Ekstremna sportistkinja iz Španije Beatriz Flamini u petak je završila svoj eksperiment i poslije 500 dana provedenih u pećini 70 metara pod zemljom izašla na površinu.
Noseći tamne naočari za sunce i nasmijana, Flamini je izašla na proljećno sunce na jugu Španije, u blizini Granade. Mnoštvu novinara koji su se okupili da je dočekaju rekla je da joj je vrijeme pod zemljom proletjelo i da nije željela da izađe napolje.
“Kada su došli po mene spavala sam. Mislila sam da se nešto desilo. Rekla sam: Zar već?! Nikako. Još nijesam završila knjigu‘“, ispričala je Beatriz kako su izgledali trenuci pred izlazak iz pećine.
Njen tim kaže da je Flamini oborila svjetski rekord u najdužem vremenu provedenom u pećini. Sve vrijeme njenog boravka u izolaciji pratili su je naučnici koji su proučavali njen um i cirkadijalne ritmove.
Beatriz je imala 48 godina kada je ušla u pećinu, a pod zemljom je proslavila dva rođendana. Eksperiment je započela u subotu, 20. novembra 2021. godine pre izbijanja rata u Ukrajini, ukidanja obaveze nošenja zaštitnih maski u Španiji u okviru antikovid mjera i za života britanske kraljice Elizabete Druge.
Njen tim je objasnio da je jednom prilikom izašla napolje na osam dana, koje je provela izolovana u šatoru, a ovaj izlazak je bio neophodan da bi se popravio ruter koji je slao audio i video materijale o njenom stanju.
Upitana da li je ikada pomišljala da pritisne „dugme za paniku“ ili izađe iz pećine, Flamini je odgovorila – nikada.
“Zapravo, nijesam ni željela da izađem“, dodala je.
Vrijeme pod zemljom provodila je radeći vježbe, slikajući i tako što je plela vunene kape. Sa sobom je u pećinu ponijela dvije GoPro kamere koje su dokumentovale njene aktivnosti, 60 knjiga i 1.000 litara vode.
Kaže da je na početku mjerila vreme, a da je 65. dana odustala od toga i potom izgubila pojam o vremenu. Međutim, priznaje da je bilo teških momenata. Jedan od takvih je kada su pećinu zaposjele mušice.
Kaže da se fokusirala da održi dosljednost, jede dobro i uživa u tišini. Uoči izlaska radovala se poslasticama poput avokada, svježih jaja i čistih majica, kao i smeća koje će njen tim konačno iznijeti iz pećine.
„Nisam govorila naglas sama sa sobom, ali sam imala razgovore u sebi i dobro sam se slagala sa sobom“, našalila se Flamini po izlasku.
Kaže da je morala da bude svjesna svojih osjećanja, da je strah normalna pojava u takvoj situaciji, ali da osoba nikada ne smije da dozvoli da je panika preuzme i parališe.
Njen tim je imao naređenje da ne smije da je kontaktira ni pod kojim uslovima, čak ni u slučaju smrti člana porodice.
„Ako je to bez komunikacije, onda je bez komunikacije bez obzira na okolnosti. Ljudi koji me znaju su to shvatili i poštovali“, objasnila je Flamini.
Njen boravak u pećini pratila je grupa psihologa, istraživača, specijalista za pećine i trenera koji su na taj način sticali uvid u to kako društvena izolacija i dezorijentacija utiču na vrijeme, mozak i san.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR