Bojkotovanje bojkota

Piše: Miodrag Vlahović Političari u Crnoj Gori igraju političku igru velikih uloga. Sa pro-ruskom opozicijom koja koristi bojkot i proteste u pokušaju da onemogući pristup Crne Gore NATO-u, Vlada mora postupati mudro, kako bi izbjegla dalju političku destabilizaciju.

U očekivanju okončanja procesa ratifikacije Pristupnog protokola, Crna Gora se suočava sa serijom političkih sukoba i pokušaja opozicionih snaga da poremete njenu političku stabilnost.

Parlamentarni izbori, održani u oktobru prošle godine, su proizveli specifičnu političku situaciju, u kojoj opozicione partije, predvodjene anti-NATO i pro-ruskim Demokratskim frontom (DF), još uvijek bojkotuju crnogorsku Skupštinu.

U početku, DF i njegovi politički saveznici su pokušali da formiraju Vladu, tražeći od Bošnjačke stranke i drugih opozicionih partija da im se pridruže.

Kada je postalo jasno da su odbijeni, DF i partneri su proglasili da su rezultati oktobarskih izbora nelegitimni i ništavi.

U direktnoj suprotnosti sa tim, opozicione stranke u potpunosti poštuju rezultate lokalnih izbora u Budvi i Kotoru, koji su održani istog dana kada i parlamentarni. Razlog? Tamo su pobijedili.

Situacija je dodatno zakomplikovana optužbama o pokušaju državnog udara od strane lidera DF, podržanog od Rusije, uz učešće nekih državljana Srbije i Rusije. (Glavni specijalni tužilac će prezentovati optužnicu crnogorskom pravosudju u roku od mjesec dana.)

Ova afera još uvijek dominira političkim životom u Crnoj Gori, ali su njeni odjeci stigli ne samo do Moskve, odakle stižu predvidljive negacije i protiv-optužbe ruskih zvaničnika, već i do Londona, Brisela i Vašingtona, dje su različite obavještajne agencije potvrdile da je zaista bilo ruskog uplitanja i tajne operacije kako bi se poremetio normalan politički proces u Podgorici i opstruirao crnogorski put prema Alijansi.

Uprkos činjenici da su zapadne diplomate korektno i na vrijeme informisali opozicione prvake o ruskoj involviranosti, poziv za pritvaranje dva lidera DF-a (koji je kasnije povučen) je iskorišćen za bojkot lokalnih izbora u Nikšiću, gradu drugom po veličini u Crnoj Gori, prije nekoliko sedmica. (Začudo, predstavnici opozicionoh partija su učestvovali u posmatranju i kontroli ovih izbora, učinivši ih, tako, kredibilnim, ako ne i u potpunosti legitimnim.)

Poslije ovakvog razvoja situacije, bilo je za očekivati da će opozicija nastaviti sa svojim ujedinjenim bojkotom (vanrednih) izbora u primorskom Herceg Novom. Ali, već sada je jasno da će većina ili, čak, sve opozicione stranke optirati da učestvuju u trci za mjesta u lokalnom parlamentu.

Bez obzira na to, znak pitanja još uvijek stoji uz DF. Njegovi lideri i dalje zastupaju i propagiraju beskompromisni bojkot i proteste kao jedina sredstva borbe protiv "režima Mila Djukanovića", kako to oni kažu.

Njihov plan je jednostavan: ne smije se dozvoliti regularni i mirni proces donošenja odluka.

Oni kažu da je crnogorski parlament nelegitiman i, sljedstveno tome, bez kapaciteta da donese istorijsku odluku - koja se očekuje u maju ove godine - da izglasa pristupanje Crne Gore Sjevernoatlantskom savezu.

U medjuvremenu, svaka mogućnost i šansa moraju biti razmotreni i iskorišteni kako bi se proizveli nemiri i nestabilnost.

Nema nikakvog iznenadjenja što, u tom kontekstu, lideri DF otvoreno zagovaraju ideju da Crna Gora mora da prodje tzv. "makedonski scenario" - model "mirnog" rješavanja sukoba kroz inostrano, tj. EU posredništvo.

Nedavna posjeta visoke predstavnice EU Federike Mogerini Podgorici, u okviru njene balkanske turneje, je takodje bila obilježena opozicionom bojkotom. Gospodja Mogerini je govorila o evropskim vrijednostima pred polu-praznom crnogorskom Skupštinom (39 od 81 poslanika je bilo odsutno.)

Ta slika je naglasila, na direktni način, krucijalnu crnogorsku političku dilemu: da li će bojkot demokratskog procesa prevagnuti nad istrajnošću političke većine u Crnoj Gori da dovrši proces pristupanja Alijansi bez daljeg pogoršanja političke i ukupne stabilnosti.

Ulozi su visoki, ali rizici, izazovi i dugoročni nacionalni interesi zahtijevaju, posebno na strani crnogorske Vlade, pažljivi i pragmatični pristup, ali i odlučnu i rezolutnu politiku.

Ako je "ukrajinski" scenario bio srećom izbjegnut prošlog oktobra, vjerovatna majska odluka ne smije voditi u "makedonski" razvoj situacije.

Sedmice i mjeseci pred nama će nam pokazati da li će Crna Gora, kao političko društvo, imati dovoljno snage i mudrosti da se odupre opozicionoj "protesti-bojkot" taktici i da dokaže svoju demokratsku zrelost.

Prenijeto sa BALKAN INSIGHT