mišljenje (iz razloga koje navedoh) da đavo može da se naseli u bilo kome, pa ni sama crkva nije bila imuna na njegove smicalice. Mnogi su tvrdili da je sam papa oličenje Antihrista - to su oni jeretici o kojima podrobno govori Umberto Eko u romanu "Ime ruže".

Tokom Srednjeg vijeka, naime, cvjetali su razni jeretički pokreti, nasljednici velikih dualističkih tradicija gnoze i zoroastrizma pa na našim prostorima tako imamo bogumilstvo.

Skoro svi "hrišćanski" vladari Bosne do pada pod Turke su zapravo bili jeretici, pripadnici patarenske ili bosanske crkve. Tvrtko I je, doduše, bio "po uvjerenju pravoslavac a prijatelj patarena iz koristi". O tome nadahnuto piše Stiven Ransiman u svojoj studiji "Srednjovjekovni maniheizam, prevedenoj i kod nas (Gradac, 2008) A škotski filozof Alister Mekintajer tvrdi: "Od svih mitoloških načina mišljenja koji su nam prikrili suštinu srednjeg veka, najpovršniji je onaj koji to razdoblje predstavlja kao jedinstvenu i monolitnu hrišćansku kulturu, i to ne samo zbog toga što su u srednjevekovnu civilizaciju takođe spadali i jevrejsko i islamsko nasleđe.

Srednjovekovna kultura, ukoliko je ona uopšte bila jedinstvena, bila je krhka i složena ravnoteža mnoštva disparatnih i sukobljenih elemenata." ( "U traganju za vrlinom", Plato, 2006). Ponovno otkriće Aristotela preko arapskih učenjaka krajem XII i početkom XIII vijeka bilo je uzbudljiv i plodotvoran susret dvaju epoha.

Grandiozni sistem Tome Akvinskog je prvi veliki pokušaj da se antička, konkretno Aristotelova filozofija izmiri sa hrišćanstvom. Vrijedi pomenuti da je Akvinac, iako čovjek crkve,smatrao da se postojanje Boga ne može filozofski dokazati pozivajući se na Otkrovenje. Biblija obavezuje teologa, no ne i filozofa - da, i u Srednjem vijeku su to znali. Zato se Toma veoma trudi da postojanje Boga dokaže i čisto filozofski, otuda imamo njegovu hrišćansku modifikaciju Aristotelovog argumenta o "nepokretnom pokretaču", i niz drugih argumenata nezavisnih od Otkrovenja. Treba li da napominjem da je i čuveni ontološki argument, oko kojeg su su glavu razbijali Dekart, Lajbnic i Hegel, takođe čedo Srednjeg vijeka?

"Misliti je teško, zato većina sudi", da se vratim na švajcarskog psihologa. Zato bih volio kada bi u našem javnom diskursu umjesto prijekih a često i netačnih sudova bilo više promišljanja a manje intelektualne samodopadnosti. Mi se na primjer ponosimo Dukljom, prvom državnom organizacijom crnogorskog naroda, koja je , gle čuda, nastala u tom "mračnom" Srednjem Vijeku. Uočavate li gdje je problem? Krstaši su se ,idući u jedan svojih pohoda, zaustavili na dvoru kralja Bodina. Ne znam za vas, ali meni to prilično golica maštu. Nije li onda takvo površno promišljanje jedne epohe i svojevrsni nedostatak samosvijesti, nipodaštavanje sebe?

Nemam iluzija da će ovaj tekst navesti nekog da promijeni mišljenje koje zapravo i nije njegovo, već pozajmljeno. Ljudi će i dalje govoriti opšteprihvaćene besmislice kao što je ona da je Michael Jackson "kralj popa", da je Budva "metropola turizma" ( reći to u državi u kojoj postoji Kotor zaista je nepojmljivo) te da su "sportisti najbolji ambasadori Crne Gore" - e zbog ove zadnje smo tu đe smo, dodao bih ja.

Crna Gora, nesumnjivo, prolazi kroz jedan mračan period. Nacionalizam i desni populizam, sa elementima ustavne anarhije su uhvatili momentum a suverenisti se u svemu tome najbolje ne snalaze.

O tome je već sve rečeno. Ali sve to nije razlog da očajavamo i da prestanemo propitivati neke ustaljene načine gledanja na stvari. Uvijek je vrijeme da se filozofira. Milovan Đilas je svoju čudesnu knjigu o Njegošu većim dijelom pisao u zatvoru!

Rekoh već, nazadovanje Crne Gore počelo je sa propašću kulture. Mogao bih navesti i tačan datum - konkretno, onda kada je Pink dobio licencu. Sve ostalo, sve Prve, Adrie, Skandali i Informeri samo su posljedica tog istočnog grijeha. To bi značilo da i lijek za stanje u kojem smo se našli ne treba tražiti ni u ekonomiji ni u evropskim birokratama, koje realno baš briga šta će biti s nama. Kultura i obrazovanje su stub svakog društva. Mi smo ih bili zapustili, i desila nam se varvarska najezda. Sad ćemo, po svoj prilici, morati sve ispočetka.