Crtica iz dnevnika (3)

Za Antenu M piše: Jovan Nikolaidis

Nikad se, kao do sinošnjeg cirkusa u Vili Gorica, nije pokazala toliko tačnom poslovica moje majke kojom je, u svakoj prilici kad se htjela narugati primitivizmu ljudskom, osionosti nadmenih, a želeći time da uzdigne svoje zorno crnogorstvo, 'bez pardona', starački se osmjehujući, držeći među usnama savijen španjulet skadarskog duvana, kazivala glupanu koji bi pred nju stao: „Vrjednije je zrno soli no govno od magarca – so je začin za čovjeka, a iz balege troskot niče“.

Gledajući sa ekrana kako se milicija sinoć obračunavala sa građanima moje domovine, dok su četnici, gladni i žedni prislastica, slavili svojih pet minuta kvazikulture, i ja sam, što tužan što u srdžbi, ponavljao majčinu mantru coine. Znao sam tada, iako nisam bio skupu nazočan, da je, od te večeri, jula osmog 2025, počelo da odzvanja mrtvačko pokajanje naše aktuelne većinske vlasti. Koja će još neko vrijeme bukati svoju predstavu sile i neumjerenosti. Odrinarnu pojavu našeg provincijalizma. Da, sinoć je amplituda Zla i Gluposti, sa najviše tačke, počela da klizi u ponore, ne sluteći svoj budući krah. Napali su moje građanstvo, moju inteligenciju, moj probuđeni rod. Doista, imao je pravo mladi Marunović kad je izrekao (čuo sam riječi otresitog momka, više puta je to ponovio), u lice gledajući zbunjenog policajca koji mu  ju branio da krene naprijed. „Ti si na našoj strani, znam ja to, odaju te oči, na našoj si strani – (parafraziram!).  

Ubijeđen sam da su mnogi nevoljnici pod uniformom osjetili stid, slutili su što čine mirnim ljudima pred koje su stali pod uniformom, stegnuti naredbom koju su morali da izvrše. Tog  časa, slutim, ubijeđen sam u to,  počelo je da se uzdiže naše zgaženo dostojanstvo. Mučna je ta krivudava crnogorska staza od prostote do gospodstva, ali – krenuli jesmo.