Za Antenu M piše: Jovan Nikolaidis
Crnogorski pisac, autor ove bilješke, voli da se hvasti komparacija. Nije ta stilska fugura svemoćna, ali poludjele građane Crne Gore valja kadšto „častiti“ time. Često upotrebljavam to literarno sredstvo. Građani Crne Gore nisu osobito učeni, često čast stavljaju pod prkno, pa im komparacija vrijedi. Ona upućuje, upoređuje. Nismo valjda toliko izluđeli? Ljudi uskih vidika spoznaće jednom gdje ih treba počešati kad ih i gdje ih zasvrbi. Naš 13. jul nalikuje, simbolikom i društvenim značajem, na taj, tamo njihov (ambisali se akobogdadne, u jame bezdanje, ti planetarni kolonijalisti!) četvrti jul.
Dakle: američki četvrti jul upućuje: tada je (men'sečini), 1776, u Filadelfiji prvi put proslavljen Dan američke nezavisnosti. Od tada do danas (ma i s'utra, neznaveni narode Crne Gore, crnogorski!), makako se moja domovina gibala tijekom vremena, 4. Jul je NJIHOV dan nezavisnosti. Neka samo ko pokuša da Amerikance u to razuvjeri. Naši građani međutim ne bendaju zakletve. Uspi im malo soli na dlan, tutni zalogaj hljeba - obću se bravi i kad nema vjetra.
Nama je 13 jul. DAN CRNOGORSKE NEZAVISNOSTI! Zavjet i zakletva.
Sve što se od tog datuma, pa nadalje bude dešavalo, od toga dana julskog 1941. ostaće simbol NAŠE državnosti. Imalo nas stotine hiljada, nekoliko hiljada, jedna hiljada, ima nas, slobodnih civilizovanih, samosvjesnih anarhista koji znaju, koji vjeruju svom demokratskom biću, koji se diče tim datumom. Smrdljiva, impotentna politika Evrope, imperijalna i podmukla lažavina sadašnje srpske države, prikrivene tendencije pojedinih balkanskih država na naš teritorij, neće nas omesti u toj vjeri da smo mi oni ljudi koji vjeruju samo tome - da je sekularna, višenacionalna, viševjerska crnogorska država domovina Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata i još ponekog tvdoglavog čovjeka koji se smatra Građaninom zemlje u kojoj živimo.
Mi pumpati nećemo! Što smo stekli mi smo dobili.
smor
@d vujicic pitanje je koliko je i tada CG bila zaštićena od srpskog velikodržavlja: obrazovanje, književnost, jezička osobenost, i slično, sve je potpadalo pod "srpsko". Čak je i crnogorska književnost prilično kasno diferencirana od srpske, pitanje jezika amputirano, udžbenici oskudni istinom o CG.
smor
Bravo. I hvala ti, generacijo, na ovo malo vrijednih redaka. Ima nas, da će koliko vode na dlanu, ali od kapi, kao uvijek, nastane rijeka. Ima budnih, koliko i bludnih, ali nećemo se dati NIKOME. Ko dom svoj brani svijetla obraza hoda.
Anthropos
“Nijedan čovjek nije ostrvo, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta… I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.” (John Donne). Ali, svaki nacicionalista jeste ostrvo. Zato ne smijemo podleći i zaraziti se bolešću “srpskog sveta”. Budimo ljudi – sve drugo je manje važno.