Poginuo 331 četnik – vojvoda ih izveo na Lijevče polje

Priredio: Vladimir Jovanović 

Ispostavilo se da su tek u danima uoči odlučujućih sukoba sa Hrvatskim oružanim snagama (HOS) mnogi, ako ne i većina onih koji su slijedili Pavla Đurišića, prvi put doznali da je potpisan sporazum sa dr Sekulom Drljevićem, i-ili što tačno sadrži!

Đurišić ih nije obavijestio ni da je, sa glavešinama nekih manjih četničkih jedinica iz BiH i Srbije, dezertirao od Dragoljuba Mihailovića! A taj će se docnije iz višemjesečnoga bivaka na pl. Trebavi kod Doboja, pred nadirućim snagama 2. armije Titove Jugoslovenske armije (JA) zaputiti sa svojom kolonom ka centralnoj BiH - sa namjerom da se u nastavku, preko nevidboga Zelengore, opet uvuče u Srbiju.

Suprotno od južnoga pravca Mihailovićeve kolone, Đurišićeva je, sa čukâ kod Modriče, još ranije pokrenuta - put śevera, na r. Savu.

Đurišićev četnik, akter događaja, sreski načelnik - Mihailo P. Minić iz Kolašina - priśećao se da se, po sporazumu sa dr Drljevićem, „19. marta (1945) pripremaju kompozicije teretnih vozova na železničkoj stanici Žeravac - sredokraća Derventa - Bosanski Brod; dana 20. marta otpočeto je sa transportom teških ranjenika; posle otpočelo je sa transportom tifusara; poslednji izvršen je dana 25. marta pre podne”.

„U toku transportovanja bolnice, povratili se iz Zagreba profesor Bećir Tomović i Branko Drljević, student medicine” - piše Minić u knjizi „Rasute kosti (1941-1945)”, objavljenoj 1965. u Detroitu. - „Cilj njihova odlaska u Zagreb: da koriste veze Sekule Drljevića sa Zagrebom, za garanciju mirnog prelaza odreda Pavlova preko Hrvatske za Sloveniju”.

- „U dane transporta bolnice na ž. stanici Žeravac, Pavle obilazi borbene jedinice, izbegli narod i druge grupe. Očigledno se videlo na njemu nezadovoljstvo izazvano sadržinom sporazuma, koji su sa Sekulom Drljevićem zaključili, profesor Tomović i student medicine Drljević”.

„Pavle je predviđao da u toku pokreta izigra zaključeni sporazum”, priznaje i Minić. Takođe, i on pominje da su bili izloženi najmanje jednome četničkom napadu, po prilici od strane lojalnih Draži Mihailoviću: „Izvršen je nebratski oružani napad… U rasvit zore na položajima napadača, među mrtvima nađena i dva oficira u uniformama jugoslovenske vojske sa amblemima na šajkačama. Cilj napada bio je nepoznat. Ovi događaji ubrzali su sa transportovanjem bolnice”.

Minić nastavlja: „Poslednji transport tifusara otpremljen je vozom sa stanice Žeravac 25 marta 1945 godine pre podne. Istoga dana, odmah posle podne, izdato je naređenje svim jedinicama za pokret”.

Đurišićeva kolona valjala se, dakle, put Save, na ušće Vrbasa; ali umjesto odatle istočno, na Bosanski Bord - kako je predviđeno sporazumom sa dr Drljevićem – Đurišić je usmjerava na zapad, skelama preko Vrbasa i razmješta u selima na istočnome obodu Lijevča polja; na tom maršu masakrirali hrvatske civile u nekoliko sela, pritom pljačkajuči njihovu imovinu - a prema izvještaju koji smo objavili u prethodnome nastavku, na linku dolje.

Da „u toku pokreta izigra zaključeni sporazum” sa dr Drljevićem, Đurišić će gurnuti svoju kolonu u kasapnicu —— „poginuo je 331 četnik, velik broj ih je ranjen” —— sumarni je izvještaj glavne HOS komande o borbama u Lijevču polju.

To je samo nešto manje mrtvih četnika od 25. avgusta 1944. u crno zavijenog tj. sa Đurišićevog spiska jedinica (a i sa lica zemlje) izbrisanog 8. „gvozdenog” puka - koji imaše taj udes da ih vojvoda posla na Krnovo kod Nikšića ka nadolazećem ešelonu partizanske 7. crnogorske omladinske udarne brigade „Budo Tomović”. Ali, eto novoga udesa: stići će 7. crnogorska ostatke u bježaniji drugih eks pukova Đurišića, uostalom i HOS postrojbi - kod Zidanoga Mosta, maja 1945…

Sada, na Lijevču polju, duž ravnice uz cestu Bosanska Gradiška - Banja Luka, HOS postrojbe - malobrojnije u odnosu na Đurišićeve, pa ipak rukovođene od školovanih i časnika s krvavim, godinama sticanim iskustvom u sličnim napadima Titovih partizana - odbranile su uz neznatne gubitke u ljudstvu liniju iz ukupno 22 bunkera s posadama od 30 ljudi i dva manja minobacača u svakome, uz kanonade topništva i upotrebu bornih kola i tenkova.

O tome što je još prethodilo, rečeni Minić veli: „postupak Pavlov, da izigra sporazum o prelazu Hrvatske, poremetio odnose sa Sekulom”.

- „Sekula Drljević šalje dva kurira kod Pavla, na čelu nekog Bulatovića, sa porukom, da se Pavle drži sporazuma. Dolaskom kurira u Koračiće, misteriozno su nestali. Ovi događaji imali su katastrofalne posledice za transporte bolnice sa tifusarima i ranjenicima i sa sudbinom celog odreda Pavlova”. Jer, „čim se saznalo o skretanju sa puta predviđenog po sporazumu, zadžati su transporti vozova sa ranjenicima i tifusarima”…

Uoči i-ili tokom glavnih borbi, i četnički i ustaški izvori su saglasni kako je zrakoplovstvo NDH bačalo letake sa porukama dr Sekule Drlljevića tj. njegovih saradnika, doskora iz užeg serkla Đurišića, to su: inž. Dušan Pavlović, rodom iz Podgorice, te oficiri Manojlo Piletić i Vukosav Drljević. Oni su, prethodno, sa napismenim punomoćjem Đurišića, pregovarali sa dr Drljevićem.

Kroz sadržaj letaka rasturanih iznad Lijevča polja, moglo se doznati da zapisnik sporazuma glasi:

- 1) Crnogorska vojska koja se sada nalazi pod komandom oficira Crnogoraca na području Nezavisne Države Hrvatske u buduće će se zvati Crnogorska Narodna vojska i priznaje se vojskom Crnogorske Narodne Organizacije; kojoj je cilj borba za uspostavu slobodne Crnogorske Države.

- 2) Crnogorsko Državno Vijeće, koje je vrhovna vlast Crnogoraca u emigraciji, Crnogorska Narodna vojska priznaje svojom vrhovnom vlašću, a predśednika Vijeća i vođu Crnogorske Narodne Organizacije, dr Sekulu Drljevića svojim vrhovnim komandantom i obavezuje se pokoravati se njegovim naredbama.

- 3) Crnogorska Narodna Vojska obavezuje se položiti pod drom Drljevićem ili njegovim izaslanikom zakletvu koju polažu svi članovi Crnogorske Narodne Organizacije, tj. zakletvu vjernosti Crnoj Gori i borbi za uspostavu samostalne Crnogorske Države.

- 4) Sve odredbe ovoga zapisnika stupaju na snagu danom njegovog pravljenja i potpisa prisutnih.

U noći 3/4. aprila 1945. hrvatsko zrakoplovstvo izručilo na Đurišićeve položaje letke s potpisima inž. Pavlovića, te oficirâ Piletića i V. Drljevića:

- „Braćo Crnogorci, kao punomoćenici potpukovnika Pavla Đurišića, koji smo u njegovo ime i po njegovim uputstvima sklopili sporazum sa predśednikom Crnogorskoga državnog vijeća dr Sekulom Drljevićem, smatramo za dužnost da vas obavijestimo i da vam uputimo ovaj proglas”.

- „Dolaskom u dolinu rijeke Bosne, sazrela je i kod posljednjeg Crnogorca, žene, pa i đeteta, misao da je nemoguća borba Crnogoraca pod srbijanskom komandom Draže Mihailovića i dalje vezivanje naše sudbine za njegovo fizičko uništenje svih Crnogoraca koji nijesu voljni priznati Titovu vlast”.

- „U tu svrhu, Đurišić je opunomoćio nas trojicu i Bećira Tomovića da sklopimo sporazum sa dr Drljevićem. Mi smo sklopili sporazum onako kako je Đurišić pristao, a čemu nam je dao pismeno punomoćje”.

- „Đurišić je priznao svojim potpisom Crnogorsko državno vijeće u Zagrebu za svoju vrhovnu vlast, a predśednika istog dr Drljevića za vrhovnoga komandanta Crnogorske narodne vojske”.

- „Dr Drljević je izdjejstvovo kod Hrvata da Crnogorci budu primljeni kao njihova braća i da budu smješteni tako da se mogu izliječiti, odmoriti, nahraniti, obući i u miru sačekati razvoj događaja. U tu svrhu i u tom cilju je dr Drljević naredio pokret trupa i odredio pravac kretanja”.

- „Suprtno tome utanačenju, pošlo se u protivnom pravcu. Čineći sve kod vrhovnog komandanta dr Sekule Drljevića da svaki Crnogorac bude spašen, mi vas obavještavamo o činjeničnom stanju i pozivamo vas da se muški i odvažno otresete onih, kojima je više stalo do čina nego do vaših glava... Ne zavaravajte se lijepim i lažnim pričama onih, koji su vam ostavili braću, majke, đecu i sestre, bolesne, iznemogle, gladne”.

- „Pozivamo vas da ne slušate pustolove i da ih napuštite, jer je śutra kasno. Bićeš nemilosrdno uništen ti koji se boriš za zvjezdice onih koji imaju pune džepove zlata”…

Ninoslav Bandić, hrvatski istraživač, 2015. prenosi da se „u tim se trenucima predalo čak 3.000 Crnogoraca, što je bio rezultat poraza njihove prethodnice, ali i promidžbe Drljevićevih ljudi” („Bitka na Lijevče polju”, „VP – magazin za vojnu povijest”, 52, Zagreb, 8-17).

Novica Popović, predratni režimski poslanik, Đurišićev ratni savjetnik i pregovarač s albanskim balistima, bio tih dana na Lijevča polju: „S poslednjim sunčanim zracima čuo se zvuk avionâ. Razmišjamo kakve nam ‘poklone’ donose: teške ili lake bombe. Letci se vijugavo spuštaju. Nestrpljenje raste. Hoćemo da znamo šta nam ‘s neba piše’. Jure četnici i čitaju letke. Njih piše zelenaški vođ Sekule Drljević. U letcima optužuje vojvodu Đurišića da mu je otkazao poslušnost i prekršio sporazum. Poziva Crnogorce da napuste Pavla i priđu njemu da ne bi ludo izgubili glave”.

E da bi Popović 1965. u emigrantskome „Glasniku SIKD Njegoš” (XVI) razlog debkla u Lijevču polju konfabulirao i u tome što je četnički major Ivan Janičić, ispostaviće se sa kompletnim svojim 1. pukom, prešao na stranu dr Drljevića. „Janičić obustavio borbu” - veli Popović.

Ali, rečeni Mihailo P. Minić, citira Đurišića: po vojvodi, ko mu je krivac za poraz - i koga namjerava žrtvovati na Lijevču polju:

- „Među bolesnike i ranjenike došao je i Pavle posle podne. Tom prilikom Pavle je rekao: - NEUSPEH PRODORA JESTE TERET BOLNICE I IZBEGLIČKOG NARODA! Pavle je naredio, da sva kola koja su prenosila bolesnike i ranjenike ostanu, a ranjenici i bolesnici, koji se ne mogu konja držati, MORAJU OSTATI KAO ŽRTVA”…

Vjekoslav aka Maks Luburić, ustaški ratni zločinac, vjerovatni je, pod pseudonimom „Domagoj”, pisac članka koji je objavljen 1955. u „Drini”, takođe glasilu štampanom u emigraciji. Luburić je akter okršaja u Lijevču polju.

Kada navode jednu te istu epizodu, emigrantske četničko-ustaške interpretacije su posve drukčije. Minić o „drugoj Bici na Kosovu” ili „divovskom požrtvovanju vitezova mrijet naviknutihu” palamudi i ovo: „Pod teškim napadom pao im je u ruke kapetan Simo Mijušković sa 80 Nikšićana” —— „Domagoj”, naprotiv, citirali smo u prošlome nastavku, veli kako su „prešle nam jače grupe Crnogoraca, pristalica Sekula Drljevića i ponudile se za borbu protiv srbijanskih i drugih četnika” i među njima „satnik Mijušković pokazao se odličnim obavještajcem i pouzdanim prijateljem Hrvata”!

N.Bandić će tačno objasniti šokantno demoliranje Đurišića u Lijevču polju i zato što su HOS postrojbe generala Vladimira Metikoša „došle u posjed vrlo vrijednih podataka o neprijateljskom rasporedu”.

- „Naime, Metikoševa divizija zarobila je Simu Mijuškovića, jednog od onih crnogorskih časnika koji su bili naklonjeni neovisnoj Crnoj Gori, te nisu podupirali Đurišićevu politiku”.

- „Nakon što je preko Sekule Drljevića provjeren Mijuškovićev identitet, ovi dragocjeni podaci o brojnosti i rasporedu mogli su se uzeti vjerodostojnima; te gen. Metikoš i njogov stožer koriste obavijesti kapetana Mijuškovića koje su se pokazale točnima i vjerodostojnima”.

- „Prema dojavama izvidnika na terenu, izvještajâ zrakoplovaca, ali i obavijestima koje su priopćili kapetan Mijušković i njgovi ljudi, bilo je očito da će četničke snage pokušati izvršiti proboj na prostor sela Sibića Han i dalje prema Kozari”…

Slijede odnosni dokumenti iz četničkih, NDH i arhiva Titove JA - koje je Vojnoistorijski institut objavio u Beogradu 1974, 1982. i 1985. u serijalu „Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije” (IV-34, II-15, XIV-4).

Draža Mihailović, napomenuli smo, uoči i tokom višednevne agonije u Lijevču polju, obližnjim četničkim jedinicama Komande Zapadne Bosne, na čijem je čelu puk. Slavoljub Vranješević, zabranio da pripomognu Đurišiću i s njim Zahariju Ostojiću - šifrovanom „čiča Branku”, te Petru Baćoviću, još jednom četničkom glavešini koji je s njima dezertirao od čiča Draže.

Jer, Mihailović ukinuo Ostojiću funkciju „Komandanta Istaknutog dela štaba Vrhovne Komande” sa ovlašćenjima nad četničkim lokalcima u BiH. I time Đurišića uskratio da, preko Ostojića, Vranješeviću efektivno naredi dovođenje lokalnih četnika da mu pomognu na „drugom Kosovu”. A zbog toga što je „otkačio” Đurišića i Ostojića - Mihailović u depeši pohvaljuje Vranješevića!

Četnički arhiv sadrži provjerljiv i iz drugih izvora podatak: pogibije u Lijevču polju okončane su pregovorima - dodajemo: čiji je medijator u Bosanskoj Gradiški bio lično dr Sekula Drljević - kada je „zaključeno da se Crnogorci NE RAZORUŽAVAJU i imaju se dislocirati na području Hrvatske po nahođenju hrv. vlasti” —— tj. kako je i predviđeno sporazumom, prije sumanute Đurišićeve avanture.

A ustaški dokument svjedoči da su „srbo-boljševici”, naime 15. brigada 39. udarne divizije Titove JA, tokom HOS - Đuirišić obračuna u Lijevču polju udarili „s leđa” ustaše u preambicioznom pokušaju da tada, sa svojim nedovoljnim snagama, oslobode Banja Luku.

Titova vrhovna komanda, 6. aprila 1945, a to je dan kada je oslobođeno Sarajevo, naređuju: da iz toga grada gen. Radovan Vukanović (narodni heroj, rodom iz Rogama kod Podgorice) nastavljajući gonjenje Njemaca ka Savi, Uni - i dalje, a u sadjejstvuju iz pravca Tuzle sa 2. armijom gen. KOČE POPOVIĆA, odmah pokrene svoju moćnu grupu korpusâ… 

* * * * * * * * *

Vojnička tajna. - DNEVNO IZVJEŠĆE Ia BROJ 95/45. GLAVNOG STOŽERA ORUŽANIH SNAGA 5. IV. 1945. - (izvod o borbama u području B. Gradiške)

- Bos. Gradiška: 4. IV. rano u jutro započela je borba sa crnogorskom skupinom koja se ne pokorava nalozima naših vojničkih oblasti u području Ljevče Polja j.i. Bos. Gradiške… 

* * * * * * * * *

Štab VRHOVNE KOMANDE. - Pov. O. Br. 327, 6. aprila 1945. god. - Položaj. —— KOMANDANTU ZAPADNE BOSNE, PUKOVNIKU SLAVOLJUBU VRANJEŠEVIĆU

Primio sam Vaš poverljiv br. 173 od 3. aprila o.g. i u prilogu ovog akta Vaš pov. br, 166 od 31. marta kao i Vašu prepisku, između pukovnika Ostojića i Vas, i to: O. Br. službeno, pukovnika Ostojića od 25. marta i Vaš Pov. Br. 167 od 31. marta. Dalje, Pov. O. Br. službeno pukovnika Ostojića od 1. IV i Vaš odgovor njemu Pov. O. Br. 170 od 3. aprila.

Sa zadovoljstvom konstatujem da ste u ovoj prilici postupili vojnički i onako kako odgovara situaciji.

Odgovoriću Vam prvo na Vaš akt. Pov. Br. 166 od 31. marta koji ranije nisam dobio, već mi je tek sada ovaj akt došao. Vi ste dobili moj pov. O. Br. 305 od 20. marta u kome su i glavna moja uputstva za rad u sadašnjoj situaciji…

Pošto su pojedini komandanti napustili bez razloga i bez odobrenja svoje teritorije, to sam ja uzeo sve ovo u svoje ruke, a ja ovo konstatujem sa žaljenjem. Zbog toga je i vrlo potrebno da se što čvršća veza uspostavi između mene i svih komandanata, koji se u ovoj sadašnjoj situaciji nalaze na svome terenu zajedno sa narodom i vojskom.

Prilažem Vam naređenje po kome sam već ukinuo Istaknuti deo štaba Vrhovne komande pod pukovnikom Zaharijem Ostojićem, a isto tako i komandu Hercegovine i Ist. Bosne pod komandom pukovnika Petra Baćovića.

Nepravilan je postupak dosadašnjeg komandanta Istaknutog dela štaba Vrhovne komande pukovnika Z. Ostojića u pogledu mobilizacije i koncentracije snaga Zapadne Bosne pod Vašom komandom, jer je ovo njegovo naređenje potpuno suprotno i bez ikakve saglasnosti samnom i sa uputstvima koje sam izdao za rad u sadašnjoj situaciji. Pored toga, pošto se ja sada nalazim u Bosni, to nemam nikakve potrebe za Istaknutim delom štaba Vrhovne komande pukovnika Ostojića, jer on samnom i ne održava nikakve veze, a pored toga on se i udaljio sa prostorije na kojoj je ranije imao svoju delatnost i teži i da se sasvim sa ove prostorije udalji.

Snage potpukovnika Pavla Đurišića napustile su Crnu Goru, Sandžak i Boku Kotorsku, ne ostavljajući nikakvu organizovanu gerilu na svome terenu. Isto tako i snage pukovnika P. Baćovića napustile su svoju prostoriju, ostavljajući nedovoljno organizovanu gerilu u Hercegovim, a mnogo bolje organizovanu u istočnoj Bosni, blagođareći samo pojedinim svesnim komandantima koji su sa puno zalaganja ostali na svojim terenima. Pored toga izvesni delovi pukovnika Baćovića napustili su ga i vratili se, pošto su doznali da ja to nisam naredio.

Snage potpukovnika Pavla Đurišića jako su preopterećene vrlo velikim brojem izbeglica i nije tačan podatak pukovnika Ostojića da potpukovnik Đurišić raspolaže sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Sandžaka i Boke Kotorske, već ima ukupno oko 7.000 boraca, dok pukovnik Baćović ima oko 1.000. Snage potpukovnika Pavla Đurišića, ovako preopterećene izbeglicama, a komandovane starešinskim kadrom, kome je jedina želja da po svaku cenu ode negde daleko van domašaja borbe — ne predstavljaju nikakvu borbenu vrednost, te sam im ja i dozvolio, pošto ih nisam hteo ništa sprečavati, da idu gde hoće, jer podvlačim nemaju borbene vrednosti; a pored toga ove snage vrše velike pljačke nad stanovništvom, naročito srpskim, što je dovodilo do vrlo teških sukoba sa jedinicama istočne Bosne - gde god su prolazili.

Ukoliko ove snage budu što pre otišle dalje, kao što kažu na zapad, utoliko će lakše da se radi na terenu. Dostavljam Vam precizne odgovore na Vaša pitanja u aktu Pov. br. 166.161.

1) — Pukovnik g. Z. Ostojić nema više nikakve uloge u ovim krajevima pošto sam ukinuo iz napred iznetih razloga Istaknuti deo Vrhovne komande koji je do sada on vodio.

2) — Trupe Crne Gore, Sandžaka i Boke Kotorske mogu da se kreću gde god hoće, jer ih nisam niti mogao niti hteo zadržavati, a ovo što rade niti je po mom odobrenju miti naređenju. Pored toga, ja ih nisam ni zvao da napuste Crnu Goru, Sandžak i Boku Kotorsku, dok oni međutim to često puta tvrde.

3) — Pošto pukovnik g. Ostojić ne radi u saglasnosti sa Vrhovnom komandom, to prekinite svaku vezu sa njime, jer on nema više nikakve funkcije u odnosu na Vas. On u stvari ne vodi ni Crnogorske trupe, jer njih vodi potpukovnik Pavle Đurišić, a pukovnik Ostojić je uzeo samo ovu firmu da bi lakše sproveo svoje namere u odnosu na druge starešine koji ovu situaciju ne poznaju…

Nije tačan Vaš utisak da je između Srbijanaca sa jedne strane i Crnogoraca i Hercegovaca sa druge strane došlo do jačih nesuglasica i razmimoilaženja. Moja je težnja da tih razmimoilaženja ne bude, a ukoliko ih ima to neću dozvoliti da se proširuje na pokrajine, već će to samo ostati kao moj stav u odnosu na pojedine komandante koji ne izvršavaju striktno naređenja Vrhovne komande.

Zahvaljujem Vam na Vašem držanju i Vašem stavu, vernosti Nj.V. Kralju i poslušnosti Vrhovnoj komandi. Što se tiče postojećih nepravilnosti na koje se Vi žalite, budite uvereni da će one biti otklonjene u najskorijem vremenu…

Vaš kurir koji je doneo Vaše pismo zaslužuje svaku pohvalu, jer je došao velikom brzinom i ja sam ga novčano nagradio. Vodite računa o njemu da bude predložen.

Načelnik štaba Vrhovne komande armiski đeneral DRAG. M. MIHAILOVIĆ

M.P. (Okrugli pečat: Komanda jugoslovenske vojske u otadžbini — Gorski štab br. 1)

Kurir sa ovim pismom polazi 7/IV t.g. rano ujutro. D. MIH. 

* * * * * * * * *

Vojnička tajna. - DNEVNO IZVJEŠĆE Ia BROJ 96/45. GLAVNOG STOŽERA ORUŽANIH SNAGA 6. IV. 1945. - (izvod o borbama u području B. Gradiške)

- Bos. Gradiška: U borbi s nepokornom crnogorskom skupinom u području j.i. Bos. Gradiške 4. IV. predalo se 12 častnika, 1 dočastnik i 69 Crnogoraca s oružjem, zarobljeno je 5 častnika (među njima 1 „komandant divizije”), a 69 Crnogoraca je poginulo.

Vlastiti gubitci: 1 poginuo i 8 ranjenih. Podhvat se nastavlja… 

* * * * * * * * *

DIREKTIVA GENERALŠTABA JUGOSLOVENSKE ARMIJE. - 6. APRIL 1945.

Vukanović danas dobio sledeće naređenje: (…)

- Treće. Sa ostalim snagama hitno likvidirajte Zenicu radi presecanja i uništenja odstupajućeg neprijatelja. - Potom, 3. korpus uputite ceo niz dolinu Bosne ka Žepču i Doboju radi čišćenja svih uporišta do [Slavonskog] Broda u sadejstvu sa 2. armijom. - Četvrto. Čim očistite dolinu Bosne do Zenice i 3. korpus uputite ka Žepču, sa ostalim vašim snagama i svim jedinicama 5. korpusa likvidirajte Banja Luku i Bos. Gradišku. - Peto. Dalji vaš pravac bio bi ka Uni u pravcu Novog i Siska…

Zast. Vrh. komandanta A. RANKOVIĆ 

* * * * * * * * *

Vojnička tajna. - DNEVNO IZVJEŠĆE Ia BROJ 97/45. GLAVNOG STOŽERA ORUŽANIH SNAGA 7. IV. 1945. - (izvod o borbama u područjima B. Gradiške i Banja Luke)

Bos. Gradiška: - U nastavku podhvata protiv crnogorske četničke skupine jugoiztočno Bos. Gradiške 5. IV. pao je još  71 četnik, dok se ciela jedna pukovnija noću 5/6. IV. zajedno s oružjem i zapovjednikom u jakosti od 1.000 ljudi predala.

Noću 4/5. IV. odbijena je jedna skupina tih četnika, koja je pokušala prijeći cestu južno Bos. Gradiške u smjeru zapada, uz znatne gubitke.

Iz zaplijenjene zapovijedi vidi se, da je ova skupina crnogorskih četnika po zapovijedi Draže Mihailovića imala namjeru probiti se do Bihaća…

Banja Luka: - Noću 3/4. IV. odbijen je napadaj srbo-boljševika na uporišta sjeverozapadno Banja Luke uz krvave gubitke po neprijatelja. Vlastiti gubitci: 1 ranjen i 2 nestala… 

* * * * * * * * *

KOMANDA JUG. VOJSKE U OTADŽBINI - GORSKI ŠTAB 222. - POV. BR. SL. – 8. IV 1945, GOD. VELIKO BLAŠKO U 12 h – K[OMA]N[DAN]TU SREDNJE-BOSANSKOG KORPUSA

Usled vrlo teške situacije u Lijevču polju, sa 2. sarajevskom brigadom prebacio sam se na desnu obalu Vrbasa dana 7. IV oko 18 ½ h i ovog momenta stigao ovamo.

Do sada prebacile su se i ove jedinice: Kalinovačka brigada, leteća „Bosna”, Vuk Kalajit (Sandžaklija), Bilećka, Pribojska, Višegradska brigada, a treba da se i Čiča Branko, koji verujem da se već prebacio. Sinoć pred večer na obalu Vrbasa u svrhu prebacivanja preko Vrbasa na desnu obalu došao je k[oma]n[dan]t Romanijskog korpusa, štabna četa istog i štabni bataljon ppukovnika Pavla Đurišića.

Situacija dana 7. IV u Lijevču polju:

- Jedinice vojvode Pavla Đurišića usled teške situacije, a zavedeni propagandom Sekula Drljevića odlučile su da se predaju ustašama, odnosno Sekuli Drljeviću, koji se proglasio vrhovnim komandantom Crnogorske vojske nezavisne Crne Gore.

- Na pregovorima koji su vodili Pavlovi delegati sa nekim Pavelićevim izaslanikom, zaključeno je da se Crnogorci ne razoružavaju i imaju se dislocirati na području Hrvatske po nahođenju hrv. vlasti. — Bosanci i Srbijanci imaju se smatrati ratnim zarobljenicima. — Usled toga, Čika Branko, Srbijanske, Bosanske i Hercegovačke jedinice odlučile su po svaku cenu prebaciti se na Vašu teritoriju i to ostvaruju.

Komunisti drže desnu obalu Vrbasa i ugrožavaju jedinice koje se prebacuju…

S v[erom] u B[oga] za k[ralja] i o[tadžbinu] — D[raža] n[as] v[odi] ka v[eličini] i s[lobodi]

Komandant, kapetan VLAD. S. TEŠANOVIĆ 

* * * * * * * * *

Vojnička tajna. - DNEVNO IZVJEŠĆE Ia BROJ 98/45. GLAVNOG STOŽERA ORUŽANIH SNAGA 8. IV. 1945. - (izvod o borbama u području B. Gradiške)

Bos. Gradiška: - Nakon uzaludnog odpora crnogorska četnička skupina u području Ljevče Polja j.i. Bos. Gradiške pristala je na uvjete predaje… 

* * * * * * * * *

Vojnička tajna. - DNEVNO IZVJEŠĆE Ia BROJ 99/45. GLAVNOG STOŽERA ORUŽANIH SNAGA 9. IV. 1945. - (izvod o borbama u području B. Gradiške)

Bos. Gradiška: - U toku 7. IV. predalo se oko 3.500 crnogorskih četnika 5. i 8. crnogorske divizije u području j.i. Bos. Gradiške.

8.IV. predalo se još 5.500 tih četnika Crnogoraca s oružjem, dok se veliko-srbsko vodstvo sa 1.300 Srba-Hercegovaca, 600 Srba-Bosanaca i 100 Crnogoraca prebacilo kod sela Kukulje (20 km j.i. Bos. Gradiške) preko Vrbasa na iztočnu stranu.

300 četnika iz vodstva prišlo je odmetnicima. Time je podhvat završen… 

* * * * * * * * *

Vojnička tajna. - DNEVNO IZVJEŠĆE Ia BROJ 104/45. GLAVNOG STOŽERA ORUŽANIH SNAGA 14. IV. 1945. - (izvod o borbama u području B. Gradiške)

Osobitosti: - Prema zaključnom izvješću 7. hrv. divizije o borbama protiv crnogorskih četnika j.i. Bos. Gradiške poginuo je 331 četnik, velik broj ih je ranjen, a 9.538 ih se predalo, među kojima ima 3.241 izbjeglica.

Naši su gubitci mali, svega 3 poginula i 8 ranjenih, zbog upotrebe topničtva, oklopnih kola i samovoza.

Skupina od 3.000 četnika prebacila se noću 11/12. IV. preko Vrbasa u smjeru zapada kod G. Šehera j.i. Banje Luke; i otišla u smjeru zapada.

Prema izvješću II zbornog područja skupina četnika Draže Mihailovića (oko 15.000 ljudi) probila se iz smjera j.i. u područje 7 km j. Bos. Broda, te će krenuti dalje ili u smjeru sjevera ili u smjeru zapada u Motajicu planinu…

Za poglavnika i dom spremni!

Glavar glavnog stožera general i ust. pukovnik T. SERTIĆ v.r. - Za točnost: pročelnik operativnog odjela glavnostožerni pukovnik HELBICH - M. P.

 (Nastavlja se)